Neizbrisiv trag u srcima

Sjećanje: Sorin David (Buzău, Rumunjska, 23. lipnja 1954. – Zagreb, 12. studenoga 2015.)

  • Sorin DavidIznenada i prerano napustio nas je Sorin David, naš dragi kolega, dugogodišnji prvak baleta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, plesač precizne klasične tehnike, elegantan, odmjeren, umjetnik suptilne scenske izražajnosti, interpret svih najvećih i najznačajnijih uloga klasičnog i modernog baletnog repertoara. Vrstan i više nego pouzdan partner mnogim balerinama. Bio je voljen od publike, uvažavan od kritike, cijenjen od kolega, nagrađivan u svojoj profesiji... Umjetnik koji je svojim sigurnim i istovremeno nenametljivim scenskim postojanjem duboko obilježio jedno cijelo razdoblje zagrebačkog baleta. Publika će ga pamtiti po mnogim ulogama u klasičnim baletima kao što su Princ Siegfried u Labuđem jezeru Čajkovskoga u koreografiji Olega Danovskog, Romeo u Romeu i Juliji Prokofjeva u koreografiji Waczlawa Orlykovskog, Grof Albrecht u Giselle Adama u koreografiji Attilia Labisa, Princ u Orašaru Čajkovskog u koreografiji Waczlawa Orlykowskoga, Basilio u Don Quijoteu Minkusa u koreografiji Pavela Rotarua, Franz u Coppéliji Delibesa u koreografiji Ivice Sertića, Princ u Pepeljuzi Prokofjeva u koreografiji Ivice Sertića, Princ Désirée u Trnoružici Čajkovskoga u koreografiji Waczlawa Orlykowskog.... 
    Sorin David kao Grof Albrecht u baletu Giselle
    Također, bio je izuzetno zapažen interpret u mnogim predstavama modernog baletnog repertoara, od kojih su neke ušle u antologiju hrvatske baletne umjetnosti. Tako se sjećamo njegovog Jude iz Pokusa, hit predstave iz osamdesetih, mađarskog koreografa Antala Fodora, Momka iz Carmine Burane Orffa u koreografiji Drage Boldina, nezaobilaznih Balada... koje donosi vjetar Wasca Wellenkampa te sudjelovanja u gotovo svima predstavama Milka Šparembleka postavljenima na zagrebačkoj pozornici (Opus 43 Ludwiga van Beethovena, Pjesme ljubavi i smrti Gustava Mahlera, Amadeus monumentum Wolfganga Amadeusa Mozarta, Carmina Krležiana Frane Paraća).

    Međutim, biografski podaci, koliko god impresivni bili, ne govore nam zapravo mnogo o tome tko je zaista bio Sorin i zašto smo ga voljeli. Netko je jednom rekao kako je plesač upravo na sceni najogoljeniji te kako ste, vidjevši njegov nastup, ustvari saznali sve o njemu. Tako nam je Sorin, naizgled miran i staložen, upravo na sceni pokazivao svoju snažnu emotivnu stranu. Iznimno ozbiljno shvaćajući svaku svoju ulogu, maksimalno se davao, intenzivno proživljavajući svaki svoj scenski nastup. Sjećam se proba baleta Romeo i Julija Watzlava Orlikowskog kada smo kao učenice baletne škole na probama virile iz kulisa prateći pozorno svaki Sorinov korak i sve do jedne bile smo zaljubljene u njega. Elegantan, profinjen, nestvarno lijep, bio je za nas pojam plesača i idealni Romeo svog vremena.
    Sorin David kao Romeo u baletu Romeo i Julija
    Sorin je bio plesač čiste klasične tehnike kojem nisu bile potrebne tehničke bravure kako bi se nametnuo. Imao je onaj rijedak talent da i najjednostavnije korake učini začudnima i posebnima. Također, bio je siguran i pouzdan partner mnogim balerinama, bez sumnje, jedan od najboljih u svojoj generaciji. Godine 1984. na 4. međunarodnom baletnome natjecanju u Osaki, zajedno s plesnom i tada životnom partnericom Almirom Osmanović, osvojio je jedinstvenu Nagradu za umjetnički dojam. Sorin je bio sve ono što partnerstvo u svojoj definiciji obuhvaća. Do tančina poznajući tehniku baletnog partneriranja rado je i nesebično prenosio svoje znanje i na mlađe generacije. Bio je podrška u svakom smislu te riječi, i ljudski i profesionalno.
    Sorin David u baletu Labuđe jezeroSorin David u baletu Medeja
    Poštovanje koje sam prema Sorinu osjećala kao dijete dobilo je kroz mnoge profesionalne suradnje novu dimenziju. U ovoj našoj prelijepoj, ali često i vrlo kompliciranoj profesiji u kojoj smo ponekad jako zaokupljeni sami sobom u želji da dostignemo sanjano savršenstvo, upravo je Sorin uvijek ostajao nogama čvrsto na zemlji. Izuzetno skroman i samozatajan, važnost je pridavao profesiji, a ne samome sebi i bez obzira na sve uloge koje je otplesao, ostao je uvijek jednostavan i pristupačan.
    Sorin David i Almira Osmanović u baletu Don Quijote, premijerni nastup u glavnim ulogama 17. studenoga 1982.Sorin David i Almira Osmanović u baletu Don Quijote, premijerni nastup u glavnim ulogama 17. studenoga 1982.
    U baletu, profesiji trenutka, umjetnosti koja nestaje već u času svoje izvedbe, sjećanje je ono što je iznimno važno. Trajemo kratko, trudimo se ostaviti trag, biti zapisani u povijesti. Ipak, najjasniji i najvrjedniji trag koji možemo ostaviti jest onaj u srcima kolega, prijatelja i onih koji nas vole. Upravo takav trag ostavio nam je naš dragi Sorin.

    © Mihaela Devald, PLESNA SCENA.hr, 20. studenoga 2015.

Piše:

Mihaela
Devald