Autoironija čekanja i iščekivanja

Solo za krevet i klavir, autorica Una Vizek, MM centar, Zagreb

  • Solo za krevet i klavir, autorica Una Vizek, MM centar, Zagreb
    Novi autorski projekt Une Vizek Solo za krevet i klavir / "plesna sonata u tri stavka" osebujno je i svježe djelo koje nas je, između ostalog, podsjetilo na prisnu i komornim plesnim projektima primjerenu scenu Multimedijalnog centra. Riječ je o glazbeno-plesnoj minijaturi, intimnoj koreodrami u pet činova otplesanoj – na krevetu. Po atmosferi i izradi te izvedbi detalja, predstava je i dirljiva i prepoznatljiva, i nepretenciozna u duhovitom autorskom komentaru, gorkoj ženskoj (svih vječitih Penelopa i Solveig) autoironiji situacije čekanja i iščekivanja: sama u bračnom krevetu.

    Solo za krevet i klavir, autorica Una Vizek, MM centar, ZagrebKarolina Šuša iznimno je scenična i njezina je interpretacija (uz nesumnjivo koautorstvo u koreografskim rješenjima) suptilna i čista u nijansiranju pokreta. Plesačica koja je nedavno privukla pozornost likom i izvedbom M Butterfly u istoimenoj breakdance operi (na Sceni Gorica) potvrdila se kao snažna, nova i drugačija izvođačka osobnost. Izrađena tijela, istovremeno meka i snažna, ona ni u jednom trenutku nije banalna, ili slučajna. Njezin prostor je ograničen i značenjski određen prostorom kreveta, ali ga ona iz stavka u stavak mijenja, gradira i emotivno boji. U početku joj tijelo opisuje krevet, upisujući se u bijelu podatnu mekoću. Uranja, lijepi se, otkriva granice i prazninu između stranica. Osjećaj nepodnošljive samoće postojanja. Drugi se stavak, izbjegavajući patetiku, spašava humorom, a pokušaj samokontrole, repeticija sekvenci koncentriranog slaganja i preslagivanja jastuka, završava krizom u nizu stop-slika. Žena na rubu živčanog sloma, rekao bi Almodóvar (majstor u utjesi ženskih duša).

    Formalno, djelo je vrlo čiste i precizne a opet nepredvidljive strukture: u podjeli na plesne stavke i međustavke preciznih kvaliteta i motiva pokreta, u odnosima glazbe i tišine (pauze između stavaka) i potpunog mraka i jakog svjetla (Goran Matošić) centriranog samo na prostor kreveta, koji tako izranja i uranja u tamu izvan bilo kakvog konkretnog prostornog konteksta.
    Solo za krevet i klavir, autorica Una Vizek, MM centar, Zagreb
    A zapravo se On, Frederic Lanz, skladatelj i pijanist, krije vrlo blizu kreveta: u tami za klavirom. Fizički distanciran a osjetilno prisutan, scenski je vidljiv kroz tijelo plesačice; kroz zvuk koji je na krevetu prvo nježno obavija a onda diskretno prati, slijedi (ili inicira?) njezinu rastuću napetost, zanijemi u iščekivanju i pred slikom očaja, a onda vodi do finog, nježno-gorkog, smirujućeg razrješenja.

    © Maja Đurinović, KULISA.eu, 5. svibnja 2010.

    (premijera 29. travnja, osvrt na repriznu izvedbu 3. svibnja 2010.)

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji