Provokativna selekecija

15. Platforma HR, Pogon Jedinstvo, Zagreb, 17. – 29. travnja 2014.: Međunarodna selekcija – Silk, kor. Florentina Holzinger; Black Cats Can See in The Dark But Are Not Seen, kor. Dinis Machado

  • Silk, kor. Florentina Holzinger

    Od međunarodne selekcije ovogodišnje, 15 po redu, Platforme HR, izdvojila bih dva mlada umjetnika, oba vezana za Jardin d'Europe/LLB mrežu – koje se godišnji sastanak Prix JDE Labo održao tijekom festivala. Florentina Holzinger i Dinis Machado donose intrigantne i svježe ideje o koreografiji i izvedbi, a kako ih se s pažnjom prati na međunarodnoj sceni, njihove izvedbe pripadaju u najzanimljivija gostovanja u netom završenoj plesnoj i izvedbenoj sezoni.

    Austrijanka Florentina Holzinger već je poznata zagrebačkoj publici kroz Ganz novi festival gdje je gostovala predstavom Kein Applaus fuer Scheisse (osvrt možete pročitati ovdje). Na Platformi HR pokazala je Silk kojim je diplomirala na amsterdamskoj School for New Dance Development (SNDO), a za koji je 2012. dobila prestižnu Jardin d'Europe nagradu za mlade umjetnike. Silk je koreografski i kazališno sirov, buntovničko drzak rad, koji se oslanja na trash estetiku i kič emocije. Zanimljiv je pak jer probija granice suvremenog plesa kao umjetničke discipline, donosi supkulturne klupske i erotske plesne stilove na scenu i bez imalo isprike poigrava se idejom kako ništa nije sveto. Holzinger je ovim solom postala enfant terrible međunarodne plesne scene, mlada umjetnica čiji se novi radovi iščekuju, s jedne strane zbog provokativnosti koja je uvijek dobrodošla kod novih generacija, a s druge zbog uvjerljivosti, snage izvedbe kao i stava koji donosi.
    Silk, kor. Florentina Holzinger
    Holzinger, na prvi pogled, a na sceni je glazbeno i povremenim akcijama prati Steve Martin Schneider, izvodi plesne numere rubnih plesnih disciplina, kao akrobatski ples na svili i žestoki erotski ples. Izvodi s velikom dozom rizika po samu sebe, ali i užitka u ekstremnoj tjelesnosti pa i vulgarnosti. Umjesto očekivana tematiziranja izloženosti i poniženja s jedne, a snage i vještine ženskog izvođačkog tijela s druge strane, Silk se neočekivano sklapa u priču o plesačici koja pada na sceni i završava u invalidskim kolicima. Holzinger eksplicitno, čak banalno igra nemoć i invaliditet, ulazi u dugačak monolog u kome izravno otvara komunikaciju s publikom ponovno narušavajući ionako nemarnu strukturu rada, a završava posvetom ljepoti svile i transformacije, kroz priču o leptiru koji privučen svjetlom ugiba. Ništa nije sveto, niti nedodirljivo niti politički korektno – niti plesno umijeće i kazališna pozornica, kao ni vlastita sigurnost, tijelo i strah.

    Zanimljiv podatak koji je izvođačica podijelila u razgovoru s publikom, da joj je mentorica na ovom radu bila Penny Arcade, kultna američka izvođačica, jedna od Warholovih superstars, a koja je gostovala na Queer Zagreb festivalu. Arcade je poznata po provokativnim sadržajima u kojima koristi elemente eksplicitnog erotskog i queer performansa, stand-upa i aktivizma. Taj utjecaj vidljiv je u radovima Flo Holzinger; u već spomenutom Kein Applaus fuer Scheisse zaoštrila je provokaciju prema body-artu, a kuda ide dalje, pokazat će u najnovijoj predstavi Makankosappo, čije je skorašnja bečka premijera na žalost otkazana zbog – ozljede autorice.
    Black Cats Can See in The Dark But Are Not Seen, kor. Dinis Machado
    Portugalac Dinis Machado školovao se u klasičnom baletu, suvremenom plesu, glumi i vizualnoj umjetnosti, a nedavno je završio Master program na University of Dance and Circus – DOCH u Stockholmu. Kako stvara na intersekcijama tih polja Black Cats Can See in The Dark But Are Not Seen kombinacija je instalacije, performansa, poetskog čitanja i plesa. Dugačka punih 75 minuta, prati Machadovu „fascinaciju provizornim strukturama i nomadskim načinom života“.Izvedbeni prostor (na Platformi HR predstava je igrala u alternativnom klupskom prostoru Močvara) djeluje poput krcate garaže kojom dominira instalacija od kartonskih kutija. Pod je prekriven najlonom, u prostoru su dvije projekcije, stol je prekriven biljkama. Tu su i ljestve, alati, limene kante, sve to osvijetljeno toplim prigušenim svjetlom. Akcija počinje unošenjem rastavljenog bicikla i završava njegovim sklapanjem.

    Tri izvođača mladenačkog izgleda operiraju ovaj prostor zajednički, izvedba je introvertna, bez izravnog kontakta među njima ili prema publici. Jedan izvođač (Jorge Jácome ) zadužen je za vizualni dio, uglavnom se baveći gradnjom minijaturnog utopijskog doma, drugi (David Cabecinha) tijekom cijele izvedbe, sjedeći na podu, čita dnevničke zapise i pisma potpisana s „Your Dinis“, dok Machado nosi scensku akciju. Instalacija od kutija, zahtjevnim fizičkim radom koji se pred nama odvija u stvarnom vremenu, postaje simbolička kutija-dom, u kojoj se odvijaju daljnje akcije – bojanje zida, pranje, odmor, ples. Radni pokret izjednačen je s onim simboličkim plesnim, dok tekst koji neprekidno teče, nosi veliki spektar tema, osobnih, filozofskih, dokumentarnih.
    Black Cats Can See in The Dark But Are Not Seen, kor. Dinis Machado
    Black Cats… u reduciranom prostoru izvedbe, polaganom vremenu razvoja, intimnom epistolarnom stilu i preklapanju disciplina, zahtijeva koncentraciju i pozornost gledatelja, ali za uzvrat daje mnogo. Pogađa u središte mnogih aktualnih pitanja iz područja koreografije i izvedbe kao što je odnos konceptualizacije i fikcije, prisilna izmještenost umjetnika, umjetnost kao kontinuirani rad, više-disciplinarnost. „Počnimo u sredini… i ostanimo tamo… završetak je simulacrum – prilično točno završava svoju iznimno zahtjevnu i razrađenu izvedbu Dinis Machado.

    © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 8. srpnja 2014.

Piše:

Iva Nerina
Sibila

kritike i eseji

...zabilježili smo