U vrtlogu carousela

Međunarodno baletno natjecanje Mia Čorak Slavenska, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, 29. lipnja – 1. srpnja 2014.

  • Gala koncert Međunarodnog baletnog natjecanja Mia Čorak Slavenska, foto: Saša Novković

    Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu i ove je godine bilo domaćin Međunarodnog baletnog natjecanja Mia Čorak Slavenska. Hrvatsko društvo profesionalnih baletnih umjetnika u suradnji s Hrvatskom glazbenom mladeži suosnivač je ovog bijenalnog baletnog natjecanja koje se prvi puta održalo 2006., a od 2010. godine je međunarodnog karaktera. Natjecanje nosi ime naše proslavljene primabalerine koja je tijekom 20. stoljeća ostvarila zavidnu karijeru u inozemstvu, posebice u Sjedinjenim Državama. Ovogodišnje Međunarodno baletno natjecanje ponovno se odvijalo pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske. Ive Josipovića. Predsjednik žirija bio je i ovaj puta svjetski proslavljeni baletni umjetnik Irek Mukhamedov, zvijezda moskovskog Boljšoj teatra i Royal Opera House Covent Garden u Londonu. Ostali članovi žirija bili su Attilio Labis, nekadašnji étoile pariške opere i Ljubinka Dobrijević, međunarodno priznata baletna umjetnica koja je svoju karijeru svojedobno započela u Zagrebu.
    Dmitrii Vyskubenko, zlatna medalja u A kategoriji, foto: Saša NovkovićBojana Lipovščak, brončana medalja u B kategoriji, foto: Saša Novković
    Ove godine na natjecanje se prijavilo sedamdeset kandidata iz čak dvadeset zemalja svijeta (Sjedinjene Države, Australija, Italija, Japan, Egipat, Mađarska, Rusija, Ukrajina, Portugal, Slovenija, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Rumunjska, Srbija, Crna Gora, Izrael, Njemačka, Francuska, Velika Britanija i Hrvatska). U kategoriji A, do osamnaest godina, zlatnu medalju osvojio je Dmitrii Vyskubenko iz Rusije, srebrnu medalju Maja Stojakov iz Srbije, a brončanu Leda Šeparović iz Hrvatske. Nagrada Carlota Grisi dodijeljena je mladoj perspektivnoj balerini Anamariji Marković iz Hrvatske. U kategoriji B, od 18 do 22 godine, zlatnu medalju osvojio je Mykola Gorodiskii iz Ukrajine, srebrnu Nina Noč iz Slovenije i Andrea Schifano iz Italije, a brončanu Bojana Lipovšćak iz Hrvatske i Tomaž Golub iz Slovenije. U kategoriji C, od 22 do 28 godina, nagradu Slavenska Dance Preservation za izvrsnost u klasičnom plesu osvojila je Lisa Breuker iz Njemačke, dok je zlatnu medalju osvojila Kristina Starostina iz Rusije, srebrnu Natalia Horsnell iz Australije, Mai Kageyama iz Japana i Guilherme Gameiro Alves iz Portugala, a brončanu Alexandra Elisabeta Bertea iz Rumunjske, Leona Sivoš iz Hrvatske i Robert Bruist iz Australije. 
    Nina Noč, srebrna medalja u B kategoriji, i Jamamoto Kenta (partner, izvan konkurencije), foto: Saša Novković
    Primjetan je veći broj natjecatelja koji su članovi zagrebačkog i splitskog Baleta te učenica Škole za klasični balet u Zagrebu, koji su redom pokazali solidnu kvalitetu te osvojili brojne nagrade. Ipak, najvrednije nagrade osvojili su mahom plesači koji su došli izdaleka, osim zlata u B kategoriji koje je osvojio šarmantni član zagrebačkog Baleta Mykola Gorodiskii. Zlato u A kategoriji otišlo je šesnaestogodišnjem ruskom državljaninu Dmitriju Vyskubenku koji je pokazao daleko najveću akademičnost od svih natjecatelja te nevjerojatnu zrelost i tehničku virtuoznost koja će zasigurno rezultirati angažmanom u nekom od prestižnih baletnih kazališta svijeta. Zlato u C kategoriji osvojila je Ruskinja Kristina Starostina koja je osvojila žiri i publiku nevjerojatno visokim skokovima, ali i svojom suvremenom koreografijom. Nagrada Slavenska otišla je članici berlinskog Baleta Lisi Breuker koja je svoje varijacije izvela besprijekorno. Od domaćih sudionika naročito bih izdvojio Bojanu Lipovšćak koja je pokazala izuzetan napredak i potencijal te Ivu Vitić Gameiro, partnericu Guilherma Gameira Alvesa izvan konkurencije, koja je osvojila nagradu Slavenska 2010. godine.
    Lisa Breuker, nagrada Slavenska Dance Preservation za izvrsnost u klasičnom plesu, kategorija C, foto: Saša Novković
    Nakon službenog dijela natjecanja u utorak 1. srpnja 2014. u HNK-u u Zagrebu održana je dodjela nagrada i svečani Gala koncert. I ove godine sam se, u ime organizatora, prihvatio režije te ponukan uspjehom prethodnog Gala koncerta ponovio prezentaciju svih sudjelujućih plesača u kostimima. Uvijek mi se činilo neprikladnim kada bi na Gala koncertima dio nagrađenih bio privatno obučen, a dio koji je izvodio program u kostimima, dok bi izostala nazočnost ostalih sudionika natjecanja. Zbog toga sam odlučio da se kao i prošli puta svi sudionici prezentiraju kostimirani na svojevrsnom defileu, uz pomoć okretne pozornice (rund bine) i rasvjete HNK-a, na glazbu Maskerate Arama Hačaturjana. Ovaj spoj minimalizma i grandioznosti, odnosno plesača koji nepomično stoje i njihovog vehementnog putovanja kroz prostor i vrijeme uz pomoć tehnike i pratnju dinamične glazbe mogao bi postati tradicionalni zaštitni znak ovog natjecanja.
    Kristina Starostina, zlatna medalja u C kategoriji, foto: Saša Novković
    Za vrijeme službenog dijela natjecanja baletni brojevi izvođeni su na ogoljeloj pozornici i pod radnom rasvjetom kako bi se što bolje vidjela forma, ali i ekspresija izvođača; samo su kostimi dočaravali inscenaciju djela koja se izvode. Natjecatelji u sve tri kategorije izvodili su klasični repertoar, a kategorija B i C izvodila je i suvremene koreografije. Na Gala koncertu trebalo je gledateljima pružiti nešto više scenske čarolije. Uz standardnu kazališnu rasvjetu odlučio sam se koristiti i projekcijama na ekranu, pa sam tako za koreografije čija se radnja odvija na romantičnim egzotičnim lokacijama poput La Bayadère i Le Corsaire odabrao prikladne projekcije koje su prvo stvorile određeno ozračje u koje bi publika bila uvučena, a tek zatim je krenula glazba i ples kada bi sve ostalo palo u drugi plan.
    Guilherme Gameiro Alves, srebrna medalja u C kategoriji, i Iva Vitić Gameiro (partnerica, izvan konkurencije), foto: Saša Novković
    Za neke strože klasične predstave čiji se Grand pas de deuxi odvijaju na dvorovima poput Trnoružice, Orašara i Labuđeg jezera, ne samo da sam odabrao prikladne projekcije, nego sam odlučio da se unesu redovi velikih klasičnih stupova koji su i u arhitektonskom smislu poslužili kao referenca na klasični izričaj. Kako bih izbjegao preveliki broj izmjena neke od klasičnih solo dionica izvedene su pred projekcijama kazališnog zastora, da bismo se podsjetili kako je sve to bogato nasljeđe koje i danas živi na kazališnim pozornicama. Ovom prilikom neću ulaziti u raspravu o odnosu romantizma i klasicizma u baletu (nešto više o baletnom klasicizmu možete pročitati u časopisu Kretanja br. 15/16 iz 2011.), ali činjenica je da je vrhunac klasičnog baleta nastao tek krajem 19. stoljeća na dvoru cara Nikolaja II u Sankt Peterburgu, te da je sam nastanak i razvitak klasičnog baleta usko vezan uz imperijalnu politiku, od Catarine de Medici preko Luja XIV nadalje. Danas je ta umjetnost ostavština tih vremena i takovih sustava, ali ona nipošto nije samo muzejski eksponat, nego treba živjeti i razvijati se te o njoj treba skrbiti kao i o drugoj raznovrsnoj kulturnoj baštini.
    Leda Šeparović, brončana medalja u A kategoriji, foto: Saša Novković
    Zanimljivo je napomenuti da je gotovo sav klasični repertoar koji je izvođen ostao kao nasljeđe Mariusa Petipaa. Na 37. svjetskom kongresu o plesnim istraživanjima u organizaciji UNESCO-ovog CID-a održanom od 2. do 6. srpnja 2014. u Ateni Pierre Contal iz Francuske u svom izlaganju naziva Petipaa „ocem svih današnjih koreografa“, dok ga Milko Šparemblek možda pravilnije naziva „djedom“ današnjih generacija koreografa. Da nije bilo Petipaova vrhunca klasicizma u baletu, ne samo da ne bi bilo njegovih epigona koji do današnjeg dana stvaraju prema njegovom uzoru, nego ne bi bilo niti koreografske reakcije na taj klasicizam koja je omogućila razvoj modernog baleta, a sasvim sigurno ne bi bilo niti postmodernih neoklasičnih koreografa koji dekonstrukcijom klasičnih pokreta stvaraju novu sintaksu, niti transmodernih koreografija koje sintetiziraju klasični i suvremeni izraz te hibridiziraju žanrove. Tako bi i suvremene koreografije koje smo imali prilike vidjeti na ovom koncertu vjerojatno većim dijelom izgledale drugačije da ne crpe iz tradicije i njenog odnosa s inovativnošću. Kao kontrast klasici, suvremene koreografije izvođene su pred svjetlom obojenim screenom, odnosno u crnoj kutiji uz dodatne svjetlosne efekte.
    Natalia Horsnell, srebrna medalja u C kategoriji, i Anton Bogov (partner, izvan konkurencije), foto: Saša Novković
    Na kraju Gala koncerta objavljeni su rezultati i dodijeljene nagrade, što je uslijedilo tek nakon svih nastupa, kako bi se zadržao svojevrstan suspense i uzbuđenje zbog neizvjesnosti. Za kraj je ponovljena prva scena defilea svih sudionika, publika je aplauzom ispratila sudionike koji su u vrtlogu carousela nestali iza zastora zagrebačkog HNK-a, što podcrtava eteričnost i eluzivnost naše izvedbene umjetnosti koja traje samo trenutak da bi nastavila živjeti kao odbljesak u svijesti publike i ponovno se rodila nekom drugom prilikom, s nekim drugim izvođačima.

    © Svebor Sečak, PLESNA SCENA.hr, 15. srpnja 2014.
    Robert Bruist, brončana medalja u C kategoriji, i Mai Kageyama, srebrna medalja u C kategoriji, foto: Saša Novković

kritike i eseji