Živa izvedba plesa i glazbe

30. Tjedan suvremenog plesa, Zagreb, Rijeka i Karlovac, 26. svibnja – 8. lipnja 2013.: EnKnapGroup, Ottetto, kor. Iztok Kovač, Cie. Thor, Clear Tears / Troubled Waters, kor. Thierry Smits; Compagnie Julie Dossavi, Cross & Share, kor. Julie Dossavi, Hamid Ben Mahi, Sergé Aimé Coulibaly, Thomas Lebrun; Centre chorégraphique national d’Orléans, Les Corbeoux (Vrane), kor. Josef Nadj

  • EnKnapGroup, Ottetto, kor. Iztok Kovač

    Jedan je od zajedničkih elemenata nekolicine predstava 30. Tjedna suvremenog pleas prisutnost glazbenika i njihove žive izvedbe na sceni zajedno s ostalim izvođačima. Izvedba time svakako dobiva na audiovizualnoj cjelovitosti, ali postavlja se pitanje koji su motivi autora i je li želja glazbenu izvedbu na neki način fokusirati i učiniti je ravnopravnijim sudionikom u doživljaju gledatelja ili glazbenici na sceni ostaju samo ukras bezidejnoj koreografiji i njezinoj monotonoj plesačkoj izvedbi. Više je festivalskih autora na različite načine live glazbeni ili auditivni score isprepleo s onim tjelesnim, dobivši manje ili više zanimljiva rješenja.
    EnKnapGroup, Ottetto, kor. Iztok Kovač
    Glazbu je doslovno vizualizirao slovenski koreograf Iztok Kovač (EnKnapGroup) u predstavi Ottetto, koja kao predložak uzima istoimenu skladbu Igora Stravinskog kako bi se dekonstruirala i ponovno sastavila u neku vrstu multimedijalnog koncerta. U njemu se pod dirigentskom palicom (Živa Ploj Peršuh) muzicira tijelima, instrumentima i svjetlosnim instalacijama, kreirajući eksploziju senzornih podražaja, audiovizualnu mrežu koja se plete postupno od početka prema kraju nastojeći suvremenoj publici navikloj na sofisticiranu tehnologiju 21. stoljeća približiti intrigantnu 16-minutnu skladbu nastalu prije devedeset godina. Puhački oktet na scenu je najprije postavljen iza plesača, a kasnije s obiju strana scene, a osim što svira, jednako je koreografiran i jednako se poigrava sa skladbom i instrumentima kao što to čine plesači kroz svoj jezik. Njih pak petero u startu preuzimaju uloge instrumenata i nota u imaginarnom prostorno-notnom polju pa nastavljaju graditi sve složenije međusobne odnose, preciznu tjelesnu matematiku izvedenu iz glazbenog predloška. Najdominantniji element je scenografija, pretjerano razmetljiv laserski high-tech show kojime se iscrtava prostor samo kao atraktivni dodatak, ne kao ravnopravna priča. Uza sve scenografiju čine i viseće svjetleće kugle kojima plesači manipuliraju i koje njišući se prostornim dijagonalama presijecaju njihove putanje te ulaze među glazbenike tvoreći tek na samome kraju predstave zanimljivu i složenu scensku kompoziciju. 
    Cie. Thor, Clear Tears / Troubled Waters, kor. Thierry Smits, foto: Fabienne Louis
    Belgijska skupina Thor, odnosno njezin koreograf Thierry Smits, pozvala je pak na scenu neke od glazbenika iz kultne eksperimentalne post-punk skupine Tuxedomoon u predstavi Clear Tears / Troubled Waters. Jedinstvena glazba u ovom je slučaju više marketinški potez, navlakuša koja razočarava jer se osim doista neobičnog spoja klasičnih, električnih i elektornskih zvukova ne krije ništa doli prilično sterilna koreografija. Relativno zanimljiv početak malaksalih tijela čiju prostornu slobodu ograničavaju viseći aluminijski stupovi (nešto nalik velikom broju plesnih dvorana u Hrvatskoj), nastavlja se beskonačnim i jednoličnim plesnim sekvencama. Presavršeni pokret belgijske škole plesačima oduzima svaku individualnost i karakter, stoga nakon nekog vremena publici od onoga što je predloženo na sceni postaju zanimljiviji glazbenici u kutu. 
    Compagnie Julie Dossavi, Cross & Share, kor. Julie Dossavi, Hamid Ben Mahi, Sergé Aimé Coulibaly, Thomas Lebrun, foto: Grégory Brandel
    S druge strane Julie Dossavi, snažna francuska autorica i izvođačica porijeklom iz Benina, sukreira zvučnu kulisu zajedno s kolegama glazbenicima na sceni, pjevačicom Moïrom i klavijaturistom Olivierom Oliverom. U suzvučju s motivom predstave Cross & Share u kojoj Dossavi nakon velikog broja solo predstava koje je sama koreografirala želi raditi na ideji suradništva i suautorstva izvodeći ono kako je drugi vide, ona je u kontinuiranoj živoj komunikaciji s glazbenicima na razvoju predstave, pokazavši ne samo iznimno intenzivnu scensku prisutnost, nego i velike glasovne mogućnosti.
    Centre chorégraphique national d’Orléans, Les Corbeoux (Vrane), kor. Josef Nadj
    Na kraju, Josef Nadj. Njegove Vrane zasigurno su vrhunac festivala. Gradeći brižljivo napete scenske slike oko ideje tame i smrti, on je glazbenika Akosha Szelevényia učinio potpuno ravnopravnim izvođačkim partnerom, čiji je zvuk, na konvencionalnim kao i na neobičnim instrumentima, jednako neugodan, škripav i mračan.

    © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 11. lipnja 2013.

Piše:

Jelena
Mihelčić

kritike i eseji

...zabilježili smo