4 predstave na 4 rijeke

2. Karlovac Dance Festival, 27. kolovoza – 2. rujna 2012.

  • Memories for the Future, kor. Melita Spahić Bezjak

    Drugi po redu Karlovac Dance Festival održan je od 27. kolovoza do 2. rujna, a u završnici predviđena karlovačka festivalska produkcija Memories for the Future, otkazana zbog kiše, tek 22. rujna. U organizaciji i umjetničkom vodstvu Melite Spahić Bezjak (s kojom intervju možete pročitati ovdje), ova inicijativa ostvarena s budžetom od jedne bolje hrvatske mjesečne plaće, uspjela je generirati pravi festivalski ugođaj i dovesti malu, ali ciljanu međunarodnu ekipu. K tome, namjerno je tempirana u isto vrijeme kad i Karlovački dani piva, kao umjetnički i izvedbeni pokret otpora svođenju kulture na pučku veselicu, estradu i vašarske igre. KDF je započeo radionicom Maše Kolar, koreografkinje, plesačice i pedagoginje čija je međunarodna reputacija osim Karlovčanki privukla i grupicu plesačica iz Zagreba, željnih dodatne edukacije.

    Planting Memories, kor. Paula Rechtman, Marie ChabertNa programu su bila tri gostovanja, redom kratki i niskobudžetni radovi, a prva na programu Planting Memories 40-ominutni je duet Marie Chabert i Paule Rechtman. Plesačice potekle iz London Contemporary Dance School, koje su dosad surađivale s uglednim koreografima i grupama kao što su Phoenix Dance Theatre, Jonathan Lunn, Finn Walker ili Willi Dorner, još uvijek tragaju za vlastitim autentičnim izričajem. To traganje u ovom duetu propuštaju kroz prostore sjećanja i djetinjstva, kao sigurnu temu s mnoštvom asocijacija za koreografsku aktivaciju. Uvođenjem gesti, igrom zrcaljenja, paralelnih prostora i proboja u tekst, razbijaju povremenu općenitost kretnji pa se Planting Memories upisuje u sjećanje svojim nevinim povjerenjem u igru i ples.

    Dead Trout Dance: Beside Myself, kor. Caroline FinnDrugi duet Beside Myself, u koreografiji Caroline Finn koja djeluje pod nazivom Dead Trout Dance (Ples mrtve pastrve!?), u izvedbi Sare Giannatiempo i autorice, zreliji je i kompaktniji u autorskom pristupu. U svom plesačkom CV-u Caroline Finn niže imena kao Ballet Preljocaj, Ohad Naharin i Carolyn Carlson, a za autorski solo Echoes, nagrađena je 2010. Ideja da u svakoj ženi postoji jedno destruktivno i agresivno ja i ono drugo empatično, dopadljivo i brižno, razrađena je specifičnim britanskim humorom. Koreografiju autorica u potpunosti gradi iz karaktera i situacije, u jasnom slijedu slika nadmoći jednog lika na drugom i asimilacije likova u jedno tijelo, na tragu dr. Jakyll i Ms. Hyde simptoma. Kao specifični stil izdvajaju se elementi duhovitog i neočekivanog pretjerivanja u tempu, repeticijama i intenzivnog usporavanja pokreta. Beside Myself koji se oslanja i na strategije tjelesnog kazališta, vrlo je plesan i nudi bogat dijapazon teatralnosti čistim pokretom.

    Credits, kor. Annett Göhre, foto: Ida ZennaCredits kratki je solo Njemice Annett Göhre, nastao prije sedam godina, kao njezin prvi samostalni rad. Okvir ovoj koreografskoj minijaturi daje projekcija naziva predstava i koreografa u kojima je plesačica tijekom karijere igrala. Tako počinje s Giselle, preko Carmine Burane, Bolera¸Les Sylphides, Petruške, a potom niza radova Philipa Taylora. Prvi proboj iz tog izvedbenog stroja, jer očito je da se radi o velikim trupama s čvrstom hijerarhijom, glas je izvođačice koju čujemo kako pjevuši prepoznatljive motive skladbi iz tih predstava što postaje skladba za sebe i čini zvučni okoliš predstave. Druga razina silaženja iz neimenovana plesača u autonomnu autoricu njezina je izvedba koja započinje jednostavnom baletnom vježbom, a potom se razvija u razne dislokacije i kontra-artikulacije tijela, koje kao da i samu plesačicu iznenađuju i zabavljaju, najavljujući mogućnost nekog drugog, vlastitog pokreta.

    Na rasporedu su bila i dva filma – Hotel Korana Sebastiana Reitza i Alejandre Baňo, nastao tijekom prošlogodišnjeg Festivala, snimana u devastiranom istoimenom hotelu, a potom i dobro poznati Laboratorij boja Maše Kolar, Zorana Markovića i Vladimira Končara.

    Sve predstave igrane su na, za tu priliku, podignutoj maloj montažnoj pozornici u parku, a programirane rasporedom predstava – film – predstava, osiguravajući laganu i nepretencioznu večer. Koliko god da igranje na otvorenom u smiraj ljetnih večeri daje atmosferu i šarm događanju pa možda privuče ponekog neodlučnog šetača, imalo produkcijski zahtjevnije predstave koje će KDF zasigurno programirati, zahtijevat će sigurnosti zatvorenog prozora i bolje tehničke uvijete.

    Memories for the Future, kor. Melita Spahić BezjakKao dodatni program, Maja Đurinović održala je predavanje o povijesti hrvatskog plesa između dva svjetska rata. Brojnim vizualnim materijalom i eruditskim poznavanjem konteksta ovo predavanje daleko premašuje nizanje faktografije uskog područja plesne povijesti. Drugi dodatni program, nazvan plesni talk-shaw voila je i osmislila Andrea Štalcar Furač pod nazivom Ples kao turističko-kulturistički proizvod, poslužio je lokalnim akterima na nezavisnoj sceni kao inicijativa za razvoj zajedničkog djelovanja. Isto tako, KDF je organizirao i radionicu plesne kritike koju sam vodila četiri dana, i koja je na razne načine pratila događanja na i oko scene, generirajući nove tekstove i nove pristupe viđenome.

    Karlovac Dance Festival, u samoj blizini Zagreba, ima ogroman potencijal za daljnji razvoj. Ne samo u smislu razvoja festivala kao redanja predstava koje privlače publiku, nego u smislu organizacije rezidencija koje bi privukle međunarodne umjetnike u zaista specifične prostore Karlovca i time pokretale neku novu energiju, a time i novu izvedbenu scenu. Iskreno se nadam da će lokalna zajednica, a i nadležni na nacionalnoj razini prepoznati potencijal ove inicijative i utjecaj koji Karlovac Dance Festival može imati na taj grad i na njegove, suvremenoj kulturi, okrenute stanovnike.

    © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 28. rujna 2012.

Piše:

Iva Nerina
Sibila

kritike i eseji