Zapele u sedamnaestoj

dance_lab collective i ZeKaeM Učilište: Nitko nije nevin, kor. Nataša Mihoci

  • dance_lab collective i ZeKaeM Učilište: Nitko nije nevin, kor. Nataša Mihoci

    ZeKaeM je ovih dana predstavio novo koreografsko ime, Natašu Mihoci, čija je prva autorska predstava Nitko nije nevin premijerno izvedena na Dan žena. I taj datum nije izabran slučajno, jer se predstava bavi identitetom mladih žena i utjecajima koje na njih imaju masovni mediji. Nataša Mihoci svoj je plesni put započela u Plesnoj radionici Ilijane Lončar u Požegi te ga je, poput Lončarove, iz Slavonije u Zagrebu nastavila školovanje u Školi suvremenog plesa Ane Maletić. Zagrebačka publika imala ju je prilike vidjeti u produkcijama dance_lab collectiva, Studija za suvremeni ples te Montažstroja, gdje nastavlja suradnju i kao asistentica za pokret, a čiji osnivač i redatelj Borut Šeparović na ovoj predstavi potpisuje dramaturgiju.

    Da nitko nije nevin, pa ni školarke, Mihoci pokazuje tako što na scenu dovodi tri djevojčice (Josipa Cirkveni, Hana Fadiga i Lucija Habuš) čija se čistoća bijelih košuljica i dječji glasovi nikako ne uklapaju u koncept s nespretno zavodljivim pokretima koje pokušavaju poput svakog djeteta što savršenije kopirati od svojih medijskih idola, Shakire, Madonne ili Lady Gage. Medijska mašinerija, dakako, također nije nevina, itekako udovoljavajući i potičući nove perverzne trendove sve mlađih djevojčica koje je poželjno vidjeti ili poput kojih je poželjno izgledati, čija se maksima nekoliko puta ponavlja tijekom predstave: želimo vas samo dok imate sedamnaest, kada navršite dvadeset i jednu više niste zabavne.
    dance_lab collective i ZeKaeM Učilište: Nitko nije nevin, kor. Nataša Mihoci
    Kao svojevrsni kontrast tomu, na sceni se pojavljuju i dvije zrele žene (Nataša Mihoci i Martina Tomić) koje se, odjevene jednako, poput školarki, pokušavaju vratiti u doba svoje nevinosti, u vrijeme dok su im bake pričale bajke o sirenama. Ali danas se te bajke pričaju drugačije, današnje klinke imaju vlastite verzije priče, jer, gdje god se one okrenu, nameće im se slika koja uvijek bolje prolazi, a to je ona seksipilne djevojčice koja vječno ima sedamnaest, nije bitno što ima za reći, nego gdje se, kako i s kim provodi. Ove su žene zapele u sedamnaestoj, niti su ikada bile nevine, niti će ikada odrasti.

    Autorica se bavi i vlastitim plesnim identitetom, pa se u predstavi spominju i koreografski uzori poput Isadore Duncan, Trishe Brown i Pine Bausch. One su, svaka u svom vremenu, izvršile bitan utjecaj na ono što danas zovemo suvremenim plesom, kroz koji su se itekako provlačila ista pitanja o ženskome tijelu – od slavljenja ženstvenosti i seksipilnosti (Duncan), preko apstrahiranja tjelesnosti i inzistiranja na plesu kao intelektualnom činu (Brown) do odbijanja poimanja pristojnog i suzdržanog ženskog tijela (Bausch).

    Predstavu Nitko nije nevin preporučujem i mlađima i starijima od sedamnaest i, naravno, ne samo ženama. Njezina autorica Nataša Mihoci logičnim je putem krenula u koreografske vode, poput mnogih svojih spomenutih prethodnica, a sudeći po viđenom, bit će zanimljivo vidjeti kojim će putem nastaviti.

    © Jelena Mihelčić, PLESNASCENA.hr, 20. ožujka 2011.

Piše:

Jelena
Mihelčić

kritike i eseji