Magija svijetla i tijela

Brice Leroux, Solo#2 – Frekvencije, Eurokaz, MSU

  • Solo#2 – Frekvencije, autor Brice LerouxSolo#2 – Frekvencije francusko-belgijskog umjetnika Bricea Lerouxa minuciozno je izrađena svjetlosno-pokretno-zvučna instalacija. Spajanjem koreografije i tehnologije viđeno, iako stvarno, redukcijom uobičajenih vizualnih podražaja doima se savršenim poput virtualnog. Tijelo i prostor prekriveni su, gotovo de-materijalizirani mrakom, a potom re-materijalizirani partiturom titranja svjetla, zvuka i pokreta.

    U instalaciju se ulazu kroz mračni hodnik osvijetljen dvama svjetlećim nitima postavljenima na podu. Prostor izvedbe kružna je platforma izgrađena u potpuno zamračenoj pozornici. U središtu kruga nalazi se izvođač, unutarnji krug čine svjetleće niti, u vanjskom krugu je stotinu metronoma, a završna kružnica je – publika.

    Brice LerouxIzvedba se oslanja na Ligetijevu Simfonijsku poemu za 100 metronoma, koja je pretvorena u koreografiju svjetlucanjem kazaljki metronoma. Cijela platforma, u potpunom mraku polagano rotira osvijetljena visećim nitima koje pak imaju svoju logiku fade-in-fade-outa. Plesač se jedva nazire u mraku, nestvaran poput 3-D holgorama tek je sliueta, linija ili točka, blijedi u mraku i iz njega ponovo izranja u neprekidnoj rotaciji cijele platforme i vlastitog tijela. Kontinuirano gibanje plesača bez i jednog trzaja ili naglaska, potpuno ga stapa s instalacijom. Što je u viđenome igra svjetla, što je odsjaj, što tromost oka, odnosno gdje završava stvarnost a počinje iluzija igra je oko koje se, doslovno, rotira ovaj rad.

    Magična ljepota instalacije izvija se iz analitičke, minimalističke koreografije svjetla i pokreta, u savršenom skladu znanosti, filozofije i umjetnosti.

    © Iva Nerina Sibila, KULISA.eu, 15. veljače 2010.

Piše:

Iva Nerina
Sibila

kritike i eseji