Domaće i kultno

3. Xontakt, festival plesnog filma, Split, 6. – 16. prosinca 2010.

  • Judita, kor. Nele Sisarić
    Od 6. do 16. prosinca, u Splitu je održan treći Xontakt, festival jedinstven ne samo u Hrvatskoj nego i šire jer se njegov program temelji na specifičnoj umjetničkoj formi – plesnom filmu. I premda je s time krenuo 2008, uz popratne plesne radionice, od ove godine Xontakt ima i vlastitu produkciju, plesnu predstavu Judita u režiji Hrvoja Cokarića i koreografiji Nele Sisarić. I Split se tako upisao na festivalsku plesnu kartu Hrvatske, dodajući još jednu toliko potrebnu točku izvan centra (Zagreba).

    U filmskom dijelu programa prikazani su neki od već kultnih i nagrađivanih plesnih filmova poput Enter Achilles (fotografije lijevo) britanske skupine DV8 ili belgijski Blush slavnoga Wim Vandekeybusa, kao i desetak drugih radova iz različitih zemalja autora poput Davida Hintona, Allena Kaeja, Carle de Gool, Phiola Hardera i drugih. Od domaćih radova prikazan je film Parallel Space Movements splitskih autorica Kristine Ozretić i Sunčice Fradelić, a održana je i jedna premijera i to filma Weltschmerz No.1, autorica Lucije Smodiš i Vlaste Veselko iz Slovenije. Filmski program ostvaren je u suradnji s International Music + Media Centrom (IMZ) iz Beča, organizatorima jednoga od najznačajnijih svjetskih festivala plesnog filma i videa – Dance Screen, a uz podršku Austrijskog kulturnog foruma i Hrvatskog audiovizualnog saveza. Festivalske radionice vodile su lokalne snage Kristina Ozretić i Nataša Parlov.

    Predstava Judita, premijerno je izvedena 8. prosinca na sceni Amfiteatra Doma Mladih. Prema riječima koreografkinje te programske voditeljice i koordinatorice festivala Nele Sisarić, Judita je nastala preispitivanjem važnosti ustaljenih kazališnih i dramaturških normi na koje smo naučeni, radeći u razvijenoj umjetničkoj sredini kao što je Split. Preispituje se uloga Marka Marulića kao oca hrvatske književnosti i njegove važnosti za suvremeno kazalište uopće. Na predstavi su surađivali pojedinci koji su radili na sintezi plesa, fizičkog teatra i suvremenog glazbenog izričaja. Uz Sisarić, na predstavi su radili redatelj Hrvoje Cokarić, scenografkinja Milena Meštrović, kostimografkinja Nevena Cokarić Brstilo, glazbu  potpisuju C Bastard i Ruzina Frankulinj, video Marin Zorić  i dramaturgiju Srečko Kosovel. Predstavu izvode Nataša Pavlov, Franko Bušić, Renato Vidaković, Nino Bokan i Boris Kadin.
    Blush, red. i kor. Wim Vandekeybus
    Zanimljivo je kako se upravo Splitu desio ovaj festival, gradu za koji se ne može reći da ima ikakvu plesnu scenu, za razliku od Rijeke ili u posljednje vrijeme Pule. Uz uporan rad Almire Osmanović na klasičnom repertoaru unutar Hrvatskog narodnog kazališta, te ljetna festivalska gostovanja stranih koreografa, sjeme suvremenog plesa tamo je prije desetak godina zasadila Kilina Cremona, tadašnja ravnateljica Baleta HNK. Ona je uspjela potaknuti mladu Sonju Jakovljev, koja je zatim kroz udrugu Hram stvari pokušala pomaknuti s mjesta, organizirajući radionice i radeći na produkcijama koje su bile novocirkuskog karaktera. Nakon njezinog odlaska iz Splita, organizatori koji stoje iza Xontakta nastavljaju, nadam se, ne Sizifov posao. S druge strane, ako se uzme u obzir jedinstveni studij filma i videa pri splitskoj Umjetničkoj akademiji, možda i nije čudno da je Xontakt prije svega festival plesnog filma, a ne kazališta. To je specifičnost na kojoj će možda uspjeti potrajati, a bilo bi zanimljivo kada bi još jače ustrajali na tom identitetu, okupljajući i više hrvatskih i regionalnih autora, te omogućujući edukaciju upravo iz tog područja, možda baš kroz suradnju s Umjetničkom akademijom.

    © Jelena Mihelčić, KULISA.eu, 17. prosinca 2010.

Piše:

Jelena
Mihelčić

kritike i eseji