U tri djela

32. tjedan suvremenog plesa, Zagreb, 29. svibnja – 20. lipnja 2015.

  • Collectif ÈS: Hippopotomonstrosesquippedaliophobie, autori Sidonie Duret, Jeremy Martinez, Emilie Szikora

    Ovogodišnji Tjedan suvremenog plesa protegnuo se na tri tjedna događanja posvećenih plesu, te je podijeljen u tri tematska bloka. Prvi blok je započeo predstavljanjem hrvatske plesne scene i (ne)Konferencijom, trodnevnim nizom predavanja, razgovora i rasprava na temu održivosti, strategija i razvoja plesne scene, publike i umjetničke umreženosti. Hrvatsku plesnu scenu su predstavili Melita Spahić Bezjak (Dare to Foster Creativity), Martina Granić (ex Bauhaus), Nela Sisarić (Iks festival), Sanja Tropp Frühwald (Kliker), Sergej Pristaš (BADco), Mirna Žagar (Dance Week Festival), Ilijana Lončar (Dance in remote regional centre), Iva Nerina Sibila (IMRC), Karolina Šuša/Rajko Pavlić (Dancenet for Croatia) te Katja Šimunić i Ivana Slunjski (Kretanja). Nama se pak zanimljivim predavanjem obratio Laurent van Kote, koji je u ime francuskog Ministarstva kulture predstavio infrastrukturu i načine financiranja plesne umjetnosti.
    National Arts Centre | Vincent Mantsoe | Compagnie NOA; NTU & Skwatta, koreograf Vincent Mantsoe
    Kako u Francuskoj ples zauzima značajno mjesto u kulturi, tako je i pristup kulturnoj politici promišljen i prilagodljiv promjenama. U opširnom izlaganju je obrazložio kako postoje tri vrste financiranja: jednogodišnje za mlade umjetnike koji se žele dokazati ili one koji se samo povremeno žele prikazati, trogodišnje za kompanije koje osim premijerne predstave žele provesti najmanje godinu dana gostujući s tom predstavom, te višegodišnje za plesne centre koji su nastali u sklopu politike izmještanja u posljednjih dvadeset godina. Da centri ne bi zaostajali za suvremenim kretanjima, odlučili su ograničiti mandat ravnatelja na deset godina prisiljavajući ih da se ponovo prijavljuju na natječaje i dokazuju svojom djelatnošću. Između mandata im se jamči tri godine prvonavedenog načina financiranja. Ono što doista razlikuje francuski pristup plesnoj umjetnosti od ostatka svijeta je promišljena strategija koja nastoji njegovati tradiciju uz istovremeno otvaranje prostora suvremenim izrazima.

    Drugog dana festivala svoju je koncepciju društvene uključenosti predstavila Liz King. Ona je na vrhuncu svoje baletne karijere odlučila pokrenuti vlastite koreografske produkcije te osnovala Tanztheater Wien. Poslije osnivanja Tanztheatera nastavila je karijeru u Njemačkoj, a po povratku je preuzela operetni ansambl Volksopere i s njima postavljala predstave suvremenog plesa. Osobitost njezinog rada je uključivanje publike koja je mogla promatrati sve faze pripreme predstave. Operetna publika u Beču nažalost nije slijedila takve repertoarne promjene te je ona stoga prešla u Oberwart u Gradišću. Tamo ju je privukla mogućnost da radi s lokalnim stanovništvom, osobito s grupom mladih Roma. Lokalna zajednica prepoznala je njezin rad i otvorila Dance Identity Studio te joj osigurala financiranje programa. Ona nije zbog toga napustila svoj umjetnički credo, nego je osnovala Author in Residence program te mali festival na kojem su umjetnici mogli prenositi svoje znanje lokalnoj sredini i prokazivati svoje radove.
    Sine Qua Non Art; Des ailleurs sans lieux, koncept i koreografija: Christophe Béranger, Jonathan Pranlas-Descours
    Matjaž Farič predstavio je svoj projekt Beyond Fronta. Objasnio je kako se odlučio dovesti suvremeni ples barem jednom godišnje u svoj rodni grad Mursku Sobotu. Osnovao je festival koji je postao važno mjesto susreta plesača iz Slovenije, Hrvatske, Mađarske i Austrije. Uspio je na svoju stranu pridobiti lokalno stanovništvo uključivanjem u projekte i nagovoriti političke strukture da daju izgraditi potrebnu infrastrukturu. Kako bi privukao festivalsku publiku, uveo je nastupe plesnih škola te radionice.

    Atanas Maevo predstavio je bugarski Derida Dance Centre, koji je uspio izgraditi svoje mjesto u društvu na sasvim tržišnim osnovama. Umjetnički voditelj tog centra je Živko Želiaskov. On je nakon uspješne plesačke karijere odlučio sa svojim prijateljem, ekonomistom Maevim, otvoriti plesni centar koji bi se održavao neovisno o budžetskom financiranju. Osim plesnog područja aktivni su u više EU projekata, u edukaciji plesača te daju svoj prostor na upotrebu ostalim plesačima. Time su ubrzo na sebe skrenuli pažnju bugarskog Ministarstva kulture, koje im je počelo financijski pomagati.
    Teatr Breton Cafe: Nijinsky: The Rite of Spring, koncept i režija Sławomir Krawczyński, koreografi: Anna Godowska, Tomasz Wygoda
    Talijanka Arriela Vidach, u osamdesetim godinama pionirka istraživanja odnosa plesa i tehnologije, našla je svoje mjesto u suvremenom društvu kroz natječaje koji su joj omogućili da u središtu Milana izgradi plesni centar koji se bavi odnosom mladih i tehnologije. Kako predaje na Academy for Contemporary Dance u Milanu, mogla je ponuditi mladim plesačima koji završavaju studij da rade dalje s njom te je osnovala festival Nuovi na kome mladi autori mogu predstaviti svoje radove. Također je stvorila network sa sličnim centrima koji raspolažu rezidencijama, kako bi razmjenjivali predstave. Na kraju drugog dana predstavili su se Inta Balode iz Litve i Ingrid Gerbutavičiote iz Latvije. Iz povijesnih razloga obje zemlje su imale vrlo razvijene baletne kompanije i metaforički teatar. Suvremeni ples je stigao u te zemlje tek kroz projekt West Meets East sa Sjedinjenim Državama i Finskom. Stvaranjem New Baltic Dance festivala počele su se otvarati nove mogućnosti pozivima drugih predstava.

    Trećeg dana je Kristin de Groot, umjetnička ravnateljica Daansateliera iz Nizozemske, predstavila projekt Communicating Dance, EU projekt koji je trajao godinu i pol dana, a cilj mu je bio okupiti plesne umjetnike, novinare i pisce oko tema komunikacije i liderstva u plesu. Uz istoimeni blog, kao jedan dio projekta namijenjen njegovoj vidljivosti, pravi rezultati će se tek vidjeti kroz brojne lokalne inicijative koje su sudionici pokrenuli ili će pokrenuti u svojoj zajednici. Mađarsku plesnu scenu predstavili su Orsi Balint i Kristof Farkas. Posljednji dan konferencije Walter Heun predstavio je djelovanje organizacije Tanzquartier Wien, Paulo Ribeiro način rada u Portugalu, a Bettina Masuch strategiju njemačke plesne scene.

    Drugi blok plesnih događanja na 32. Tjednu suvremenog plesa posvećen je plesnim radionicama, predstavljanju plesnih škola i filmovima o plesu.

    Najava predstojećih događanja
    Compagnie Karina Holla, Teater Giljotin, Stockholm: Fremd-Körper, red. Gerardjan Rijnders
    Treći blok od 13. do 20. lipnja predstavit će međunarodnu selekciju  koja uključuje i predstave u sklopu festivala Rendezvous te dva projekta Communicating Dance i Migrant Bodies, koji kroz fenomen migracije okupljaju uz plesače i pisce te vizualne umjetnike. U sklopu tog projekta predstavit će se Cécile Proust, Manuel Roque, Su-Feh Lee, Jasna Vinovrški i Alessandro Sciarroni.

    Suradnja s festivalom Rendezvous omogućila je prikazivanje predstave Hakanaï (u nedjelju 14. lipnja u 20 sati, ZKM) koja kombinira suvremeni ples i digitalne medije. Druga predstava slične tematike, Aucun lieu (ponedjeljak, 15. lipnja u 20 sati, ZKM) također je nešto između opere, videa, koncerta i plesne predstave. Nakon toga moći ćemo pogledati nagrađenu skupinu Sine Qua Non Art s predstavom Des Ailleurs sans Lieux (isti dan u 21.30, ZPC).

    Do 15. lipnja možete se prijaviti za sudionika slavne plesne instalacije Borisa Charmatza Flip Book (17. lipnja u 17 sati, MSU) koja se bavi oživljavanjem pokreta Mercea Cunninghama. Sljedeći dan možete pogledati u 18 sati u istom prostoru i samu predstavu. Vjerujemo da će vam se dopasti i predstave Le Trait i Le Temps scellé (17. lipnja u 19,30 DK Gavella) te NTU & Skwatta sljedećeg dana u isto vrijeme u istom prostoru.

    Zanimljiv eksperiment je predstava Joseph Alessandra Sciarronija (14. lipnja u 21.30, ZPC), čiju verziju prilagođenu dječjem uzrastu možete pogledati u 11 sati istog dana. Talijansku selekciju će upotpuniti nagrađivana predstava All Dressed Up With Nowhere to Go (17. lipnja u 21.30, ZPC). Prvi put hrvatska publika može vidjeti poljske umjetnike s predstavom Nijinsky: Rite of Spring (16. lipnja u 20 sati, ZKM). Treba spomenuti i slavnu Karinu Holla s predstavom Fremd-Körper (16. lipnja u 21.30, ZPC), te solo Thierry Smitsa pod naslovom ReVoLt (18. i 19. lipnja u 21.30, ZPC). Otvaranje festivala pripast će ciklusu Migrant Bodies (13. lipnja, u 18 sati i 21.30, ZPC) te predstavi Hippopotomonstrosesquippedaliophobie (isti dan, u 20 sati, ZKM). Festival će zatvoriti predstava Supernatural (20. lipnja u 21.30, ZPC).

    Osnovne podatke o predstavama i raspored izvedbi možete naći u našem Kalendaru plesnih zbivanja.

    © Jasna Čižmek Tarbuk, PLESNA SCENA.hr, 12. lipnja 2015.

kritike i eseji

...zabilježili smo