Balet 21. stoljeća

Balet HNK u Zagrebu: Baletna večer, koreografi Leo Mujić – Nacho Duato – Vasco Wellenkamp

  • Baletna premijera održana 30. svibnja 2008. u zagrebačkom HNK nesumnjivo je veliki repertoarski iskorak i nadam se, ne samo avantura nego novo poglavlje u suvremenom poimanju baleta u Hrvatskoj. Riječ je o tri sjajna djela i autorima europskog mainstreama koji su svaki za sebe prava scenska svečanost, a zajednički im je duh suvremenog baleta: brz, tehnički iznimno zahtjevan, besprijekorno čist i nadasve muzikalan – ne samo u tradicionalnom smislu prožetosti glazbom, nego i u minucioznoj artikulaciji pokreta. Riječ je o plesnom teatru iznimne ali diskretne likovnosti, u kojem dominira plesač i tu je nevelika, ali uistinu sjajna grupa zagrebačkih plesača odgovorila punom snagom i zadivljujućom, reklo bi se svjetskom spremnošću.

    HNK u Zagrebu: Baletna večer, Idi vidi, koreograf Leo Mujić; Petra Vargović, Eugen Dobrescu, Milka Hribar-Bartolović, Dan Rus, Edina Pličanić, Ovidiu Muscalu, Jegor Menjšikov, Ksenija Krutova, foto Saša Novković

    Stoga i krenimo od najupečatljivijih plesačica koje su obilježile Baletnu večer: Milka Hribar-Bartolović, beskrajno dugih udova u čudnim kutovima loma, Edina Pličanić, žestoka i britka i potpuno u svom elementu, Ksenija Krutova, u kvaliteti pokreta u skladu s vatreno-crvenom bojom svoje kose, Iva Vitić, nenametljiva a u svemu s tako moćnom lakoćom prisutna, energična Petra Vargović, nježna Valentina Kržić, Dunja Novković, Mihaela Devald. Uz njih je bila i spremna muška postava: Jegor Menjšikov, Eugen Dobrescu, Ovidiu Muscalu, Dan Rus, Daniil Yastrebov i Arcadie Belenco; muževno suzdržana, snažna, moderna pokreta, velike lakoće kretanja i skoka i sigurnih podrški.

    HNK u Zagrebu: Baletna večer, Na floresta, koreograf Nacho Duato, Iva Vitić, Arcadie Belenco, Mihaela Devald, Daniil Yastrebov, foto Saša NovkovićNacho Duato, umjetnički ravnatelj španjolske Nacionalne plesne kompanije jedan je od prvih koreografa današnjice. U Zagrebu su do sada izvedene dvije njegove koreografije, za gostovanja Nederlands Dans Theatrea (na Tjednu suvremenog plesa 1991.) i nedavnog Tulsa Balleta, a Na floresta iz 1990. na glazbu Heitora Villa-Lobosa prvo je premijerno postavljanje  njegova djela u Zagrebu. Duatov pokret beskonačno teče a tijelo kao savršeno izrađen i ugođen instrument pjeva u osviještenoj snazi i ljepoti prirode čiji je dio. Čarobna atmosfera amazonske kišne šume pretače se scenom kroz treperenje boja ženskih haljina i scene Waltera Nobbea, a pet plesačkih parova utjelovljuje tijek prirodne energije ali i konkretne susrete i odnose. Jednostavno, užitak trajanja.

    Baletna Vačer, Sinfonia da Requiem, koreograf Vasco Wellenkamp; Dan Rus, César Fernandes, Ovidiu Muscalu, Ersilia Nikpalj, Eugen Dobrescu, Daniil Yastrebov, foto Saša NovkovićI dok je Duatova Na floresta podsjetila na poetiku nezaboravnih Wellenkampovih Balada, sam Vasco Wellenkamp ovaj put u Zagreb prenosi sasvim drugačiju, profinjenu, sjetnu, unutarnjom dramatikom nabijenu Sinfoniu da Requiem Benjamina Brittena. Plesači su skromna, krhka, zabrinuta, bolna bića, čednim kostimom smješteni negdje u radničku četvrt prije Drugog svjetskog rata, ispod sivog neba na kojem se skupljaju oblaci. Tjeskoba i strah pretvaraju se u potrebu da se zajedništvom, blizinom, međusobnom toplinom podnese rastući pritisak koji, dakako, nije samo u onom izvana i nije samo u predosjećaju rata. U grupi nježnih, brižnih žena što poput sjena klize zatvorenim, tamnim prostorom, pravo su mjesto i izraz, uz već navedene mlade snage, našle Olja Jovanović-Zurovac, Mirna Sporiš i Ersilia Nikpalj, a plesačima se kao gost pridružio César Fernandes.

    Na floresta, koreograf Nacho Duato, Dan Rus, Valentina Kržić, Daniil Yastrebov, Iva Vitić, Jegor Menjšikov, Edina Pličanić, Arcadie Belenco, Mihaela Devald, Eugen Dobrescu, foto Saša Novković

    I na kraju bih se vratila na prvu koreografiju večeri, ujedno i jedinu praizvedbu i autorsko djelo mladog Lea Mujića koji je djelom Idi vidi na glazbu Joahanna Sebastiana Bacha ravnopravno stao uz etablirana imena europskog baleta poput Duata i Wellenkampa.

    HNK u Zagrebu: Baletna večer, Idi vidi, koreograf Leo Mujić; Edina Pličanić i Ovidiu Muscalu, foto: Saša NovkovićMujić, stasao uz autoritete poput Béjarta, Forsytha, Eka, Naharina i Duata, mladenački je žestok, urbane energije i zaigranosti, a Bachova savršena, matematički čista, nezainteresirana glazba dala je točan okvir vrtoglavo brzom pokretu, odnosno često grubom ali tako privlačnom, modernom, do posljednjeg daha tempu življenja.

    Baletna tehnika koristi špicu i lomi pokret u  nemogućim pozicijama i teško mjerljivom tempu i sigurno je bio silan izazov i teško osvojiv novi prostor plesanja. A tema odrastanja (u šest slika), odlaska u veliki okrutni svijet i traženja svog mjesta u društvu, ali i pod zvijezdama, odlično se smjestila u obli, tako jednostavan a znakovit i dojmljiv prostor scene iza zida.

    Sve u svemu Baletna večer za pamćenje.

    © Maja Đurinović, KULISA.eu, 3. lipnja 2008.

    HNK u Zagrebu: Baletna večer, Sinfonia da Requiem, koreograf Vasco Wellenkamp, foto: Saša Novković

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji