Linije, zajednice, obitelji

Improspekcije, 9. međunarodni festival improvizacije, Zagreb, 3. – 9. listopada 2015.; 19. – 21. studenoga 2015.: p, kor. Peter Pleyer, Display, kor. Maria Francesca Scaroni

  • p, kor. Peter Pleyer

    Ovogodišnje 9. Improspekcije odvijaju se u dva bloka. Prvi, održan od 3. do 9. listopada, posvećen je istraživanju plesnih praksi koje koristimo danas i njihovim kolektivnim, ne-linearnim, izmještenim i neizgovorenim povijestima. Gosti Improspekcija i nositelji tog programa bili su Maria Francesca Scaroni i Peter Pleyer, koji su održali jednotjedni istraživački laboratorij Riba, gušter, leopard, čovjek – praćenje tragova podrijetla vlastitog plesa unutar kojeg su podijelili svoje metode i ideje rada na osobnim i zajedničkim plesnim povijestima. Uz ovaj su lab, Pleyer i Scaroni, 5. listopada u Teatru &TD-u izveli svoje solo radove p i Display.

    Razrađujući temu festivala organizatorice navode pitanja: „Kako smo dospjeli ovdje? Tko su naši plesni preci? Što od ostavštine predaka kao plesni umjetnici danas svjesno ili nesvjesno perpetuiramo svojim radovima? Gdje nas to smješta i kako nastaviti pisati povijest vlastitog plesa?“ Lab Riba, gušter, leopard, čovjek – praćenje tragova podrijetla vlastitog plesa ne nudi izravne odgovore, nego otvorenu strukturu koja podržava osobno istraživanje i razvoj vlastite metodologije. Ponuđeni alati su improvizacija, dijeljenje fizičkih i pisanih materijala koji svjedoče o određenom kontekstu ili praksi, osobno traganje za informacijama, izvorima i sjećanjima kroz resurse koje grupa nudi, lociranje kolektivnih utjecaja, kao i razotkrivanje osobnih plesnih povijesti koje se često suprotstavljaju utvrđenim općim mjestima i narativima.
    p, kor. Peter Pleyer
    Peter Pleyer svoju prvu profesiju, onu glumačku, zamijenio je plesačkom, školujući se na European Dance Development Centre / Art Academy Arnhem, u Nizozemskoj. Kao svoje najbitnije utjecaje navodi rad s japansko-američkom koreografkinjom Yoshiko Chuma u New Yorku i Markom Tompkinsom u Parizu, kao i dugoročnu suradnju s mađarskom plesačicom Ezster Gal. Od 2000. živi u Berlinu, gdje je radio kao umjetnički direktor festivala Tanztage i programatorski surađivao s kazalištem Sophiensaele. Koreografskom i izvođačkom radu vraća se 2014.

    Njegov solo p podnaslovljen je peter, pleyer, portfolio, performans, predstava što prilično točno označava elemente strukture ovog rada kojemu je početno pitanje što se dogodi „kada plesni umjetnik uđe u dvoranu sa svojom cjelokupnom arhivom od 25 godina s namjerom da je na novi način razvrsta?“ Predstavu sačinjava niz improviziranih situacija, prepričavanja osobnih anegdota kao alternativne profesionalne biografije, repliciranja vlastitih izvedbi i video radova te upotreba postojećih improvizacijskih scorova unutar novog konteksta. U izvedbi se kao gost pridružio slovensko-talijanski plesač Umberto Lanca, koji je u majstorski izvedenom ad hoc duetu s autorom otvorio domenu višeslojnosti improvizatorske razmjene i kontakta. P je otvoren, razigran, duhovit i sadržajno raznolik rad koji vješto radi na potezu biografija – improvizacije – arhiva – izvedba. Ostavlja dovoljno prostora za lucidnu improvizacijsku izvedbu, a disciplinirana struktura osigurava gotovo znanstveno mapiranje bitnih aspekta ove teme.
    Display, kor. Maria Francesca Scaroni
    Maria Francesca Scaroni svoju edukaciju opisuje putem „od talijanskih televizijskih produkcija do release i postmodernih plesnih tehnika, od kontakt improvizacije do studija književnosti i teorije“, a umjetnički rad „suradničkim procesima i eksperimentiranjem s iskustvom trajanja, križanjem formi performansa, koreografije i instalacije“. Od 2011. izvođačica je u Meg Stuart/Damaged Goods skupini, podučava na poznatoj HZT pri Sveučilištu u Berlinu i u nezavisnim edukativnim projektima unutar kojih razvija metodologije rada usmjerene na tijelo kao materijal.

    Display je solo koji poseže za temom izmičućeg identiteta izvođača prizivanjem osobnih utjecaja i fascinacija, a koristeći metodu travestije i depersonalizacije. Otvara pitanje izloženosti i objektivizacije izvođačkog, naročito ženskog tijela. Maria Francesca Scaroni prati lineage izvan polja suvremenog plesa te citira Jacka Smitha – kultnog američkog filmskog underground queer autora i amblematski performance Carolee Schneemann Interior Scroll. Njezin solo funkcionira kao niz slika, u kojima autorica koristi, njezinim riječima „karnevaleskni tjelesni diskurs“, snažnu blještavu šminku, periku, lip-sync tehniku i ponovno uprizorenje poznatog performansa. Za razliku od Pleyera koji na sceni govori iz prvog lica i vlastite biografije, Scaroni je biće tjelesne i vokalne transformacije, koje gotovo šamanskim ulaganjem vlastite izvedbene moći pokušava integrirati svoje odabrane pretke i njihove emanacije s činom izvedbe pred publikom. Solo završava dugotrajnim obnaženim mirovanjem izvođačice, dok publika bira koliko će svjedočiti trajanju ili napustiti izvedbu pretvarajući izvođačicu u eksponat.
    Display, kor. Maria Francesca Scaroni
    Pitanja koja postavlja prvi blok Improspekcija u centru su pažnje velikog segmenta lokalne i međunarodne plesne scene. Rasprava oko propitivanja plesačkog-izvođačkog identiteta; pozicije plesa unutar društva i imaginiranje drugačije pozicije; destabiliziranje historiografija kroz inovativno traganje za novim interpretacijama, neke su od smjernica ovog aktualnog, živog i inspirativnog polja. Drugi blok Improspekcija najavljen je od 19. do 21. studenog.

    © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 16. listopada 2015.

Piše:

Iva Nerina
Sibila

kritike i eseji

...zabilježili smo