O djelu Milka Šparembleka

Kretanja, časopis za plesnu umjetnost, br. 11, Hrvatski centar ITI, Zagreb, 2009.

  • Kretanja, časopis za plesnu umjetnost, br. 11, Hrvatski centar ITI, Zagreb, 2009.Jedanaesto izdanje časopisa Kretanja prvo je u cijelosti posvećeno jednom umjetniku. Riječ je o Milku Šparembleku, jednom od najutjecajnijih plesnih umjetnika, plesača, koreografa i redatelja s iznimno uspješnom svjetskom karijerom.

    Još uvijek aktivan umjetnik periodičnom je prisutnošću na hrvatskoj sceni poticao promjene u percepciji plesne umjetnosti, stvarajući novo plesno kazalište u kojem koreograf stječe veći kazališni autoritet postajući autorska osobnost koja podrazumijeva i koreografa i dramaturga i redatelja. Kao klasičan plesač istraživao je svjetove suvremenih strujanja Marthe Graham i José Limona. Kao koreograf stvara visoko refleksivno kazalište ostvareno u punini intelektualne, intuitivne i emocionalne komponente.

    Kretanja donose zbornik prvog simpozija o djelu Šparembleka, održanog 1. prosinca 2008. u foajeu zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta, u povodu umjetnikova osamdesetog rođendana. Simpozij je organiziralo uredništvo časopisa: Maja Đurinović, Iva Nerina Sibila, Katja Šimunić i Željka Turčinović. Sudjelovalo je šesnaest predavača, plesnih umjetnika, teatrologa, dramaturga, plesnih kritičara i suradnika.

    Impresivan umjetnikov životopis ovdje je tek okrznut, kako bi se u prvi plan istaknulo njegovo djelo. Umjetnički opus nije poslužio kao predmet razlaganja o njegovoj širini, nego kao predložak za analizu djela, otvoren novim pristupima i spoznajama kao oružjem mlade generacije. Tematske cjeline u koje su svrstani tekstovi: Plesni teatar, Kazališna koreografija, Koreoakt, TV balet, Koreografija za film, Analiza pokreta, Pogled iznutra i Kroz medije upućuju na slojevitost umjetnikova opusa i na raznolikost perspektiva iz kojih je sagledan.

    Kretanja, časopis za plesnu umjetnost, br. 11, Hrvatski centar ITI, Zagreb, 2009.; stranica 2, sadržajO tomu još bolje svjedoči sadržajna razina. Tako u rubrici Plesni teatar Vjeran Zuppa piše o Šparembleku „nešto sasvim izvanstrukovno“, odlikujući ga atributom „ludio doctus“ (izvedenog iz sintagme poeta doctus, što znači učeni pjesnik, i riječi ludio, koja od rimskih vremena označava igrača, plesača koji se svojom umjetnošću bavi kao zanatom). Andreja Jeličić promatra njegovo kazalište „u svjetlu teorije umjetnosti kao ekspresije“ razumijevajući ples kao sredstvo izražavanja emocija i uspostavljanja komunikacije umjetnika i gledatelja. Osvrćući se na predstavu Pjesme i grijeh, koja je u cjelinu povezala dva posve različita djela (Mathilde Richarda Wagnera i Sedam smrtnih grijeha Bertolta Brechta), Darko Gašparović analizira kreativnu i autentičnu dramaturgiju Šparemblekova totalnog teatra. Tuga Turle bavi se oblicima Šparemblekova nadahnuća u traganju za smislom života, razmatrajući karakter ideologije i kolektivne svijesti kroz djelo Balade o neznanom obliku. Katja Šimunić analizira predstavu Amadeus Monumentum, osvrćući se na „komparativne pokrete“, suprotstavljajući i komparirajući pojedine elemente Šparemblekova kazališta (plesače, pokrete, glazbu, scenu i drugo). Maja Đurinović interpretira predstavu Johannes Faust Passion osvrnuvši se na Šparemblekovov izbor djela koji ju upućuje na ono što je zajedničko Faustu i Šparembleku: zanos promišljanja, potraga za pramemorijom i smislom življenja.

    Rubrika Kazališna koreografija može poslužiti i kao svojevrstan odgovor na pitanja koja Maja Đurinović, urednica ovog broja Kretanja, postavlja u Proslovu: „ Jesu li, primjerice, Pjesme ljubavi i smrti Milka Šparembleka manje zanimljivo djelo od Glembajevih Miroslava Krleže? Zašto bi plesni teatar bio osuđen na zaborav i nestajanje? Je li manje vrijedan od dramskog?“ Željka Turčinović piše o predstavi Kraljevo, uprizorenju istoimenog Krležinog dramskog teksta, smatrajući ga oglednim primjerom autorske kolaboracije dramskog i plesnog te dokazom da koreografija može čak i jače proizvesti smisao od riječi.

    Kretanja, časopis za plesnu umjetnost, br. 11, Hrvatski centar ITI, Zagreb, 2009.; stranica 3, sadržajRubrika Koreoakt, TV balet, koreografija za film usmjerena je na Šparemblekov redateljsko-koreografski rad u mediju televizije i filma. Iva Nerina Sibila istražuje „odnos stihova i plesnih slika u TV koreoaktu Epitaf za Srečka Kosovela“; Marjana Krajač analizira sofisticirani način adaptacije koreografije u filmski medij na primjeru filmskog baleta Mlada žena i vojnik, a Jelena Mihelčić promatra specifičnu poetiku filma Ljubavnici iz Teruela nastalog „u duhu prvih filmskih i plesno-filmskih eksperimenata“.

    U rubrici Analiza pokreta Ivančica Janković razlaže Labanovu teoriju pokreta i plesa te je primjenjuje na analizu Dame u crvenom, ponudivši pritom čitatelju i gledatelju novu perspektivu gledanja. Rubrika Pogled iznutra namijenjena je Šparemblekovim suradnicima. Nenad Fabijanić, Nenad Frangeš, Dženisa Pecotić i Vojko Vidmar pišu o svojim iskustvima u suradnji sa Šparemblekom, dotičući njegov odnos prema radu i raznim oblicima kazališta – scenografiji, glazbi, kostimografiji i plesnim treninzima.

    U rubrici Kroz medije Svjetlana Hribar piše o iskustvima novinarskog praćenja Šparemblekova rada i prisustvovanja njegovim probama. Bosiljka Perić Kempf prilaže zapis razgovora povodom simpozija, objavljen u Novom listu.

    Kretanja, časopis za plesnu umjetnost, br. 11, Hrvatski centar ITI, Zagreb, 2009.; stranica 52, Pjesme ljubavi i smrtiČasopisu je priložen i DVD koji sadrži dokumentarni film Jakova Sedlara Šparemblek, nastao povodom šezdesete obljetnice rada i obnove Pjesama ljubavi i smrti u zagrebačkom HNK-u te inserte iz umjetnikova opusa vezane za teme izlaganja.

    U hrvatskoj plesnoj povijesti nedovoljno je refleksije o djelu Milka Šparembleka. Njegov snažan autorski pečat i nepriznavanje samo jednog plesnog svjetonazora izazvao je bojazan mnogih stručnjaka ukalupljenih u rutinske načine mišljenja, bilo iz vizure suvremenog ili klasičnog plesa ili pak kazališta. U tom smislu ovo izdanje časopisa inicijativa je za pomicanje tih okvira. Ujedno, to je uvid u potrebu za valorizacijom plesnog kazališta i afirmacijom toga među ostalim vrstama kazališta. I sam Šparemblek smatra se „nedovoljno iskorištenim dok je bio u najboljoj formi“, stoga je barem ovo otimanje zaboravu i osvjetljavanje njegova djela vrijedan prinos našoj plesnoj baštini kojoj generalno nedostaje informacija i znanja. Također ukazuje na spremnost istraživača plesne umjetnosti da se otvore novim recepcijama umjetničkog djela i smjelije koriste široki spektar mogućnosti diskursa plesa i bliskih mu disciplina.

    Kretanja, časopis za plesnu umjetnost, br. 11, Hrvatski centar ITI, Zagreb, 2009.; stranica 28, Amadeus MonumentumPromocija ovog izdanja časopisa održana je 22. svibnja u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Iva Nerina Sibila u ime plesnog odbora ITI i uredništva Kretanja, teatrolog dr. Darko Gašparović i kritičarka Svjetlana Hribar predstavili su časopis, nakon čega je uslijedio prikaz dvaju djela - koreoakt Epitaf za Frederica i Čudesni mandarin Bele Bartoka. Zagrebačka promocija časopisa održana je 26. rujna u Basaričekovoj 24, u centru ITI. Uz Šparembleka, kao poseban gost bio je nazočan i Miljenko Banović, njegov prijatelj i suradnik, plesač iz generacije koja je sredinom dvadesetog stoljeća osvajala europsku i američku scenu. Šparemblekovo djelo pokazalo se neiscrpnim izvorom istraživanja, pa ga možemo očekivati i u tematici narednih izdanja. Zbog slojevitosti Šparemblekova djela, ovo izdanje privlačno je ne samo poklonicima umjetnikova opusa nego i svima koji se na bilo koji način bave plesnom umjetnošću i kazalištem.

    © Mirna Rončević, KULISA.eu, 5. listopada 2009.

Piše:

Mirna
Rončević