Uz zvuk prosvjeda

Kratka fantazija o ponovnom uspostavljanju vlasništva nad tijelom, kor. Marjana Krajač, Zagrebački plesni centar, 26. studenoga 2011.

  • Kratka fantazija o ponovnom uspostavljanju vlasništva nad tijelom, kor. Marjana Krajač

    Nakon predstave The Store, u kojoj je tematizirala konzumerizam, Marjana Krajač u svoj društveno angažirani opus upisala je još jedan rad kojim proširuje svoj repertoar koreografskog aktivizma. Istraživanje mogućnosti plesnog izraza dovelo je tako do stvaranja progresivne solo predstave Kratka fantazija o ponovnom uspostavljanju vlasništva nad tijelom, kojom ta angažirana koreografkinja u svome umjetničkom mediju iznova izravno i osobno problematizira političku i društvenu odgovornost.

    U klasičnom filozofskom pokušaju definicije svijeta i slobode autorica nam se u autobiografskom svjedočanstvu razotkriva kao mlada osviještena osoba, koja se u svojoj potrazi za smislom života sada nalazi u preispitivanju vlasništva nad svojim tijelom. „Moje tijelo nije u mojem vlasništvu.“ – prva je misao iz teksta opisa solo izvedbe Marjane Krajač, ali i odgovor na postavljeno pitanje percepcije prostora i slobode, shvaćanje koje otkriva društveno, političko i ekonomsko okružje koje uvjetuje tijelo, konačno i način na koji ona svojim tijelom, u jednom odabranom trenutku, participira u životu.
    Kratka fantazija o ponovnom uspostavljanju vlasništva nad tijelom, kor. Marjana Krajač
    Dočekavši gledatelja u mraku, u postupno propadajućoj pozi, plesačicu pratimo do trenutaka kada, koreografski izvedeno plesom opuštenog pokreta, nastupa pred dramatičnom i jasno artikuliranom fotografijom s prošlogodišnjeg prosvjeda za Varšavsku. Kao aktivistica Prava na grad, Marjana Krajač sudionica je prosvjeda i nalazi se iza srušene metalne konstrukcije, gdje se tjelesno ostvaruje pred kordonom policije iz kojeg iskače dominantan lik ravnodušnog policajaca, ali i njegova zamišljenog i posramljenog kolege. Sukob s neoliberalizmom, kao globalnim kapitalističkim sistemom, ima jasno ispisano mjesto radnje – Obrtnički prolaz, kojem bi definitivno trebalo promijeniti ime zbog mnoštva reklama jedne od inozemnih banaka.

    Fotografija policijskog kordona, isprepletenog sa šokiranim predstavnicima medija, iz kojih je najdojmljivija zabrinutost koju iščitavamo iz gestikulacije lica i tijela televizijske izvjestiteljice, svoj misaoni i mentalni vrhunac djelovanja na gledatelja postiže u trenutku kada prostor predstave preuzima zvuk prosvjeda i žamor nereda. Nestavši u prostoru iza scene, plesačica prepušta jedini scenografski element samom gledatelju potencirajući osjećaj neugode i frustracije prema društvenom problemu – problemu otimanja javnog prostora i gubitka vlasništva nad vlastitim tijelima.

    Bez ustručavanja pred dramatičnom i konfliktnom situacijom, povratkom na scenu, čime trenutkom fizičke odsutnosti sjajno definira metafizičku prisutnost, uspravnim postavljanjem pred scenografiju i gledatelja, umjetnica obrazlaže konačnu, simplificiranu umjetničku i moralnu pobjedu. Intimno i odmjereno, bez patetike i histerije, kritika očito neuređenog društvenog i ekonomskog sistema za rezultat ima pobunjeno tijelo, koje će slobodno prakticirati estetiku slobode kroz angažiranu umjetnosti.

    © Marko Jablan, PLESNA SCENA.hr, 15. prosinca 2011.

kritike i eseji