Tajna malih kofera

plesni kolektiv dl_c: Vjeverice uzvraćaju udarac, autorica Maja Drobac (u koprodukciji s HIPP-om)

  • Vjeverice uzvraćaju udarac, kor. Maja Drobac, Zagrebački plesni centar
    Silno je zanimljivo da se jedna toliko živa, radoznala, senzibilna i kreativna, i svakako za našu malu scenu osebujna plesna umjetnica kao što je Maja Drobac pronašla u indijskom plesu. I teško je, gledajući je kao zaigranu, luckastu vjevericu ne sjetiti se kako pleše bharatanatyam, posvećena istočnjačkom duhu i disciplini čvrste forme satkane od niza kodificiranih figura i gesta. Različiti su to svjetovi, ali ona ih u svojim autorskim (zapadnjačkim, suvremeno plesnim) projektima objedinjuje i kombinira s jednostavnom lakoćom i nekom nevinom dražesti.

    Vjeverice uzvraćaju udarac novi je nastavak uspješnog koreografskog prvijenca Maje Drobac Vjeverice na juriš iz 2007. Stare vjeverice (Maja Drobac, Darija Doždor i Ognjen Vučinić) nisu s godinama dobile na ozbiljnosti ali im se putem pridružila nova – opasna vjeverica (Sara Barbieri) pa se igra nastavila u četvero, otvarajući više mogućnosti odnosa, poput dvoje nasuprot dvije, jedan naspram troje… Ovaj put su avanturisti krenuli na put u veliki svijet oboružani smiješnim, malim koferićima. Iako se s njima, kao jako važnom i tajnovitom rekvizitom zaigraju kao u krimiću, zapravo se u njima nalaze samo vrećice s grickalicama. Za trenutke odmora…

    Vjeverice uzvraćaju udarac, kor. Maja Drobac, Zagrebački plesni centarPlesači ostaju dosljedni duhovitom i izražajnom jeziku pokreta i kvaliteta koje prepoznajemo kod tih beskrajno šarmantnih, zbunjenih životinjica kao stvorenih za crtiće, koje muči pamćenje i koje stalno nešto traže i sakupljaju, i nekud žure, pa se izgube, i onda se u panici stresa okamene… (Svaka sličnost je slučajna!) Ali istovremeno vrlo prisutno kreću u akciju iz svog osobnog vjeveričjeg karaktera. Pritom se i mi prisjećamo citiranih situacija iz Vjeverice na juriš. Također, struktura je ostala u brzim prijelazima i rezovima, nepredvidiva poput misli i dječjih pravila igranja. Igraju se i svjetlo i tama Marka Bolkovića i glazbeno-zvučni kolaž u obradi Adama Semijalca.

    Iako, gledajući nastavak, nema više one začudnosti koje mi je, u čarobnom ambijentu dvorca Lukavec, donio prvi susret s Vjevericama, ostaje užitak i rijetko veselje gledanja svake izvedbe; i dojam neobične svježine i čistoće misli i pokreta. Je li to komadić duha Indije sakriven u Majinom kovčežiću?

    (Usput, s obzirom na broj odigranih predstava Vjeverica na juriš u Zagrebu, i sudeći po reakcijama publike, i Vjeverice uzvraćaju udarac većini su pravo otkriće. Neka im budu duge i zvjezdane staze.)

    © Maja Đurinović, KULISA.eu, 18. siječnja 2011.

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji