Intuitivna smirenost

Riječke ljetne noći: gostovanje Baleta SNG Maribor, Milko Lazar / Edward Clug, Prêt-à-porter

  • Ravnatelj mariborskoga baleta i vodeći koreograf u Sloveniji, kako po plodnosti i izvođenosti tako i po prisutnosti na međunarodnoj sceni, Edward Clug niže uspješne predstave, a kako od njegovih autorskih početaka postoji dobra komunikacija s hrvatskim baletom, imamo popriličan uvid u njegov rad. Mogli smo vidjeti Tango i Radio and Julijet u Zagrebu, Lakrimas u Splitu; Tango je prenesen i u Rijeku, a zagrebački balet najavljuje za sljedeću sezonu Clugovu autorsku večer.

    Balet SNG Maribor: Milko Lazar / Edward Clug, Prêt-à-porter

    Posljednja koreografija Prêt-à-porter, premijerno izvedena 1. veljače 2008. u Mariboru, gostovala je 1. srpnja  u HNK Ivana pl. Zajca u okviru programa Riječkih ljetnih noći. Prêt-à-porter  je, pogotovo nakon spektakularne Arhitekture tišine (izvedene u Gallusovoj dvorani Cankarjevog doma, u koprodukciji Maribora i Ljubljane), intiman, suptilan doživljaj glazbe i plesa. Krećući od glazbe na sceni, koja je već sama dijalog i suglasje dva klavira, dva glazbenika - autora Milka Lazara i Bojana Gorišeka, Clug diskretno otvara prostor pokretu: uvlači ga u uskoj traci kroz liniju svjetla i, ispod linije zastora, nisko uz pod gdje se tek naslućuju udovi i klizajuće kretanje. U sljedećoj sceni ples je nasuprot klavirima, u desnom, maglovitom uglu tijela klizeći, kao na nevidljivoj traci, ulaze u svjetlo s kratkim sekvencama. Pokret devetero plesača prigušen je unutarnjim grčem, impulsi vidljivo prolaze mišićima golih torza, prsti rade poput trepetljika, kao da sviraju po nevidljivom instrumentu, ili točnije - tijela vibriraju poput žica i tipki, svirana, pokretana, ali neslobodna uhvatiti osobni, slobodni zalet. Ostaju unutar zadanosti konfekcije: tijela, međuodnosa, scene, glazbe. Kako raste dinamika glazbe, rastu svjetlo i prostor plesanja. (A usput, ne znam okreće li se Zemlja uistinu sve brže, ali suvremeni balet pleše se sve brže, bogat u nijansama prskavih, eruptivnih eforta, na granici marioneta, poslušan u kontroli, a opet trzav i divlji u ispadu pokreta.)

    Plesači razdvajaju klavire i osvajaju centralni prostor, a rast i razvoj sjajno postavljene i neprimjetno izvedene scenske dinamike kulminirat će rotacijom – trenutkom u kojem se sve, uključujući klavire i glazbenike koji sviraju, kreće, pleše, nakon čega slijedi postepeno smirenje: izlazak plesača, pijaniste, uz vidljiv jedino crni, prazni klavir, pokreta i zvuka.

    Ostaje osjećaj fine ugode trajanja, intuitivne smirenosti, zapravo onaj trenutak neobjašnjive pomirenosti sa sobom i svijetom; usprkos...

    Gospodine Clug, veselimo se premijeri u Zagrebu!

    © Maja Đurinović, KULISA.eu, 2. srpnja 2008.

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji