Autoritet i uzor (2)

Iraida Lukašova, baletna pedagoginja, baletna majstorica i koreografkinja

  • Iraida Lukašova i Saule Ashimova, foto: Filip Filipović

    Lukašova se u Zagreb vraća 1994. Angažirana je kao baletni pedagog i baletni majstor te postavlja balet Chopiniana prema Fokinu (koji će kasnije koreografirati i za Balet HNK-a Split). U daljnjih dvadeset godina neprekidnog boravka u Zagrebu Lukašova priprema uloge s najznačajnijim imenima zagrebačkog Baleta kao što su Almira Osmanović, Irena Pasarić, Milka Hribar, Mihaela Devald, Olja Jovanović, Edina Pličanić i drugi. Tadašnja ravnateljica Baleta Irena Pasarić (tražeći trajno nastanjenje Lukašove u Zagrebu)  uputila je 15. svibnja 2007.  pismo Ministarstvu unutarnjih poslova: „Gospođa Lukašova pripada u one umjetnike čiji se rad neizbrisivo utiskuje u svakog baletnog solista koji ima prilike raditi s njom što rezultira tehnički sigurnim interpretacijama najsloženijih uloga u baletnome repertoaru. Imajući u vidu dugogodišnji rad gđe Lukašove na tome polju, moram istaknuti da se radi o iznimno vrsnom stručnjaku kakvog je danas uistinu teško pronaći na tržištu rada, a još teže zadržati u svojoj instituciji.“

    Iraida Lukašova i Valerij Parsegov u sceni iz baleta Esmeralda na naslovnici časopisa Ukraina 1967.Iraida je u radu s plesačima vrlo mirna, stroga i autoritativna; govori tiho, njezin glas nema izražen emocionalan naboj, ali smiješak na licu i pogled govore mnogo. U dvorani, na zajedničkim probama ansambla i solista sjedi uvijek sa strane pažljivo promatrajući i ne daje korekcije solistima glasno za vrijeme plesa, nego u pauzi dođe do njih i kratko, brzo i tiho objasni na što treba obratiti pažnju. Veliku pažnju pridaje estetici i izgledu plesača u skladu s ulogom koju tumači: dresovi i špice moraju biti čisti i lijepi, frizura uredna, šminka nenepadna. Smatra da solist mora biti uzor ansamblu i mladim plesačima koji žele postati solistima.

    Osim što je sjajan baletni majstor, Iraida Lukašova je iznimno cijenjena i kao pedagog. Kombinacije za klas osmišljava posvuda, dok ide po hodniku, dok se nalazi u svojoj svlačionici, dok ruča, ponekad ne može zaustaviti naviranje novih zamisli. Pazi da u redoslijedu nikada ne bude nekoliko teških vježbi zaredom jer se na taj način plesači manje umaraju. Ne vjeruje da se bez prave pripreme, improvizacijom, može održati kvalitetan klas, smatrajući da ako nisi spreman i ne daješ kvalitetan klas bespotrebno trošiš svoje i plesačevo vrijeme i energiju, što ponekad može biti čak i opasno u toj profesiji. Njezine kombinacije uvijek su logično osmišljene, dovoljno složene da ne budu dosadne, a opet ne preteške za upamtiti. Promišljenog tempa niže vježbe od jednostavnijih prema složenijima, pazeći da budu zastupljeni svi elementi kako bi plesači bili potpuno zagrijani i spremni za probe repertoara. Nikad ne zaboravlja na muzikalnost svake vježbe, tako da unatoč tome što se radi o dijelu posla kojeg plesači smatraju rutinom, njezin klas karakterizira izrazita plesnost i tečnost. Ponekad napravi kratku stanku da bi objasnila važnost pojedine vježbe, njezino pravilno izvođenje i smisao, podsjećajući nas na zlatna školska pravila koja se u dugogodišnjem profesionalizmu i zbog inercije tijela često znaju izgubiti. Polaganom šetnjom po dvorani dolazi do svakog plesača i korigira mu greške, jer to je u konačnici, njezin glavni zadatak – održavati kvalitetu ansambla.

    Iraida Lukašova sa Suzanom Bačić uoči izlaska na pozornicu Baletnog natjecanja u Novom SaduKod plesača vidi individualnost i svakom plesaču daje samo njemu namijenjene korekcije. Tako je sa smiješkom ispričala kako je, kada je koreografirala u Ljubljani Labuđe jezero, jedan engleski pedagog pitao: „Zašto svim labudicama dajete različite korekcije? Zar labud kod svih balerina ne mora izgledati isto?” Odgovorila je da osim ujednačenosti treba vidjeti i to da su labudice – različite i da je baš u tome ljepota jednakosti labudova. Lukašova kaže da pedagog mora biti apsolutni autoritet kojeg učenik mora slušati s maksimalnom koncentracijom, da bi postigao što bolje rezultate, prije svega čistoću pokreta, a zatim i virtuoznost u tehnici. 

    A što kažu plesači zagrebačkog Baleta o Lukašovoj?

    Nacionalni prvak Svebor Sečak:
    „Iraida Lukašova je bila osoba koja me uputila u naslovne uloge odmah po završetku škole za klasični balet. Imala je volje raditi s mladim plesačem u svoje slobodno vrijeme, kad je baletna dvorana bila slobodna. Nakon jutarnjih proba u ansamblu pronalazio sam snagu za dodatni rad s Iraidom i to mi je pomoglo u bržem napredovanju u solista, a zatim i prvaka.“

    Nacionalna prvakinja Edina Pličanić:
    „Gospođu Iraidu Lukašovu gledam kao svoju drugu majku, ona mi je baletna majka. Bila je među prvima koji su uočili moj baletni potencijal. Kada sam došla u HNK kao mlada balerina, gđa. Lukašova obratila je pažnju na moj ples i pozvala me na individualni rad s njom u večernjim satima nakon svih baletnih proba. Posjeduje ogromno znanje i mudrost. Čitav svoj klasični repertoar napravila sam s njom. Naučila me finoći plesa i baletnoj tehnici. Oduševljava me to što i danas u svojim visokim godinama zna održati odličan baletni klas, tako da moje tijelo i nakon predstava i teških proba lako opet zadobiva početno stanje ravnoteže i osjećaj kvadrata. Zna izvući iz plesača sve njegove najbolje karakteristike. Iznimno cijenim njezin rad kao baletnog majstora i pedagoga.“

    Prvakinja baleta Pavla Mikolavčić:
    „Iraida Lukašova je kod mene probudila virtuoznost, što znači da mogu s lakoćom izvesti zahtjevne baletne korake, ne gubeći istovremeno umjetničku kvalitetu. Kroz cijelu svoju baletnu karijeru imala sam dobre pedagoge i baletne majstore koji su mi pomogli da se razvijem u dobru balerinu, ali je ona uspjela iz mene izvući još više čistoće i preciznosti. Najviše je, međutim, pridonijela mojoj umjetničkoj izražajnosti, tako da i u tehnički najzahtjevnijim ulogama zadržim ekspresivnost i bogatstvo izraza. Fascinira me njezin individualni pristup svakom plesaču. Kod svakoga vidi njegovu osobnost i trudi se razviti je do maksimuma. Zrači energijom i snagom te vas kroz rad jednostavno zarazi svojim entuzijazmom. Dobar je psiholog mudrog pristupa, pa u radu s plesačima postiže odlične rezultate.“
    Irena Pasarić i Iraida Lukašova, foto: Novković
    Prvakinja baleta Mihaela Devald:
    „Smatram da je upravo Iraida Lukašova od mene stvorila balerinu. Odmah na početku rada rekla mi je što traži od mene jer se, prema njezinim riječima, jedino uz jasna pravila može napredovati. Lukašova je konkretna, fokusirana i zna što traži od plesača; na taj način razvijala je i moj baletni potencijal. S obzirom na to da je Lukašova za mene tada bila veliki autoritet, čak sam je se malo i bojala. Ipak, ona je prepoznala i moju osobnost i emocionalnu stranu te mi je pomagala, koristeći svoje veliko baletno znanje i životnu mudrost tijekom čitave moje karijere. Rad s Iraidom Lukašovom za mene je uvijek značio visoku razinu scenske sigurnosti i kvalitetu izvedbe. Danas mogu reći kako je upravo Lukašova jedan od mojih uzora u pedagoškom smislu. Zahvalna sam joj na trudu i vremenu koje mi je posvetila, a njezin otvoren duh, neprestano istraživanje i prihvaćanje novog, pokazatelj su smjera u kojem se kao pedagog i sama želim razvijati.“

    I sama sam, ubrzo po dolasku u Zagreb, imala sreću raditi s Iraidom Lukašovom. Plesala sam Chopinianu u njezinoj koreografiji prema Fokinu (1997.), u prvoj postavi s Irenom Pasarić, Oljom Jovanović te partnerom Ilirom Kernijem. Kad me Iraida stavila u prvu podjelu za solo-valcer bila sam beskrajno sretna i osjećala sam veliku odgovornost. Chopiniana je balet koji njeguje romantični stil koji insistira na beztežinskoj lakoći, tako da je osim baletne tehnike Iraida pažnju posvećivala malo skraćenim, zaobljenim rukama, balansima i pokretu koji je morao biti jako spor u specifičnom epaleumentu i to je zahtijevalo dosta strpljenja i vremena dok tijelo to zapamti. Sama je radila i sa solistima i s ansamblom, tražeći savršenu stilsku  izvedbu. Iraida je vidjela da ja, kao mlada balerina u istoj podjeli s Irenom Pasarić, imam tremu, i možda zbog toga nije ni u jednom trenutku povisila ton ili pokazala nezadovoljstvo kad bih negdje pogriješila. Bila sam joj beskrajno zahvalna i smatram da su takve stvari utjecale na mene, na moj rast i razvoj kao solistice. Zahvaljujući njoj, otplesala sam velik broj velikih i srednjih uloga. Na scenu sam izlazila sa sigurnošću i plesala svoje role s užitkom. Uvijek sam osjećala odgovornost i veliko poštovanje prema svojoj mentorici. Zahvalna sam joj za sve vrijeme koje mi je posvetila, jer je svojim trudom pridonijela ostvarenju mog sna.

    © Saule Ashimova, PLESNA SCENA.hr, 11. svibnja 2016.

    (Saule Ashimova je solistica baleta HNK u Zagrebu i studentica 3. godine baletne pedagogije na Plesnom odsjeku Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. op. ur,)

kritike i eseji