Pogled iznutra

U susret premijeri baleta Vragolasta djevojka u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku

  • Povodom premijere baleta Vragolasta djevojka na glazbu Ferdinanda Hérolda i Petera Ludwiga Hertela koja će se, pod ravnanjem dirigenta Filipa Pavišića održati 25. travnja u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, zamolili smo koreografa i redatelja baleta Svebora Sečaka, inače docenta na Odsjeku plesa ADU u Zagrebu i nositelja kolegija Balet i obrazovanje, za najavu i pogled iznutra.
    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Ferdinand Hérold i Peter Ludwig Hertel, Vragolasta dejvojka, kor. Svebor Sečak
    Velika je odgovornost ali i zadovoljstvo postaviti Vragolastu djevojku za HNK-u u Osijeku. U više od dvjesto godina svog postojanja taj balet doživio je brojne inačice i preživio brojne transformacije, kao vjerojatno niti jedan drugi naslov baletnog kanona. Time on postaje gotovo paradigmatski primjer intertekstualnosti – kroz povijest dodavani su, mijenjani i adaptirani glazbeni tekstovi kao i koreografski materijal, a koreografi su, nastavljajući se na prethodnike, mijenjali, usavršavali i dodavali nove ideje i time nam bjelodano prikazali kako su kazališni tekstovi nestabilni i podložni promjenama. Iako su razlike originalne verzije i kasnijih romantičnih i klasičnih inačica 19. i 20. stoljeća u Rusiji, Francuskoj, Britaniji i Sjedinjenim Državama dovedene do neprepoznatljivosti, a balet se izvodi pod različitim imenima poput Vragolanke, Uzaludne predostrožnosti, Slabo čuvane djevojke, itd., većina verzija pokušava uhvatiti onaj duh idealizirana sela francuske provincije 18. stoljeća i čistu ljubav glavnih protagonista, te ih prenijeti u svoju sredinu.

    Vragolasta djevojka je prvi balet koji se bavi običnim ljudima a ne plemstvom, bogovima ili mitološkim bićima i kao takav, očito je prirastao srcu brojnim generacijama i različitim sredinama. Ova verzija bit će sasvim originalno djelo, osmišljeno upravo za Osijek, ali će se referirati na neke od najvažnijih općih mjesta koja su zaživjela i opstala do danas, poput pantomime koja daje komično ozračje ovom baletu i stiliziranih plesnih elemenata koji podsjećaju na davni ballet d'action na kojem je odgojen Noverreov učenik Dauberval, prvi koreograf tog djela, preko romantičnog pristupa baletu na špici u idealiziranoj seoskoj sredini i klasičnog grand pas de deuxa po uzoru na velikog Petipaa do komičnih scena plesa s kišobranom i plesa u klompama. Tu je i neizostavni sretni završetak, odnosno ljubav pobjeđuje sve prepreke. Sve reference na prijašnje koreografije i sav potpuno novi koreografski materijal dovedeni su pod zajednički nazivnik i vjerujem da će osječka publika ovu predstavu prihvatiti kao svoju.
    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Ferdinand Hérold i Peter Ludwig Hertel, Vragolasta dejvojka, kor. Svebor Sečak
    Nadalje, ova predstava je moj pokušaj doprinosa opstanku i razvitku osječkog Baleta sa željom da se izbjegne ona amplituda po kojoj neumitno, po defaultu, nakon uzlazne linije slijedi silazna. Upravo zato, iako nije bio u službenom planu i programu osječkog HNK-a, ovaj je balet stavljen na repertoar nakon prilično uspješnog Orašara i suvremene Fortune kako bi se održao kontinuitet raznovrsnim predstavama i izbjegle oscilacije uspona i padova.

    Osječki Balet ima bogatu povijest dužu od jednog stoljeća i još pamti umjetnike koji su došli da pridonesu njegovom razvoju i prosperitetu kao što su bili Stjepan Suhi i Argene Savin, te brojne umjetnike koji su iz njega potekli poput Antuna Marinića, Slavka Pervana, Jože Komljenovića, Antonija Maksimovića i brojnih drugih koji su imali karijere značajne ne samo za Osijek i Hrvatsku, nego i za međunarodnu scenu. Od samih početaka 20. stoljeća ostvarena su brojna gostovanja uključivši baletne skupine braće Froman i plesne skupine Loie Fuller, kao i naših istaknutih međunarodnih zvijezda poput Mije Čorak Slavenske i Mercedes Goritz- Pavelić. Iako u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća dolazi do ukidanja baletnog ansambla, baletna umjetnost i dalje živi u Osijeku kroz Annale komorne opere i baleta koji je utemeljio Dragutin Savin i koji je omogućio osječkoj publici uvid u recentna zbivanja svjetske scene. U devedesetima je obnovljena plesna skupina zbog potreba opernog repertoara, a posljednjih desetak godina razvidna je velika želja za obnovom baleta u HNK-u u Osijeku čemu sam i sam pridonio postavom baleta Licitarsko srce Krešimira Baranovića pod ravnanjem maestra Mladena Tutavca 2005. godine, kao i višekratnim organiziranjem gostovanja s predstavama poput Hamleta, Vesele udovice, Plesa Kadeta itd.
    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Ferdinand Hérold i Peter Ludwig Hertel, Vragolasta dejvojka, kor. Svebor Sečak
    Današnji nukleus baletnog ansambla čine domaće snage pod vodstvom Vuka Ognjenovića kao i nekolicina inozemnih plesača, na čelu s japanskom balerinom Kahom Nakayasu, čiji bi broj svakako trebalo u budućnosti povećati u cilju daljnjeg razvoja baletne umjetnosti u Osijeku. Nažalost, u posljednje vrijeme dovodi se u pitanje čak i opstojnost osječke Opere, a ne samo Baleta. Političari i lokalni moćnici, a to govorim generalno za cijelu Hrvatsku, trebali bi shvatiti da ako njih osobno kultura i umjetnost ne zanimaju, to svakako nije slučaj s njihovim sugrađanima koji imaju pravo i obavezu očuvati i ponuditi novim generacijama onu kulturu i umjetnost na čijoj tradiciji danas gradimo budućnost. Što je alternativa? Turbofolk? Osijek je Grad s velikim „G“ – koji ima svoje sveučilište, svoju katedralu (barem arhitektonski, ako ne i formalno prema crkvenom ustrojstvu), svoj tramvaj i svoju obalu Drave i kao grad s bogatom poviješću i svojevrsna slavonska metropola treba svojim građanima omogućiti srednjoeuropsku kulturu koja nas čini sastavnicom europskog kulturnog kruga. Opera je u njemu preživjela tri velika rata u prošlom stoljeću, pa vjerujem da će preživjeti i ulazak Hrvatske u EU u 21. stoljeću. Kandidatura za europsku prijestolnicu kulture 2020. ide tome u prilog. U nadi da će i ova predstava barem malo podignuti svijest nadležnih o važnosti i atraktivnosti baletne umjetnosti, skrojio sam je po mjeri upravo za osječki ansambl, imajući u vidu kako edukacijski segment tako i akademsku umjetničku kvalitetu, ali i pristupačnost i onoj vrsti publike koja se možda po prvi puta susreće s baletom.

    © Svebor Sečak, PLESNA SCENA.hr, 22. travnja 2015.

kritike i eseji