Izbor iz hrvatske koreografske platforme

30. Tjedan suvremenog plesa, Zagreb, Rijeka i Karlovac, 26. svibnja – 8. lipnja 2013.: „Behind the Sun“, he repeated; „where Everything is Everything else“, idejni autor Pavle Heidler; Iz dječjeg crteža, kor. Stošija Zrinski; In Between Tracing Reflections, kor. Melita Spahić Bezjak

  •  „Behind the Sun“, he repeated; „where Everything is Everything else“, idejni autor Pavle HeidlerMeđu hrvatskim autorima na 30. Tjednu suvremenog plesa – kojih je bilo zaista mnogo te su posjetitelji tako mogli vidjeti presjek čitave scene u svoj njezinoj različitosti – prvi se put predstavio Pavle Heidler. Poznajemo ga još od prije nekoliko godina kao izvođača u predstavama Studija za suvremeni ples i Mirjane Preis, a u međuvremenu se školovao na uglednim inozemnim plesnim akademijama, austrijskom SEAD-u i belgijskom P.A.R.T.S.-u. U predstavi naslova „Behind the Sun“, he repeated; „where Everything is Everything else“ istaknuo se drukčijim pristupom, istraživanjem koreografskog potencijala teksta, glasa i zvuka, što gledajući lokalni kontekst također na drukčiji način čine primjerice Matija Ferlin u Samicama ili Barbara Matijević u Tracs. Premda je predstava razvijena i originalno izvedena u suradnji s Eleanor Campbell koja iz logističkih razloga nije mogla biti dio zagrebačke izvedbe, ovom je prilikom u zamjenu uskočio Bruno Isaković.

     „Behind the Sun“, he repeated; „where Everything is Everything else“, idejni autor Pavle HeidlerPredstava je građena na jednostavnom principu pulsirajućeg uzastopnog ponavljanja sličnih riječi i glasova koji se nakon iscrpljivanja fino, gotovo neprimjetno izmjenjuju gradeći ritmički zvučni pejzaž. Izvođački duo zvukove izgovara dijelom u konsonanci i unisono, dijelom u disonanci, neprestano slijedeći jednak, monotoni metronomski ritam. Minimalnim pomacima u izgovoru rastvaraju se ponekad slična, a često potpuno oprečna značenja, u sekundi mijenjajući interpretacije i reakcije publike. Od riječi sin, Heidler je zavrtio cijeli niz motiva, od iritantnog zvuka jutarnje budilice, auto-alarma i upozoravajućih sirena, preko bolnog zapomaganja, naricanja, stenjanja, tvrdoglavog prepiranja, do ushićenih poklika i zaista mnoštva drugih situacija koje se prvenstveno oslanjaju na auditivnu percepciju, dok je u plesu gotovo redovito primarna, vizualna komponenta, maksimalno prigušena. Iz potpunog mraka, njihova tijela naziru se u početku samo kroz siluete iza zasljepljujućeg svjetla uperenog u publiku, da bi postupno izašli na slabo osvjetljenje nadopunjujući diskretno ono što izgovaraju tjelesnom interakcijom te mimikom lica. Obojica kvalitetni izvođači Heidler i Isaković izveli su manju, ali zaokruženu cjelinu, domišljenu, pročišćenu, jednostavnu, kreativnu i komunikativnu u ideji, a kompleksnu u realizaciji, zanimljivu u dramaturškoj gradaciji, i nadasve ljudsku.

    Iz dječjeg crteža, kor. Stošija Zrinski Poznata od prije prvenstveno kao izvođačica, premda je u Zadru već predstavila neke od svojih autorskih radova, Stošija Zrinski prvi put se kao autorica predstavila zagrebačkoj publici kolažom naslovljenim Iz dječjeg crteža. Njezina je koreografija fuzija klasičnog baleta, jazz dancea i suvremenih tehnika, s iskustvom u Zadarskom plesnom ansamblu, UPPU-u Puls, ansamblu Kelkope i kazalištu za mlade. Kao što i sam naziv implicira, izvela je nekoliko skraćenih sola spojenih u jednu večer za potrebe festivala, a međusobno povezanih domišljatim video-animacijama nadahnutima dječjim crtežima i igračkama. Rad je to primjeren mlađoj publici koja se tek susreće s plesnim kazalištem i pokretom. Tri kratke koreografije ilustriraju svijet afričke faune, zatim futurističke ljude-strojeve, dok je treći dio smireniji, duhovniji i apstraktniji. Stošija Zrinski zanimljiva je prije svega kao izvođačica velika raspona mogućnosti, tjelesne i prostorne osviještenosti, iznimnog fokusa i preciznosti, što su aduti koji bi u suradnji s jačim koreografom mogle rezultirati izazovnijim rješenjima.

    Uz Heidlera i Zrinski, na 30. Tjednu suvremenog plesa vidjeli smo i novi rad Melite Spahić Bezjak. Iako poznatija po organizaciji plesnog festivala u Karlovcu, u okviru kojeg i predstavlja svoje autorske projekte, sjećamo je se i s Platforme mladih koreografa 2008. godine kada se predstavila komadom za ansambl, Fields of Detail, specifičnim po svjetlosnim i video instalacijama. One su sastavni dio i ovog solo rada naslovljenog In Between Tracing Reflections, međutim fokus je na načinu gledanja izvođača. Ovdje je publika stavljena na scenu kako bi joj se koreografirao pogled. Dvije grupe posjednute su jedna prema drugoj, dok se diskretna izvedba odvija između i uokolo njih. Publika češće vidi fragmente pokreta dok joj drugi gledatelji zaklanjaju vidokrug ili pokret samo čuje dok se odvija iza njezinih leđa, a može ga doživjeti i taktilno kroz vibracije zraka dok plesačica prolazi vrlo blizu, meko i bešumno, u prolazima između gledatelja. Fragmenti videozapisa projiciranih na zidu dodatno razlamaju fokus između videa i žive izvedbe. Ipak sve ostaje uvijek na razini ideje i senzacije, bez hrabrijeg ulaza u propoziciju.

    Od hrvatskih autora na Tjednu su reprizirane recentne predstave Zagrebačkog plesnog ansambla, BADco.-a, Marjane Krajač, MASA dance co. (Aleksandra Mišić i Ognjen Vučinić), Andreje Široki, Kik melonea (Silvia Marchig i Mila Čuljak) i Maše Kolar te interaktivna video instalacija Black Martine Nevistić i Ive Korenčić, o kojima smo već pisali, kao i o novom radu Matije Ferlina Istovremeno drugi te predstavi Hotel Memorial Alana Čelića koje je TSP prvi put doveo u Zagreb. Premijerno su izvedene La Femme koprodukcija Liberdancea i Hrvatskog instituta za pokret i ples te rad Vrata percepcije Jasne Čižmek Tarbuk (Fronesis). U Rijeci će svoju novu predstavu izvesti i Žak Valenta.

    © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 7. lipnja 2013.

Piše:

Jelena
Mihelčić

kritike i eseji

...zabilježili smo