U znaku Igre

Muž + žena = kuhinja, kor. Mirjana Preis, Scena Polanec ZKM-a

  • Muž + žena = kuhinja, kor. Mirjana PreisPremijernom izvedbom predstave Muž + žena = kuhinja Mirjana Preis obilježila je četrdeset godina umjetničkog djelovanja na hrvatskoj plesnoj sceni. Započevši karijeru 1970. kao plesačica u Studiju za suvremeni ples, ona se, u istom ansamblu, prvi put okušala i kao koreografkinja 17. veljače 1977. Tada je postavila minijaturu za troje plesača pod (danas bih rekla: znakovitim) naslovom Igra, a kritičarka Vjesnika Maja Bezjak prigodom tog njezina koreografskog prvijenca primijetila je: „Vrlo muzikalna, dobro zamišljena, barata sa širim spektrom pokreta i osjećajem za od­nose između plesača…“ Odonda je Mirjana Preis postavila niz samostalnih projekata za Studio kao i za Hrvatsku televiziju i ostvarila zapažena gostovanja po cijelom svijetu.

    Predstava kreće od dva citata. Prvi, tekstualan, koji možemo pročitati na programu, ciničan je sam po sebi i svom autoru Oscaru Wildeu, koji razmišlja o ljudskoj ovisnosti o lošoj navici zvanoj bračni život. Drugi je ironičan u situaciji filmskog – brzinskog prolaza kroz nenadmašno romantičnu Casablancu, koju, utonuo u derutnu sofu, prati sredovječni par (gojazna gospođa i umorni mršavi gospodin). A glazbenik s gitarom u kutu, Luka Udjbinac starim će evergreenima čuvati tu romantičnu i situacijama primjerenu atmosferu koju će neprimjereni protagonisti pokvariti odnosno učiniti grotesknom.

    Muž + žena = kuhinja, kor. Mirjana PreisI dok je Žena, Dina Ekštajn, u krupnom (posuđenom) tijelu (Big iz bju:teful!) još zainteresirana i ima romantične porive, Muž (Zvonimir Kvesić) se brani prepoznatljivom tupošću TV-pretplatnika. I iz toga kreće vesela, duhovita (i bez snimljenog smijeha) plesno pokretna igra na temu tipičnih situacija i konvencionalnih odnosa, neverbalni dijalog prepoznatljivih protagonista, poput onih iz američkih sitcoma kao što su Bračne vode i sl. Preis se i dalje voli igrati, i bez obzira na trendove (službene ili alternativne) i dalje nema većih pretenzija u poentiranju djela. Riječ je o komičnom plesno-mimskom žanru od kojeg naša mala, pa nužno angažirana plesna scena nekako spontano zazire, a publika je razumije i voli. Tu je, između ostalog, koreografkinja pokazala silni potencijal Kvesića kao izražajnog i komičnog plesača. Ozbiljan dječak dugih, naizgled teško kontroliranih udova, zrači neku čistu toplinu bića dok se poput Bustera Keatona stoički nosi s neugodnim situacijama. Dina Ekštajn potvrdila je svoju visoku izvođačku razinu; plesna, tehnički čista, glumstvena i duhovita.
    Muž+žena=kuhinja, kor. Mirjana Preis
    Kroz ovu, diskretno slavljeničku premijeru, autorica se prisjeća svojih starih naslova (kao što su Big iz bju:teful, Kaputt, Žena koja puno priča, Maraton) pa prepoznajemo citate plesnih motiva i rekvizite, koji se poput lajtmotiva provlače prostorom njezina autorskog rukopisa. Tako će i tijekom ove predstave dvoje plesača s nekoliko stolaca, tkaninom i dva kofera ostvariti živu, dinamičnu scenu, odnosno mijenjati mjesto radnje za uobičajene, monotone situacije iz bračnog života.

    Plesni teatar Mirjane Preis svijet je kroki likova i jednostavnih odnosa, pristao na siromaštvo u smislu broja i opreme plesača; duhovit i kreativan, i ustrajan u igri s klišejima međuljudskog ophođenja; dosljedan i pozitivan.

    © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 20. prosinca 2011.

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji