Troglavi Kerber na splavi

30. Tjedan suvremenog plesa, Zagreb, Rijeka i Karlovac, 26. svibnja – 8. lipnja 2013.: Fresco dance co., Cerberus, kor. Yoram Karmi

  • Fresco dance co., Cerberus, kor. Yoram Karmi, foto: Tami Weiss

    Kako su termini održavanja Tjedna suvremenog plesa dotiču ili preklapaju s obilježavanjem dana izraelske države i kulture te kako je Mirna Žagar od početaka festivala uspostavila odlične veze s tom mladom, ali u kulturnoj politici zemlje snažno utemeljenom i bogatom plesnom scenom, tako redovito ugošćujemo ponekog umjetnika i grupu iz Izraela. Tako je i ove, za Festival jubilarne, tridesete godine svečani spektakl otvorenja u Hrvatskom narodnom kazalištu održan i podržan od prijateljskog Izraela i naših najviših dužnosnika na razini grada i države. U tom optimističkom svjetlu trenutka u kojem je suvremeni ples bio u zajedničkom fokusu zajednice, a dvorana HNK premala za sve zainteresirane, ne treba sitničariti nad samom predstavom. Caru carevo…
    Fresco dance co., Cerberus, kor. Yoram Karmi, foto: Tami Weiss
    Atraktivna video najava Cerberusa skupine Fresco Yorama Karmija od koje rastu zazubice, nije lagala, i uistinu poziva na čudesno putovanje preko rijeke Stiks. No, taj mistični uzbudljivi početak ujedno je i vrhunac predstave. Troglavi Kerber (troje plesača, animalne napetosti i izloženih tijela, s pletenim psećim maskama naglašenih njuški) u funkciji Harona, prevozi hrpu beživotnih tijela. Splav sama tiho klizi maglovitim prostorom. Izbacivši tijela na drugu obalu odlazi po novi teret, sudbinski nezainteresirano i mirno.

    Fresco dance co., Cerberus, kor. Yoram Karmi, foto: Tami WeissA ostalo je, prema programu, trebao biti prolaz kroz grčke mitove, ali je zapravo ulančani niz sekvenci, izvedenih po grupama ili zajednički sinkrono, bez potrebe za dramaturgijom scena – kao scenskih prizora. Tek duet Orfeja i Euridike je negdje prepoznatljiv u motivu pokreta, ali ostalo je predvidljiva, prilično monotona struktura koja, nakon što ste se privikli na atmosferu Podzemlja ne privlači pozornost scenskim događanjem. Nema promjena ambijenta, niti krugova pakla koji bi uvukli u neku priču, kojima grčka mitologija obiluje. Maske paklenih pasa se periodično pojavljuju na plesačima u pojedinačnim ili grupnim izlascima, i djeluju dekorativno, a ne više onako sudbinski, Ono što se u takvim projektima može i što se treba gledati, i što je na visokoj razini, bila je plesačka interpretacija. Angažirani, precizni, ujednačeni i mekani u tijeku i rješenjima prijelaza gesta i sekvenca, nesumnjivo su zaslužili pljesak.

    (Usput: bilo mi je zanimljivo da sam se nakon Cerberusa sjetila da smo kraću Karmijevu koreografiju Point of Origin gledali smo prije dvije godine u sklopu nastupa Suzanne Dellal Centra, i da sam tada napisala u kontekstu tri različite koreografske poetike da je njegova koreografija najbliža pojmu – divertismana.)

    © Maja Đurinović, PLESNA SCENA, 8. svibnja 2'013.

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji

...zabilježili smo