Kvaliteta i kvantiteta

Obrazloženje Nagrade hrvatskog glumišta u kategoriji baleta

  • Hrvatsko narodno kazalište Split: Fran Lhotka, Đavo u selu, kor. Pia i Pino Mlakar, kor. prenijeli Ljiljana Gvozdenović i Dinko Bogdanić

    U utorak, 24. studenog 2015. u HNK-u u Zagrebu dodijeljene su Nagrade hrvatskog glumišta u kategorijama drama, opera i balet. Tu nagradu zajednički su utemeljili Hrvatsko društvo dramskih umjetnika, Hrvatska radiotelevizija i Večernji list 24. studenoga 1992. godine. Na taj povijesni datum za hrvatsko glumište 1860. godine po uputama Dimitrija Demetra glumac Vilim Lesić objavio je općinstvu "... da će se od sutrašnjega dana na zagrebačkoj pozornici govoriti samo hrvatski." Suutemeljitelji Nagrade su Ministarstvo kulture RH, Odsjek za povijest hrvatskog kazališta HAZU, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, Akademija dramske umjetnosti i Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa.

    Nagrade hrvatskog glumišta za operu, operetu, mjuzikl ili balet dodjeljivane su svake godine od 1993. u zajedničkoj kategoriji. Nakon što se 2000. godine u Nagradu hrvatskog glumišta uključio suvremeni ples, 2003. godine odlučeno je da se nagrade razdvoje u zasebne kategorije te da se nagrade hrvatskog glumišta za operu i balet dodjeljuju u neparnim godinama, a nagrade za suvremeni ples te mjuzikl i operetu u parnim godinama, pa su stoga te nagrade postale bienalne i u organizaciju nagrada za balet i ples uključuju se strukovne udruge Hrvatsko društvo profesionalnih baletnih umjetnika i Udruga plesnih umjetnika Hrvatske.
    Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Ana Karenjina, kor. Leo Mujić, foto: © Mirko Cvjetko
    Ove godine žiri za kategoriju balet djelovao je u sastavu Bruna Reić i Tina Zubović, uz mene kao predsjednika. S obzirom da je baletna nagrada bienalna, smatrali smo da je kao takva jedinstvena prilika da se prikaže presjek djelovanja nacionalnih kompanija kroz taj vremenski period. Protekle dvije godine bile su iznimno plodne s velikim brojem vrlo kvalitetnih predstava koje nažalost nismo bili u mogućnosti sve uključiti u nominacije. Kako bi što veći broj predstava bio nominiran odlučili smo ne duplirati nominacije za koreografije i predstavu u cjelini. Također, odredili smo kriterij po kojem bi selekcionirali velik broj kvalitetnih predstava, pa smo tako donijeli odluku da predstave koje su već bile nominirane/nagrađivane ovom nagradom na sceni HNK u Zagrebu ne budu ponovno nominirane, iako se radi o vrlo uspješnim premijerama, odnosno obnovama – to su primjerice Johannes Faust Passion, HNK-a u Zagrebu (Milko Šparemblek), Cirkus Primitif Balet, Splitsko ljeto (Staša Zurovac), Mačak u čizmama, HNK Split (Ljiljana Gvozdenović) i Tramvaj zvan čežnja, HNK Split (Dinko Bogdanić).

    Također, odlučili smo za kategoriju najbolja predstava u cjelini nominirati predstave koje uključuju kompozitora, orkestar, dirigenta i veliki ansambl s brojnim solistima, pa se tako u toj kategoriji logično našla Bajadera kao jedan od najznačajnijih naslova baletnog kanona koji mogu izvesti samo ponajbolji ansambli; Đavo u selu kao najznačajniji hrvatski balet koji je prije 80 godina u Zürichu praizvela međunarodna ekipa renomiranih autora (Fran Lhotka i Pia i Pino Mlakar) i Alisa, koja je novokomponirana baletna partitura (Robert Moran) izuzetno zahtjevna za orkestar s vrhunskim gostom dirigentom te koreografskim vokabularom i sintaksom 21. stoljeća, kakve dosad na ovim prostorima još nismo upoznali. Nakon dugog promišljanja odlučili smo nagradu dati nacionalnom djelu kako se u vrijeme inovativnosti i progresivnih tendencija ne bi zaboravila tradicija iz koje sve proizlazi, te kako bismo sačuvali svoju posebnost u doba transnacionalnih baletnih kompanija, povezujući kozmopolitizam s nacionalnim identitetom.
    Edina Pličanić (Ana Karenjina); Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Ana Karenjina, kor. Leo Mujić;, foto: © Mirko Cvjetko
    Za veliku uspješnicu HNK u Zagrebu, balet Ana Karenjina, smatrali smo da treba biti nominirana u kategoriji za najbolje koreografsko ostvarenje, jer se radi o izuzetno snažnom autorskom djelu Lea Mujića. Kako se ne radi o komponiranom glazbenom djelu, te nema niti dirigenta ni orkestra, ova kategorija je izravno priznanje samome autoru, a uključuje i financijsku nagradu. Osim toga, ta predstava je imala i niz drugih nominacija, kako zbog kvalitete tako i činjenice da su većina autora i interpreta hrvatski državljani. U toj kategoriji nominiran je i Ronald Savković za hrabri autorski iskorak u novo čitanje Orašara, a kako se radi o mješovitoj nagradi za koreografsko odnosno dirigentsko ostvarenje u toj kategoriji nominiran je i Ivan Josip Skender za izuzetno zahtjevu pripremu notnog materijala i orkestraciju četvrtog čina, te izvedbu baleta Bajadera.

    Prema Pravilniku Nagrade hrvatskog glumišta kojeg se žiri mora pridržavati, sve nagrade koje idu u ruke pojedinaca mogu biti dodijeljene samo hrvatskim državljanima. O tom problemu iscrpno sam govorio na sastancima i tiskovnoj konferenciji. Dakle, iako su hrvatski baletni ansambli multinacionalne i multikulturalne kompanije, Nagradu hrvatskog glumišta (kao i nagradu Vladimir Nazor) mogu dobiti samo hrvatski državljani. To dakle, uz domaće plesače, uključuje samo one strance koji su dobili naše državljanstvo. Time su osnivači nagrade koja je nastala u spomen prekida igranja predstava na njemačkom jeziku htjeli dati poticaj domaćem stvaralaštvu, ali su prosudbenim komisijama suzili mogućnost izbora. U opernim i baletnim predstavama često gostuju vrhunski strani interpreti koji honorarno sudjeluju u izvedbama hrvatskih kazališta, ali vjerojatno ne bi bilo primjereno još ih nagraditi nekom od ovih nagrada. Postoji i velika fluktuacija mladih stranih plesača, pa neki od onih koji bi došli u obzir za nominaciju za neku od nagrada (primjerice Tamas Darai) već odavno nisu članovi našeg baletnog kolektiva. Naravno i naši državljani mogu otputovati, ali uvijek će ostati dio hrvatskog glumišta i djelovati na čast naše kulture, kao što su brojni umjetnici u povijesti to i činili, od Mie Čorak Slavenske pa nadalje.

    Tomislav Petranović (Charles); Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Lewis Carroll, Robert Moran, Ashley Page, Alisa, kor. Ashley Page, foto: © Mirko CvjetkoIpak, ostaje gorak okus što neki od ponajboljih plesača ne mogu biti nominirani. Što činiti? Čak i u slučaju da utemeljitelji mijenjaju Pravilnik u skladu s našim ulaskom u EU i prihvate sve europske državljane kao naše, dobar dio plesača, primjerice iz Japana ili Rusije, ostati će opet diskriminirano. Uključiti sve plesače koji su u radnom odnosu? I to je problematično, jer dobar dio mladih plesača nastupa pod kratkoročnim honorarnim ugovorima. Prema tome, to je složeno pitanje o kojem treba pisati i raspravljati kako bi se u budućnosti došlo do najboljih rješenja. Za sada bi sigurno bilo poželjno da, po uzoru na sportske klubove, najkvalitetniji mladi plesači što prije steknu hrvatsko državljanstvo i kvalitetne ugovore kojima bismo ih zadržali na našim scenama. U svakom slučaju, naša je obaveza držati se Pravilnika. Na primjer, autorska ekipa baleta Ana Karenjina ima privilegiju hrvatskog državljanstva, dok neke druge predstave nemaju tu prednost.

    Primjerice, koreograf Bajadere Vasilij Medvedev ne može biti nominiran jer je Rus; koreograf Alise Ashley Page i dirigent Paul Hoskins ne mogu biti nominirani jer su Britanci; ista je stvar i sa scenografom/kostimografom te nevjerojatno maštovite inscenacije Antony Mcdonaldom, koji je u samom svjetskom vrhu svoje profesije. Također, koreografi Đavla u selu (Pia i Pino Mlakar) ne mogu biti nominirani jer su bili strani državljani i jer nisu više među živima. Baletni majstori koji su obnovili tu predstavu prema originalu (Lj. Gvozdenović i D. Bogdanić) ne mogu biti nominirani jer ne postoji takva kategorija Nagrade hrvatskog glumišta. Prema tome, navedene predstave mogle su biti nominirane samo za predstave u cjelini. Naravno, tu je još i čitav niz drugih predstava, npr. 5 do 12, koje nismo imali gdje nominirati, jer nam je bienalno dodjeljivanje nagrada suviše rijetko za tako veliki broj kvalitetnih predstava.
    Iva Vitić Gameiro (Myrtha); Hrvatsko narodno kazališta u Zagrebu: Adolphe Adam, Giselle, kor. Iraida Lukašova (prema Jeanu Corallija and Julesu Perrotu u redakciji Mariusa Petipaa), foto: Novković
    Dva tjedna uoči dodjele Nagrada, 10. studenog ove godine, u HDDU-u je organizirana tiskovna konferencija na kojoj je u detalje elaborirana svaka nominacija, kriteriji prosudbenih komisija i Pravilnik Nagrade hrvatskog glumišta. Zaključeno je da publika ima svoje estetske kriterije u kategorijama: sviđa mi se, ne sviđa mi se, jako mi se sviđa itd., pa tako nastaju komercijalno uspješne predstave. Stručno povjerenstvo treba uzeti u obzir puno širi kontekst i imati razrađene kriterije prema kojima će donijeti odluku na korist struke u cjelini. Problematika dodjeljivanja Nagrade hrvatskog glumišta kao i baletne profesije je iznimno složena i nije lako donijeti odluke, pa je žiri svoje odluke donosio nakon dugog promišljanja i konstruktivnih rasprava i argumentacija.
    Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Ana Karenjina, kor. Leo Mujić, foto: © Mirko Cvjetko
    Nagrađeni su:

    Za najbolju predstavu u cjelini: Đavo u selu Frana Lhotke u koreografiji Pije i Pina Mlakara (koreografiju prenijeli Ljiljana Gvozdenović i Dinko Bogdanić) i izvedbi HNK u Splitu.

    Za najbolje koreografsko ili dirigentsko ostvarenje: Leo Mujić za koreografiju baleta Ana Karenjina u izvedbi HNK-a u Zagrebu.

    Glavna ženska uloga: Edina Pličanić za naslovnu ulogu u baletu Ana Karenjina

    Glavna muška uloga: Tomislav Petranović za ulogu Charlesa u baletu Alisa Roberta Morana i Ashleyja Pagea i ulogu Zlatnog idola u baletu Bajadera Ludviga Minkusa i Vasilija Medvedeva.

    Za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina: Iva Vitić Gameiro za uloge Giselle i Myrthe u baletu Giselle Adolphea Adama i Iraide Lukašove te ulogu Margarete u baletu Johannes Faust Passion u koreografiji Milka Šparembleka.

    Za najbolju kostimografiju u drami, operi ili baletu: Alan Hranitelj za kostime u baletu Ana Karenjina u izvedbi HNK u Zagrebu.

    Predsjednik žirija za kategoriju balet Nagrade hrvatskog glumišta Svebor Sečak

    © Svebor Sečak, PLESNA SCENA.hr, 26. studenoga 2015.

kritike i eseji