Apstraktno i hermetično

BADco. i Domino, Zagreb: Ima li života na sceni?, kor. Pravdan Devlahović Ana Kreitmeyer, Nikolina Pristaš, Zrinka Užbinec, red. Goran Sergej Pristaš

  • BADco. i Domino, Zagreb: Ima li života na sceni?, kor. Pravdan Devlahović Ana Kreitmeyer, Nikolina Pristaš, Zrinka Užbinec, red. Goran Sergej Pristaš

    Riječka premijera predstave Ima li života na sceni? ansambla BADco. otvorila je dvije manifestacije različitih koncepcija: Tjedan izvedbenih umjetnosti Perforacije i festival Moje, tvoje, naše. Festival je Udruga Drugo more u Rijeci organizirala sedmi put, a ovaj put tema su mu Praktične utopije. Prikazane predstave, film, Ykon igra i izložba From Below, as a Neighbour preispitivale su mogućnost drugačije i humanije organiziranosti društva i društvenih odnosa. U taj utopijski kontekst BADco. uklopio se ispitujući stvarnost u kazalištu, ali i problem stvaranja minimalnih uvjeta za život. U tekstu iz programske knjižice istaknuli su da im je polazište pitanje: „Koje su posljedice kazališne fikcionalizacije stvarnosti poput globalne ekološke krize?“

    Predstava ima serijalnu strukturu čiji se segmenti mogu mijenjati od izvedbe do izvedbe. Zapravo, već je dva puta prezentirana u radnim uvjetima: prvi put u Zagrebu u osam epizoda bavili su se metaforičkim značenjima riječi scena, a drugi put u Madridu izdvojili su rezultat iz popisa zadataka prvog čovjeka na Mjesecu u misiji Apollo 11 kao koreografski ulomak. Serijal su nastavili istraživanjem pitanja oprirodnjavanja/oživljavanja scene značenjima njenih temeljnih fizičkih i ambijentalnih uvjeta. Riječka predstava otvorila je ciklus javnih izvedbi u kazalištu, a Kolektiv očekuje i planira da će je dalje razvijati kroz niz radionica s publikom i drugim umjetnicima i stručnjacima. Novi segmenti koji nastanu u tim radionicama bit će uključeni u strukturu predstave ili će zamijeniti neki od postojećih dijelova.
    BADco. i Domino, Zagreb: Ima li života na sceni?, kor. Pravdan Devlahović Ana Kreitmeyer, Nikolina Pristaš, Zrinka Užbinec, red. Goran Sergej Pristaš
    Na predlošcima od umjetničkih i medijskih materijala, od dokumentarnih snimki osvajanja svemira, preko znanstvenofantastične proze do ekoumjetnosti nastala je premijera podnaslovljena Vježbe iz oblikovanja Zemlje. Publika ulazi u predstavu. Svi smo zakašnjeli članovi tima koji iz kontrolne sobe prati izravni prijenos spuštanja MLS Curiosity rovera na Mars (dokumentarna snimka). Prvih desetak posjetitelja dobija i prijenosne uređaje sa slušalicama, izgleda svaki s drugačijim tonskim zapisom. Izvođači se vesele svakom uspjehu misije, otvara se i toči šampanjac, čestitke se razmjenjuju na sve strane... Nismo se ni snašli, a već smo u prvoj od trinaest epizoda teraformiranja. Jer, nakon što smo uništili Zemlju, doista što nam drugo preostaje nego pokušati po sebi oblikovati neki drugi planet. Ako ste posumnjali da se doista o tome radi, Kolektiv će u šestoj epizodi prikazati posljednji video zapis s planeta Zemlje s komentarima Jacquesa Derride, francuskog filozofa modernizma. U međuvremenu, osvijestit će činjenicu da u prostoru vlada određena temperatura pokušajem njenog snižavanja: stvara se propuh, gase reflektori... A onda i zamisliti se nad prizorom prvog koraka na nezemaljskoj površini... ili stati pred pitanjem koliko nas ima na sceni: jesu li to samo publika i izvođači ili i svi likovi što ih performeri mogu izvesti... od čega je čovjek... što je stvarnije: živa riječ ili snimka i kako se te stvarnosti razlikuju...
    BADco. i Domino, Zagreb: Ima li života na sceni?, kor. Pravdan Devlahović Ana Kreitmeyer, Nikolina Pristaš, Zrinka Užbinec, red. Goran Sergej Pristaš
    Ono što se Kolektivu ne može poreći je dotjeranost prizora i izvođačka sposobnost svih članova, bez obzira vidi li se njihova izvedba izravno na sceni oblikovana kroz elemente suvremenog plesa i fizičkog teatra ili u njoj sudjeluju kao tehnička podrška. Naime, osim ranije snimljenih video i tonskih materijala koriste brojne scenske mogućnosti novih tehnologija, primjerice isti prizor gledamo u dnu pozornice i u izravnom prijenosu na kompjuterskom ekranu; snimaju i fotografiraju, pa snimke gledamo s odgodom u sasvim novoj situaciji...

    Ipak, pitanje je koliko bi se u tom specifičnom scenskom doživljaju snašla prosječna kazališna publika bez uputa u vidu popisa prizora. Koliko nam u svakodnevici znače ključne riječi navedene u tekstu programske knjižice: terraforming, ekomimeza, imitiranje, atmosferska ugođenost, biosfera, serija, gravitacijski satovi, instrumentalna koreografija? Čak i uz sve to, Kolektiv traži načitanog prijatelja, a predstava Ima li života na sceni? ostaje prilično apstraktna i hermetična. Iako se čovjek, uz iskreno prepuštanje doživljaju, povremeno može nasmijati i zabaviti uz scenske dosjetke i sjajnu izvedbu, posebno Pravdana Devlahovića.

    © Tatjana Sandalj, PLESNA SCENA.hr, 8. studenoga 2012.
    BADco. i Domino, Zagreb: Ima li života na sceni?, kor. Pravdan Devlahović Ana Kreitmeyer, Nikolina Pristaš, Zrinka Užbinec, red. Goran Sergej Pristaš
    Ima li života na sceni?
    koreografi Pravdan Devlahović Ana Kreitmeyer, Nikolina Pristaš, Zrinka Užbinec
    redatelj Goran Sergej Pristaš
    dramaturzi Ivana Ivković, Tomislav Medak
    premijera 24. listopada 2012.
    izvode: Pravdan Devlahović, Ana Kreitmeyer, Nikolina Pristas, Zrinka Užbinec
    software Daniel Turing, kostimograf Silvio Vujičić, oblikovanje svjetla Alan Vukelić, tonski tehničar Jasmin Dasović, producent Lovro Rumiha
    projekt ukljucuje i film Posljednja VHS snimka sa Zemlje s komentarom Jacquesa Derride, 2011., pronašli: Goran Ferčec i Lovro Rumiha.
    koprodukcija: BADco. i Domino
    Podržali: Ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Piše:

Tatjana
Sandalj

kritike i eseji