Spin je (nažalost) in

Studio za suvremeni ples, Zagreb: Spin, kor. Matthew William Smith

  • Studio za suvremeni ples, Zagreb: Spin, kor. Matthew William Smith

    Spin
    , najnovija predstava Studija za suvremeni ples, premijerno izvedena početkom veljače u Teatru &TD, poigrava se dvojakom interpretacijom te engleske riječi. Prvo je značenje nadahnulo koreografsku razradu pa se tako plesači vrte oko svoje osi, a te kratke, brze i grube vrtnje opetovano završavaju nespretnim i tupim padovima. Vrtuljak nikako da se zavrti i uvijek biva naprasno prekinut.

    Gostujući koreograf ovaj je put Novozelanđanin Matthew William Smith, a koreografiju izvode plesači Dina Ekštajn, Petra Hrašćanec Herceg, Ana Vnučec, Petar Banda i Zvonimir Kvesić. Oni se doslovno bacaju po tlu i jedni po drugima na polumračnoj sceni osvijetljenoj jedino snopovima reflektora kojima sami manipuliraju tako da je pogled na njihove siluete uvijek samo djelomičan i nikada ne možemo obuhvatiti cjelinu.

    Studio za suvremeni ples, Zagreb: Spin, kor. Matthew William SmithDruga interpretacija naslova vezana je uz negativnu konotaciju tog pojma preuzetu iz svijeta masovnih medija, gdje se pod spinom podrazumijeva manipulacija informacijama kojoj je cilj obmanuti javnost u vlastitu korist, a za njim se, rekla bih, poseže kada se ne zna i ne može ništa drugo. Studio se i u dramaturškom konceptu kao i u najavi predstave poslužio spinom, pa je tako cijela predstava zapravo jedna mala obmana publike i javnosti. Dramaturg je Saša Božić.

    Predstava se koristi uobičajenim komunikacijskim sredstvima u kazališnoj produkciji, ali u nju inkorporirajući lažne elemente: najprije pompoznu i lažnu najavu predstave koja je navodno nastala u koprodukciji Teatra &TD s Plesnim centrom Oslo i Tanzquartierom iz Beča te je navodno premijerno izvedena u Beču uz ovacije, te neiskrenim i insceniranim razgovorom s publikom na samome kraju. Svijet medija koje svakodnevno konzumiramo neizbježno priziva zvučna kulisu s prepoznatljivim motivima informativnih emisija. Dobar spin nikada se ne spoznaje, pa tako niti publika nije svjesna situacije do samoga kraja, osim ako prethodno nije otkrila skriveni dio programske knjižice u kojoj se nalazi objašnjenje. Pojedinci iz publike s iskrenim namjerama doista i žele ostvariti komunikaciju s autorima tijekom razgovora, bivajući zapravo izigrani.

    Šteta je što nakon umjetnički progresivne, vrhunski izvedene i iznimno zanimljive predstave Nastup u koreografiji Matije Ferlina, Studio za suvremeni ples nije nastavio raditi tim smjerom za koji je i strukovno nagrađen. Šteta je što se u posljednje vrijeme odlučio za smjer u kojem se bavi sam sobom i svojim statusom, te što u povodu značajne pedesete obljetnice nije svoju stvaralačku i kreativnu energiju uložio u projekte koji su na razini ansambla s tolikom tradicijom, tradicijom pokretanja, pomicanja stvari na plesnoj sceni, na čijem je tragu bio i Nastup. Ovako se zabavlja obmanama kojima je valjda svrha poručiti: eto ljudi, ako niste znali, sve oko vas je spin, pa ako vam nije dosta, da vas i mi malo zaspinamo. Tako publika s predstave odlazi izigrana, a ne potaknuta na razmišljanje i s nekim novim iskustvom. To je tužno, jer nije da Studio ne zna i ne može ništa drugo pa da mora posegnuti za spinom koji nažalost jest in.

    © Jelena Mihelčić, PLESNASCENA.hr, 24. veljače 2011.

Piše:

Jelena
Mihelčić

kritike i eseji