Zaharova – kraljica Boljšoja

Balet u kinu: Akademski državni teatar Boljšoj, Moskva, Petar Iljič Čajkovski, Labuđe jezero, kor. Juri Grigorovič, Cineplexx Centar Kaptol, 25. siječnja 2015.

  • Akademski državni teatar Boljšoj, Moskva, Petar Iljič Čajkovski, Labuđe jezero, kor. Juri GrigorovičAkademski državni teatar Boljšoj, Moskva, Petar Iljič Čajkovski, Labuđe jezero, kor. Juri Grigorovič


    Labuđe jezero Čajkovskog posebna je predstava. Ona je vječna. Ne mogu je smjestiti ni u koje doba. Ona je izvan vremena i prostora – ponavljam – ona je vječna.“ Ne znam da li bi mogla naći bolji uvod u Labuđe jezero od ovoga naše baletne umjetnice Sonje Kastl. Svjetski poznata predstava za mnoge je sinonim klasičnog baleta. Vjerujem da malo tko ne bi prepoznao glazbenu temu Čajkovskog na koju plešu bijele, krhke a opet tako snažne labudice. Iako sam Labuđe jezero plesala i gledala bezbroj puta, ništa me nije moglo spriječiti u odlasku u Kaptol centar na prijenos predstave iz Boljšoj teatra. Popunjenost dviju kino dvorana jasan je znak koliko publika poznaje i voli taj balet, koji ove sezone nije na repertoaru HNK-a u Zagrebu.
    Akademski državni teatar Boljšoj, Moskva, Petar Iljič Čajkovski, Labuđe jezero, kor. Juri Grigorovič
    Nastanak baleta seže daleko u povijest, čak do 1877. kad je Vaclav Reisinger postavio prvo Labuđe jezero (balet u 2 čina i 4 slike) u Boljšoju u Moskvi. Libreto su napisali Vladimir Begičev i Vasilij Geltzner. To je prvi balet Petra Iljiča Čajkovskog koji je kao novinu uveo simfonizaciju muzičkog predloška, što je uvelike promijenilo ulogu glazbene partiture u baletima – ona postaje okosnica oreografije; snažnija, realistična i ekspresivna u odnosu na dotadašnju. Prva inscenacija Labuđeg jezera nije naišla na pozitivne reakcije pa je nova inačica izvedena u Marijinskom teatru u Sankt Petersburgu 1895. pod majstorskom palicom dva koreografa: Mariusa Petipaa za 1. i 3. čin, te Leva Ivanova koji je uprizorio bijele činove, 2. i 4. Posebna zanimljivost je da su u 3. činu u pas de deuxu, u codi prvi put izvedena zadivljujuća 32 fouettésa (vrtnja na jednoj nozi) koje je u Rusiji izvela prva labudica, talijanska baletna zvijezda Pierina Legnani. Gorski 1901. u Moskvi obnavlja balet i postavlja novu redakciju koja ostaje temelj svih daljih produkcija. Od važnijih realizacija je svakako ona Vaganove 1933., Lopokova 1945., Sergejeva 1950. (sve u Kirov teatru), Bourmeistera 1953. u Stanislavski i Nemirovič-Dančenko muzičkom teatru i sve do ove zadnje realizacije Jurija Grigoroviča čija je praizvedba 1969. opet u Boljšoju. Predstava je obnovljena 2001. i do danas je na repertoaru moskovskog kazališta.

    Akademski državni teatar Boljšoj, Moskva, Petar Iljič Čajkovski, Labuđe jezero, kor. Juri GrigorovičBalet je započeo burnim aplauzom publike princu Siegfridu, koji je uletio na scenu serijom grand jetéa. Prepoznajem opet istog plesača, prvaka Denisa Rodkina, koji je dosad otplesao sve prijenose uživo. Začudila sam se izborom budući da on, naravno, nije jedini solist u Boljšoju te bi vrijedilo vidjeti i druge plesače. Rodkin mi se više svidio u ulogama u Legendi o ljubavi i Orašaru koje su više odgovarale njegovom fizikusu, ali je i kao Princ bio izvrstan. Izveo je sve tehničke bravure koje je Grigorovič postavio a nije nedostajala ni plemenitost lika, u bijelom kostimu koji sve otkriva – pa čistoća i elegancija moraju biti besprijekorni. Isti se vrhunski kriteriji zahtijevaju i od balerina. Zato i ne može svaka primabalerina plesati labudicu. Karakter i osobnost je prvo što se zamjećuje. Ona mora biti nježna, senzibilna, njezino tijelo skladno, harmonično a opet snažno i neupitne tehnike. Ruke su od neopisive važnosti za ulogu labudice. One su metafora labuđih krila. Svetlana Zaharova bila je istinsko utjelovljenje labudice. Njezine duge, zaobljene a opet koščate ruke samo što nisu poletjele. Vrlo visoka za balerinu, Zaharova je kao Odetta djelovala skladno, harmonično, eterično, pomalo vilinski, a kao Odilija samouvjereno, snažno, s odličnom tehnikom te dozom sarkazma u očima. Dok iscrtavaju poetske tlorise, njezina stopala i ristovi ispisuju priču. U 2. činu zadivila je balansima, smjelošću i brzim piruetama u varijaciji kao i en trechaquatrima u codi. Iako i Zaharova pleše na skoro svakom prijenosu iz Boljšoja, ova uloga je čini kraljicom!
    Akademski državni teatar Boljšoj, Moskva, Petar Iljič Čajkovski, Labuđe jezero, kor. Juri Grigorovič
    Prvi i treći čin odigravaju se na dvoru. Scena je prostrana, nezatrpana kulisama, jednoličnih smeđih nijansi, dok su drugi i četvrti u plavim tonovima te dočaravaju jezero. Simon Virsaladze, kako je već poznato, vjerni suradnik Grigoroviča, i ovaj je put dao svoj jedinstven i prepoznatljiv pečat. Nakon nekoliko predstava lako se prepoznaje njegov stil po dekoru koji minimalnom scenografijom koja je, kao iscrtana velikim debelim kistovima, pomalo gruba a opet tako jednostavna i odlična protuteža svim elementima na sceni. Kod koreografskih intermezza između pojedinih scena spušta se središnji zastor koji odvaja radnje i fokusira gledatelja na ono što je bitno. I kostimi su stilizirani, dvorska odjeća s pomakom u naznakama: jaki obrubi crnom bojom ili miješanje raznih boja radi što bolje naglašenosti, jarka žuta koju nose princeze u pas de troisu dok je jedino princ u bijelom kostimu. Sve je osmišljeno vrlo pomno i radi što boljeg pogleda iz tako velikog gledališta.
    Akademski državni teatar Boljšoj, Moskva, Petar Iljič Čajkovski, Labuđe jezero, kor. Juri Grigorovič
    Grigorovič vraća u balet ulogu Dvorske lude koju je prvi osmislio Gorski, a koju neki koreografi izostavljaju. Uloga koju je ovdje plesao Igor Tsvirko tehnički je vrlo zahtjevna i vrckava uz male poskoke i veliki osmijeh kojima dočarava lakoću postojanja. Od Gorskog su preuzeti i pas de trois iz prvog čina i tri velika labuda iz 2. čina. Pas de trois, s dvije odlične solistice i princem kao njihovim partnerom zadivili su eteričnošću izvedbe. Njihovi dueti, varijacije i coda bili su u potpunom skladu. (Pas de trois se koreografski malo razlikovao od dosadašnjih na koje smo navikli. Naime nije bilo razlike između dviju princeza: dok jedna pleše u polaganijem tempu, druga pleše brže, vrti se i skače. U ovoj verziji one kao da se natječu u brzini, sitnim koračićima i skokovima koja će više zadivit princa ali i – publiku.) Na prijelazu iz prvog u drugi čin brza je promjena bez pauze. Drugi čin obiluje simetrijom, pravilnim linijama, redom i harmonijom koju stvaraju trideset i jedna labudica. Značajna brojka koja se dijeli na dvadeset četiri balerine u ansamblu, četiri mala labuda i tri velika. (Ovaj čin ne odskače u koreografskom smislu od drugih viđenih redakcija, što se ne bi moglo reći za četvrti čin koji je u skoro svakoj inačici poseban, drugačiji, s osobnim koreografskim pečatom.)
    Akademski državni teatar Boljšoj, Moskva, Petar Iljič Čajkovski, Labuđe jezero, kor. Juri Grigorovič
    Nakon velike stanke dolazi treći čin, intrigantan dio predstave s puno različitih plesnih izričaja, karakternih plesova i grand pas de deuxa Odilije i princa. Oduševili su plesovi raznih nacionalnosti potencijalnih prinčevih nevjesta. Iznimno je obradovao ruski ples koji se, iz ne znam kojih razloga, ne izvodi često, a glazba je fascinantna. Još jedna posebnost ove izvedbe su crne labudice koje se pojavljuju na kraju trećeg čina zajedno s čarobnjakom (Artemy Belyakov). Labuđe jezero je bajka koja na filozofski i metaforičan način reflektira borbu dobra i zla. Zanimljivo je da koreografi u svojim inačicama često znaju mijenjati kraj predstave: princ Siegfrid ostaje sjedinjen u ljubavi sa Odettom, ili ona podliježe čaroliji Rothbarta te umire, ili se sve labudice pretvaraju u mlade djevojke jer je kletva skinuta ljubavlju princa i Odette... Grigorovičev balet nema sretan kraj: čarobnjak uspijeva u svom naumu i otima labudicu dok princ ostaje u nevjerici zauvijek izgubljene ljubavi.
    Akademski državni teatar Boljšoj, Moskva, Petar Iljič Čajkovski, Labuđe jezero, kor. Juri Grigorovič
    Predstava, velebna u klasičnom duhu harmonije, čistoće, reda, simetrije i snažne akademske tehnike plesanja naišla je na gromoglasno odobravanje publike, a vjerujem i kritičara. I na kraju mali podsjetnik na temu Labuđeg jezera u zagrebačkom HNK-u: 1921. Margarita Froman postavlja samo 2. i 4. čin, a 1940. i prvu integralnu verziju; 1962. i 1970. koreograf je Rostislav Zaharov; 1985. Oleg Danovski; 2003. Dinko Bogdanić i 2007. Derek Deane.

    © Mirna Sporiš, PLESNA SCENA.hr, 7. veljače 2015.

kritike i eseji