Nadilaženje granica prosječnosti

Nagrada za životno djelo Nenadu Lhotki i autobiografija Jill Lhotke

  • Nenad Lhotka i Ana Roje u baletu Đavo u seluNenad Lhotka i Ana Roje u baletu Romeo i Julija

    Udruženje za promicanje plesa Dance Manitoba u kanadskom gradu Winnipegu dodijelilo je 31. siječnja, postumno, Nagradu za životno djelo Nenadu Lhotki (1922. -2011.), hrvatskome baletnom umjetniku koji je ostvario i uspješnu međunarodnu karijeru. Najmlađi sin skladatelja baleta Đavo u selu Frana Lhotke bio je prvak Zagrebačkog baleta od 1943. do 1955. Rođen 1922. u Zagrebu, prva saznanja o baletu stekao je preko poznanstva s Pijom i Pinom Mlakar. Dolaskom Ane Roje i Oskara Harmoša u Zagreb, oni postaju njegovi prvi baletni učitelji. Od 1941. član je Baleta u kojem, s velikim entuzijazmom, brzo napreduje. Prvi uspjeh doživio je 1943. u djelu svojega oca, Đavo u selu. Plesao je Mirka, u koreografiji Oskara Harmoša. Na premijeri 1954., u obnovljenoj izvornoj koreografiji Pije i Pina Mlakara, ponovo je Mirko. Još jedna Lhotkina antologijska uloga poslijeratnog razdoblja Baleta HNK-a je Romeo u baletu Romeo i Julija Sergeja Prokofjeva, premijerno postavljen 1948. u veličanstvenoj koreografiji Margarite Froman. Bila je to tek druga produkcija toga djela izvan Sovjetskog Saveza. Partnerica mu je Ana Roje, a kasnije Zlatica Stepan Bašić i Sonja Kastl, s kojima je nastupio na gostovanju Zagrebačke opere u Londonu 1955. kada je taj balet prvi put prikazan na Zapadu.

    Nenad Lhotka dobitnik je Nagrade za životno djelo Udruženja za promicanje plesa Dance ManitobaOd 1949. do 1953. boravio je u Parizu kao solist baletne trupe Jeanine Charrat. S uspjehom je gostovao u brojnim europskim i sjevernoafričkim zemljama. Istaknuo se i kao koreograf. U Jugoslaviji je dobio Republičku nagradu za ulogu Prometeja i Saveznu nagradu za Romea. Godine 2009. dobio je Nagradu hrvatskoga glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje. Godine 1955. Nenad Lhotka otišao je u Winnipeg gdje se stalno nastanio. Postao je prvi plesač i baletni majstor Royal Winnipeg Balleta. U Winnipegu je koreografirao Đavla u selu, a od 1960. vodio je ondje vlastitu baletnu školu. Bavio se i režijom mjuzikala do 1990. kada se povukao u mirovinu.

    Nagrada za životno djelo udruženja Dance Manitoba dodjeljuje se „za neizmjeran doprinos plesnoj umjetnosti, zbog čega će naša zajednica nastaviti rasti i cvjetati“. Na samoj nagradi upisana je zahvala Nenadu Lhotki „za nadilaženje granica prosječnosti, za širenje granica izvrsnosti i za stvaranje neograničenih mogućnosti za buduće naraštaje“. Na svečanoj gala večeri, u hotelu Fort Garry u Winnipegu, nagradu je, u ime Nenada Lhotke, preuzela njegova bivša supruga Jill Lhotka.

    Naslovnica knjige Dance to the Challenge (Plesom do izazova) Jill LhotkaNenad i Jill Lhotka upoznali su se 1954. u Splitu gdje je Jill polazila baletnu školu Ane Roje i Oskara Harmoša i plesala u splitskom kazalištu. Nakon vjenčanja plesala je i u zagrebačkom HNK-u, a poslije je bila solistica i pedagoginja Kraljevskog baleta u Winnipegu. Krajem prošle godine Jill Lhotka objavila je autobiografsku knjigu Dance to the Challenge (Plesom do izazova), osebujan prikaz svojega razvoja i sazrijevanja kao žene. Balet joj nije u središtu zanimanja nego poteškoće koje je morala savladati na životnom putu. Zanimljiva su njezina sjećanja na dio života u Zagrebu, u okrilju obitelji Lhotka. Na prekretnici se našla u trenutku razvoda od Nenada, kada se plesna karijera iscrpila. Briga i odgovornost za dvojicu sinova prisilili su je da pronađe nov, administrativan posao, nakon čega se osamostalila i otkrila novu, nepoznatu snagu i mogućnosti u sebi. Počela je studirati, širila poznanstva i kontakte da bi raznoliko iskustvo što ga je stekla, naposljetku, ugradila u uspostavu mreže plesnih odbora širom Kanade koji imaju zadaću poticanja i organiziranja plesnih aktivnosti. Željela je ukazati na to da su mogućnosti u svakom čovjeku zapravo neograničene. Potreban je samo pravi motiv koji će pokrenuti proces pronicanja i otkrivanja samoga sebe. Životna priča prikladna za filmski scenarij.

    © Davor Schopf, PLESNA SCENA.hr, 4. ožujka 2015.