Na granici svjesnog i nesvjesnog

Tanka linija, autori: Zrinka Lukčec Kiko i Petar Cvirn, Zagrebački plesni centar

  • Tanka linija, autori: Zrinka Lukčec Kiko i Petar CvirnTanka linija autorski je projekt Zrinke Lukčec Kiko, plesne umjetnice javnosti poznatoj i po udruzi Plešimedo koju je osnovala s ciljem edukacije i produkcije u polju suvremenog plesa, i akademskog glumca Petra Cvirna, u dramaturškoj suradnji s Mijom Bučević. Očekivano, projekt uspostavlja odnos između plesne i glumačke pozicije. Plesna improvizacija kao temeljna metoda prožeta je pričom o odnosu između dvoje izvođača, između muškarca i žene.

    Njihov odnos teži biti izvorom romantike, svijetle strane života; partnerstvo ispunjeno ljubavlju i uzajamnom podrškom, kompenzacijom emotivnih povreda i hranjenja pažnjom. Pritom su vođeni čas nagonom, čas razumom, na površinu izlazi i ono što nije ljubav – sumnje, strahovi i nesigurnosti. Prolaze kroz razne situacije: na sceni prvotno sjede sklupčani na suprotnim stranama pozornice, pidžamasto odjeveni, asocirajući na otuđeni bračni par; upuštaju se u igre zavođenja i zbližavanja, izražene govorom i kontaktnim improvizacijama, nijansirane nježnošću, maženjem, erotičnošću, razuzdanošću; razdvajaju se u konkretnija ljudska bića s određenim željama i navikama, s očitim razlikom u spolovima: on kredom na scenu projicira svoju viziju zajedničkog doma, počevši od jastuka, dodajući krevet, sobu, kupaonicu, kuhinju, bazen... frenetično ispoljavajući sve grandioznije želje, zatim ona po njemu rozom kredom crta svoju viziju, topliju i romantičniju, detaljniju (noćni ormarić, svijeće...). 

    Plesno-govorna komunikacija odvija bez veće drame, sukoba, čvrstih pravila kojih se partneri drže, uspona i padova, kriza i ekstaza, više kao istraživanje mogućnosti iznalaženja zajedničkog jezika, međusobnog razumijevanja, prihvaćanja, otvorenosti i bliskosti. Pritom je latentno prisutno pitanje koje istražuju, može li se uistinu uspostaviti prava komunikacija unutar muško-ženskog odnosa, koliko je tanka linija iluzije i zbilje, usamljenosti i bliskosti, svjesnog i nesvjesnog. Pažnja nije na emotivnoj manifestaciji specifičnog odnosa, nego na samoj prirodi odnosa, odnosa koji egzistira negdje na granici između svjesnog i nesvjesnog, privučena čas jednom, čas drugom. U ovoj intimnoj priči koja se bavi nastojanjem osvještavanja odnosa, gledatelj ima dojam voajerskog sudioništva te biva uvučen i navučen na razmišljanje o prirodi ljubavnih odnosa.

    © Mirna Rončević, PLESNASCENA.hr, 29. lipnja 2011.

Piše:

Mirna
Rončević

kritike i eseji