Duet kao duel

30. Tjedan suvremenog plesa, Zagreb, Rijeka i Karlovac, 26. svibnja – 8. lipnja 2013.: ICKamsterdam, Rocco, kor. i red. Emio Grecco i Pieter C. Scholten

  • ICKamsterdam, Rocco, kor. i red. Emio Grecco i Pieter C. Scholten, foto: Laurent Ziegler & Gerco de VroegICKamsterdam, Rocco, kor. i red. Emio Grecco i Pieter C. Scholten, foto: Laurent Ziegler & Gerco de Vroeg

    Enio Greco još je jedan od već na Tjednu viđenih i otkrivenih, i stoga s nestrpljenjem iščekivanih autora. Predstava Rocco koju potpisuje s Pieterom C. Scholtenom uzbudljiva je, opet drugačija, a istovremeno i vrlo atraktivna u bavljenju izrađenim muškim tijelom, izloženim kroz prizmu plesa i boksa, ali i s puno filtera u boji koji prizivaju različite izvore. Naslov i situacija scene kao ringa (a za duel je, kao i za duet potrebno dvoje) koji je u autorskoj transformaciji simbolično mjesto osobne, životne i umjetničke borbe, nadahnut je Viscontijevim filmom o braći koja kroz boks dokazuju osobni status u zajednici i rješavaju međusobne intimne prijepore. Kazališna je dvorana (Zagrebačkog kazališta mladih) organizirana kao neka vrst arene: scena je ring smješten u centru, a dva boksača sjede u svojim kutovima, dijagonalno suprotstavljeni, i u napetoj mirnoći tijela, tinjaju ispod kože (a dim se diže iz cigareta – što je jedini kazališni detalj koji nagovještava odmak od sportskog miljea.
    ICKamsterdam, Rocco, kor. i red. Emio Grecco i Pieter C. Scholten, foto: Laurent Ziegler & Gerco de Vroeg
    Ova dva opasna muškarca, čini se zvijezde ringa imaju i predigru, duel dva brza mlada plesača/boksera koji poput klauna u kostimu miševa opuštaju atmosferu, duhovito s elementima gega nijemih komedija (baziranih na odnosima i realiziranih isključivo kroz pokret). Jesu li oni posveta Disneyevom junaku Mickeyu Mousu ili/ i asocijacija na petits rats / male štakore što je naziv za učenice baleta u pariškoj Operi, koje se šuljaju po kazalištu prateći s divljenjem velike balerine, ne moramo definirati. Tek, tijekom predstave oni će preuzeti ring, tj. glavne uloge i otplesati sjajan niz rundi (obavezno zvonce koje prekida svaku započetu situaciju) u određenoj stilizaciji razvoja i napora borbe.
    ICKamsterdam, Rocco, kor. i red. Emio Grecco i Pieter C. Scholten, foto: Laurent Ziegler & Gerco de Vroeg
    Iako predstava kreće od mitske situacije suprotstavljene braće (po krvi ili po pripadnosti), daleko je od svake narativnosti. Bavi se situacijom i stanjima, u suptilnom nijansiranju međusobnih odnosa dva puta po dvojice muškaraca. Nadigravanje u smislu podjele na pobjednika i pobijeđenog ovdje ne postoji, ili je vrlo stilizirano i pomaknuta u stalnoj izmjeni. Ring je mjesto zajedničkog djelovanja pred svjedocima, ritual koji ima duboki osobni poticaj ali i onaj zabavljački, klaunski dio, ironično potenciran u pauzi predstave, da se publika ipak malo opusti… To je mjesto koje život znači, a sukob i rivalstvo su više zajednička utakmica i međusobno ogledanje, dijeljenje prostora i izloženosti. To je posvećeno mjesto u čijem je centru uspostavljena vertikala svjetla u kojem će se prvi par plesača (u bokserskoj borbenoj spremi) ponizno okupati: nježno, usporeno, pažljivo, mekano, posve izvan očekivane, nabrijane uvodne situacije velikog meča. A nakon cijelog niza dueta / duela, i onda zajedničkog pravog velikog finala, vrhunske manifestacije plesačko borbene sile Grecovih i Scholtenovih izvođača (Victor Callens, Dereck Cayla, Vincent Colomes i Christian Guerematchi), svi će se smiriti stapajući se sa monolitnim svjetlosnim stupom, istom Velikom zrakom koja će ih povući u mrak.

    © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 18. lipnja 2013.

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji

...zabilježili smo