Zaposjednute tvornice

Pokret, plesni film, koncpet i režija Tamara Bilankov

  • Pokret, red. Tamara Bilankov

    Plesni film Pokret autorice Tamare Bilankov produciran je 2012. godine, kada je i prikazan u okviru IKS festivala u Splitu u studenome. IKS festival proizašao je iz Xontakt festivala čiji je specifičan interes ples na filmu i videu, premda je sada proširio program i na scenske plesne izvedbe. Višegodišnje postojanje tog festivala u kombinaciji s djelovanjem Odsjeka za film i video Umjetničke akademije u Splitu, koju pohađa autorica, moglo bi se povezati s nastankom tog splitskog plesnog filma. Iako nisam bila u mogućnosti pratiti Festival, već sam film tek nedavno pogledala na DVD-u, još uvijek nije kasno posvetiti mu tekst, posebno stoga što je riječ o kvalitetnom i aktualnom radu.
    Alen Čelić, Pokret, red. Tamara Bilankov
    Služim se sintagmom splitski plesni film jer se on bavi upravo tim gradom kroz prizmu njegova krajnje očajnog socijalno-ekonomskog stanja, po čemu ga zapravo posljednjih godina jedino i percipiramo. Imidž i realnost Splita imidž su i realnost grada propale industrije i visoke stope nezaposlenosti. Brodosplit, Željezara Split i Dalmacijavino samo su neke od tvornica o kojima gotovo svakodnevno slušamo u šturim medijskim izvještajima koji se redovito bave posljedicama, ne i uzrocima i mogućim rješenjima. Tamara Bilankov svoj film smješta u ispražnjene tvorničke hale Brodosplita, Dalmacijavina i Uzora. Od troje plesača – Alen Čelić, Roman Dautanc i Nela Sisarić – svaki zaposjeda jednu od lokacija vrzmajući se među strojevima, pokretnim trakama i sirovinama. Alan Čelić migolji između ogromnih cijevi Brodosplita. Njegovo meko tijelo sa životinjskim krikovima kontrastirano je čvrstim, željeznim objektima te velikoj praznoj hali i metalnoj jeci koja nastaje njegovim sudaranjem s površinama objekata, dok on u njima neuspješno pokušava pronaći svrsishodan način kretanja. Beživotnim i hladnim objektima Čelić nespretno pokušava dati nove, drugačije funkcije.
    Roman Dautanc, Pokret, red. Tamara Bilankov
    Roman Dautanc utjelovljuje automatiziranog Kineza izgubljenog među plastičnim lijevcima, bocama i spremnicima Dalmacijavina koji se transformiraju u komičnu kostimografiju i scenografiju za neku novu buduću tvornicu Pipi sokova u kineskom vlasništvu. Nela Sisarić, raspuštene kose u dugoj haljini, oživljava fluidnu žensku energiju među Uzorovim šivaćim strojevima, koncima, patentnim zatvaračima i metrima tkanine. U igri preoblačenja s proizvodnim linijama Uzora Sisarić preuzima identitet uniforme koju nosi, one policajca ili vojnika, dok škare postaju puška, a dugmad nakit.
    Nela Sisarić, Pokret, red. Tamara Bilankov
    Začudna pojavnost plesača, koja se kreće između robotskog i animalnog, priziva nemirne duhove koji su ovladali tim prostorima. Neprilagođena su to tijela koja personificiraju prije svega stotine tisuća nezaposlenih radnika ne samo u Splitu nego i u cijeloj zemlji. Njihova je sudbina da su nakon desetljeća rada svaki u svojoj industriji sada nepoželjni višak. To eksplicitno naglašava i autorica ispisujući statistiku o broju nezaposlenih na kraju filma. S druge strane, to jednako tako mogu biti i tijela nesnalažljivih javnih politika: edukativne, ekonomske, socijalne, upravne i pravne, koje im nisu voljne ni sposobne pomoći. S treće strane, naslov filma Pokret sugerira znatiželjna tijela koja su u stanju iznaći pomake, samo još uvijek nisu artikulirala svoj glas i individualne napore pretvorila u društveni pokret.

    Tamara Bilankov oko svojeg je jasnog i relevantnog koncepta i režije okupila kvalitetne izvođače, mimski, gestualno i plesno izražajne, zatim kameru koja fino kadrira i tijelo u širini, kao i detalj (Jure Cukar i Tonči Mijač) te dinamičnu i uigranu montažu s nenametljivim, atmosferičnim zvukom (Igor Dropuljić i Jan Tomić). Angažiran i eksplicitno politički pristup čine se jedinim logičnim izborom u toj tematici i u postojećem kontekstu, kada je nužno opirati se političkoj apatiji. Konačno, u kontekstu filmske povijesti, vraćamo se onome što prethodi Izlasku radnika iz tvornice i onome što slijedi Modernim vremenima.

    © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 6. travnja 2013.

Piše:

Jelena
Mihelčić