Traganje za izvrsnošću

Međunarodno baletno natjecanje Mia Čorak Slavenska, Zagreb, 6. – 8. srpnja 2016.: Gala koncert, 8. srpnja 2016.

  • Dodjela nagrada Međunarodnog baletnog natjecanja Mia Čorak Slavenska 2016.

    Sparno zagrebačko ljeto pruža mnoštvo događanja. Trgovi, parkovi, fontane mjesta su susreta raznolikih umjetnika i publike. Bučno najavljivani događaji privlače i ponekad skrivaju one druge, manje nametnute oku građana. No, baletna publika zna i pamti te nestrpljivo čeka datum Međunarodnog baletnog natjecanja Mia Čorak Slavenska, koje se i ovaj put održalo pod krovom HNK-a u Zagrebu. U godini kada obilježavamo stogodišnjicu rođenja baletne umjetnice, interes publike je, osim na natjecatelje, usmjeren i na promociju poštanske marke sa likom Mije Čorak Slavenske, te naročito na hrvatsku premijernu projekciju filma A Dancer's Journey koji govori o umjetničkom i osobnom životu znamenite balerine iz pozicije njezine kćeri Marije Ramas (ujedno i koredateljice filma) a koji je nagrađen nagradom Emmy.

    Organizatori ovog natjecanja Hrvatsko društvo profesionalnih baletnih umjetnika (HDPBU), na čelu sa predsjednikom Sveborom Sečakom uložili su i ovaj put veliki trud u događanje na koje su uz sedamdesetak natjecatelja klasičnog baleta, uspjeli skromnim sredstvima dovesti i ugledne članove ocjenjivačkog suda – Ljubinku Dobrijević, Szilárda Machera i Ireka Muhamedova, koji mu je predsjedao. Ovo bienalno natjecanje je dokaz kako je sve moguće kada se hoće, zna i umije, i kada se od skromnih sredstava napravi spektakl ravan ostalima na europskoj razini, no to ne bi smjelo ostati pravilo i način ponašanja u budućnosti. Takva natjecanja mladih umjetnika važna su ne samo za struku, ona su privlačna i mnoštvu turista koji možda ovoga puta nisu bili dovoljno obaviješteni o događaju. Grad Zagreb, koji vrvi ljudima, posjetiteljima sa svih strana svijeta, trebao je ipak uložiti u ovaj događaj barem nekoliko velikih plakata u užem središtu grada koji bi ukazivali na događaj, barem nekoliko slika Mije Čorak Slavenske, po izlozima ulica koje vode prema kazalištu. Sigurna sam da nema niti jedne osobe koja pred ljepotom njezine baletne poze ne bi zastala i zapitala se što je to i gdje se događa.
    Gala koncert Međunarodnog baletnog natjecanja Mia Čorak Slavenska 2016.
    Unatoč tome gledalište je bilo ipak popunjeno. Prvoga dana natjecanja u prijepodnevnim satima nastupali su juniori, mladi plesači u dobi od 12 do 18 godina. Skupina koja zapravo govori o budućnosti profesije i u kojoj svaka škola koja je poslala svoje učenike, prezentira i rad svojih pedagoga. Predstavilo se 39 natjecatelja, od čega samo tri muška, i to iz Slovenije, Srbije i Hrvatske, čiji je solidan nastup u toj ranoj dobi učenja, ipak nada da muški plesački kadar postoji. Izvedbeni nivo bio je dakako raznolik, no rezultirao je nagradom za svu trojicu natjecatelja, u vidu stipendije u ljetnom periodu na Akademiji u Budimpešti, što je svakako najkorisniji oblik nagrade u tom uzrastu. Mlade nade baleta u ženskoj kategoriji bile su uobičajeno brojnije, a neke od njih također su polučile stipendije za boravak u Budimpešti ili pak na ljetnom kampu koji organizira škola baleta Carlotta Grisi iz Umaga. Poslovično brojan dolazak učenika iz Slovenije, Srbije i Makedonije ove je godine bio nešto manji nego prijašnjih, no imali smo priliku vidjeti predstavnike Grčke, Velike Britanjie, Moldavije, Španjolske, Japana, Rusije, Ukrajine i brojnu družinu iz Kanade. Mnoštvo nije uvijek jamstvo uspješnosti, te bi možda u budućnosti trebalo razmisliti o selekciji nakon prvog natjecateljskog kruga, kako je to običaj na natjecanjima, no naravno kao i puno ostaloga i to ovisi o financijskim mogućnostima samoga natjecanja, koje bi svojim produžetkom trajanja opteretilo skromne financijske mogućnosti. Seniorsku grupu predstavljalo je također tridesetak plesača, iz raznih zemalja; na žalost iz Hrvatske samo dvije predstavnice, mada je nekolicina plesača zaposlenika HNK -a u Zagrebu vrlo uspješno nastupila, ali predstavljajući nastupom svoju zemlju. Ipak, njihovo plesačko umijeće i entuzijazam mentora koji su im posvetili svoje slobodno vrijeme, vidjet će se kao napredak u repertoaru naše kazališne kuće.

    Upravo taj dodatni rad, brušenje tehnike i traganje za izvrsnošću, najveća je vrijednost ovakvih događanja. Rijetke su profesije koje su spremne žrtvovati svoje slobodno vrijeme te raditi na sebi nakon teških proba ili predstava, vratiti se u dvoranu i ponovno započeti novo učenje, sa vjerom da rezultat nije nagrada nego usvojeno znanje i vještina. Svakako treba pozdraviti škole i kazališne kuće koje podržavaju takve poduhvate, omogućavajući nesmetani rad u dvoranama, korištenje kostima i ostalog, kao i rad mentora-pedagoga koji je u potpunosti volonterski, kao i koreografa suvremenog plesnog izričaja koji svoje autorske radove stavljaju na raspolaganje seniorskog grupi koja i tu kategoriju mora pokazati. Brojni su bili predstavnici Japana, zemlje koja očito obožava balet te je najveći broj nagrada otišao u ruke japanskim plesačima koje odlikuje preciznost u tehničkom izvođenju, skladnost u pas de deuxu i osebujan šarm. Zlato u toj kategoriji ipak ostaje, barem za sada u Zagrebu, dobitnik je naime angažirani solist HNK-a, Takuja Sumitomo,odličan plesač čiji je rad obilježio ovu sezonu. Zlatom nagrađena Galina Garmash iz Rusije, bila je sjajna predstavnica slavne škole svoje domovine, zadivljujući nas kako osobnošću tako i čistoćom tehnike. Njih dvoje, uz Shunsukea Mizuia, koji se okitio srebrom, dominirala su kako u natjecateljskom dijelu tako i na Gala večeri.
    Mila, A Dancer s Journey
    Vidljiv rad na tehnici zasjeni ponekad izražajnost učesnika osobito mlađe grupe. Boreći se sa, tehnikom u za djecu, prezahtjevnim izborom varijacija (npr. varijacija Odilie iz Labuđeg jezera i slično) učenici nisu u mogućnosti popratiti i nužnu umjetničku izražajnost zadanog lika. To svakako kvari dojam, premda se nekolicina njih sjajno izborila sa takvim zadaćama te zasluženo i polučila nagrade. Propozicije natjecanja jasno sugeriraju izbor varijacija za svaku skupinu, kao što je jasno da se neke varijacije moraju prilagoditi uzrastu djevojčica i dječaka od dvanaest godina. Nastupi plesača iz različitih škola upoznaju nas sa načinima rada. Neki naravno težinu stavljaju na rad nogu, neki veću pažnju obraćaju radu ruku i gornjeg dijela tijela općenito, često je na žalost bilo vidljivo ponašanje nametanja publici koje, rekla bih, pripada nekoj drugoj grani javnih nastupa, ali su eto na natjecanjima i takve manire ponekad prisutne.

    Hrvatska ima tri obrazovne ustanove za klasični balet na nivou osnovne škole u Zagrebu, Rijeci i Dubrovniku, te samo jednu srednju, Školu za klasični balet u Zagrebu. Ove godine nije bilo predstavnika dubrovačke baletne škole, Rijeka se predstavila vrlo dobrim nastupom dviju učenica Ane Ivančić i Lune Jušić. Zanimljivo je da Split godinama pokušava otvoriti školu za balet, a iz nekih razloga se to ne događa. Grad koji ima unutar HNK-a odličan balet i zavidan repertoar, koristi desetljećima kadar koji dolazi iz marljivog Studija za balet pri kazališnoj kući. Ovim nastupom pokazali su dvije izuzetno talentirane djevojčice u dobi od 14-15 godina (Ana Mamić i Luisa Duplančić) koje bi po pravilima struke morale prijeći u srednju školu na program koji bi im omogućio daljnji razvoj nužan njihovom potencijalu. Vidjeli smo i nastup dvije učenice, koje su već kao domaći kadar našle svoje mjesto u repertoaru splitskog baleta, hvale je vrijedan njihov trud, te također nekolicinu djevojčica koje nisu svojim nastupom zadovoljile razinu natjecanja. To svakako ide na dušu ravnateljstvu baleta čija je dužnost upozoriti pedagoge na prevelike ambicije koje su u konačnici teret samim učenicima.
    Anamarija Marković
    Ove godine zagrebačka baletna škola predstavila se u doista visoko profesionalnom sjaju. Pet učenica i učenik pokazali su tehničku spremnost, izražajnost, plesnost i disciplinu u svakom pogledu, uvježbani i spremni i na poneko neugodno iznenađenje koje javni nastup može donijeti, probudili su optimizam gledatelja i donijeli zadovoljstvo starim učenicima te škole. U tom nizu, tri su učenice za koje je ova školska godina oproštaj od učeničkog statusa: Dora Kovač, Anamarija Marković i Helena Troha, i vjerujem da će bez ikakvih teškoća nastaviti svoj rad u zagrebačkom Baletu sa kojim već povremeno nastupaju u klasičnim predstavama. Dvije učenice (Lada Rora i Anita Nodilo) imaju pred sobom još nešto učenja i brušenja svojih plesnih mogućnosti koje su već sada na lijepoj visini. Raduje pojava četrnaestogodišnjeg dječaka Frana Kovačića koji je opravdao svoje nastup i s puno radosti čekamo njegov daljnji razvitak.

    Završni Gala koncert uvijek izaziva uzbuđenje. Prepuno gledalište uživalo je u pozornici napunjenoj plesačima koja se uz valcer Hačaturijana mirno okretala, tako da je svaki učesnik bio vidljiv gledatelju i polučio svoj dio aplauza, koji je popratio cijelo trajanje vrtnje. Režiju te uspješne Gala večeri potpisuje Svebor Sečak, predsjednik HDPBU-a koji je organizator ovog natjecanja. Nakon svečane dodjele nagrada slijedio je film o Miji Čorak Slavenskoj. Nekoliko puta ponovljena rečenica o tome kako se primabalerina Slavenska bojala zaborava nema svoga opravdanja. Njezina fotografija krasila je zidove sada već stare baletne škole na Ilirskom trgu broj 9; vjerujem da će svoje mjesto naći i u novim prostorima škole. Pedagozima i povjesničarima plesa ostaje dužnost da uče i upozoravaju mlade naraštaje na one koji su postavili temelje našoj profesiji. Umjetničkoj Akademiji u Osijeku, koja je potaknuta radom Maje Đurinović na životopisu Mije Čorak Slavenske, inicirala obilježavanje stote godišnjice rođenja umjetnice, ustanovama u Slavonskom Brodu i Zagrebu treba čestitati na svim uloženim naporima kojima podržavaju čuvanje njezina lika i djela.

    Ovo natjecanje skrenulo je pažnju na mnoge buduće zvijezde, a na plesačkom nebu zagrebačkog natjecanja jarko je zasjala jedna mlada nada, Anamarija Marković, čiji profesionalni put tek počinje. Svaki plesač ima svoj put do zvijezda, na tom putu uvijek je ponešto i trnja. Nadam se da će na putu ove mlade umjetnice biti puno dobrih pedagoga, uloga i nastupa koji će krasiti i pozornicu našeg a ne tuđeg kazališta. Oni koji vode kulturu ove zemlje imaju dužnost i obavezu omogućiti sve što je potrebno za daljnji rad mladih talenata. Visoko pokroviteljstvo ovog natjecanja, predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović, daje nadu da je baletna umjetnost cijenjena grana koja ima budućnost.

    © Ljiljana Gvozdenović, PLESNA SCENA.hr, 21. srpnja 2016.

kritike i eseji