Kolorističke intervencije

Ljiljana Zagorac i Roko Nejašmić: Spirale, plesna predstava/izložba, koprodukcija llinkt! Plesni projekt i Centar za kulturu Trešnjevka

  • Ljiljana Zagorac i Roko Nejašmić: Spirale, plesna predstava/izložba, koprodukcija llinkt! Plesni projekt i Centar za kulturu Trešnjevka

    U ponedjeljak, 7. veljače 2011, u galeriji Modulor premijerno je izvedena predstava Spirale. Iako se podnaslovom – Featuring Liz Bluebeard – referira na prijašnji projekt Ljiljane Zagorac: Modrobrada snaga plesa, osobno ne vidim poveznice, a radije ih i ne bih tražila.

    Predstava/izložba Spirale izvedbeni je solo Ljiljane Zagorac, plesačice koja je 1990-ih vrlo osebujno i zapaženo vratila na hrvatsku scenu tu intimnu autorsku formu karakterističnu za suvremeni ples, a iznimno prisutnu u Zagrebu u razdoblju između dva rata. Usudila bih se reći da su njezina djela poput Surovi ples ili Ples zatvorenih očiju i tematski i formalno značile bitan pomak na domaćoj plesnoj sceni.

    Ljiljana Zagorac u svojim je solo nastupima često pozivala ili bivala pozvanom na suigru s glazbenim ili likovnim umjetnicima u prostor poput glazbenog studija ili likovnog ateljea, i iako u posljednje vrijeme plesačica rjeđe izlazi u javnost, nastup u galeriji Modulor nas je podsjetio na ta – njezina vremena.
    Ljiljana Zagorac i Roko Nejašmić: Spirale, plesna predstava/izložba, koprodukcija llinkt! Plesni projekt i Centar za kulturu Trešnjevka
    Akademski slikar Roko Nejašmić izložio je tri platna na kojima je motiv spirale (uvojnice, zavojka) iskazan poput zapletenih crijeva, ali nekako živih, poput velike zmije koja se skutrila u nekom tamnom, vlažnom prostoru utrobe, naše galaktičke nutrine. I glazba Ivana Šarara je tamna, organska, poput nekog dubinskog tam-tama. U tom prostoru slike i zvuka živa je plesačica – Ljiljana Zagorac i svjetlo Zdenka Trandlera, koji se međusobno prizivaju i nadopunjuju u nepredvidivoj interakciji. Trandler koristi live projekciju jednog postojećeg, izloženog platna na prazno platno, pri čemu intervenira koloristički ali i figuralno jer, primjerice, u jednom trenutku ugrađuje plesačicu u projiciranu sliku.

    Ljiljana Zagorac pak unutar vizualnih i svjetlosnih spirala nalazi svoje; preuzima ih sa slike, preko šake prenosi na ruku i dalje, ili otkriva svoje spirale, one unutar tijela, pokrenute unutarnjim impulsom koji je zapravo izazvan mantričkim ritmom glazbe… Pulsirajući zvukom i upijajući ili reflektirajući svjetlo, tijelo i slike se stapaju u homogeno tkivo doživljaja.

    © Maja Đurinović, PLESNASCENA.hr, 10. veljače 2011.

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji