Louis XIV – kralj koji je izumio balet

Povijest baleta – u povodu filma The King Who Invented Ballet: Louis XIV and the Noble Art of Dance, red. Paul Wu

  • David Bintley u filmu The King Who Invented Ballet: Louis XIV and the Noble Art of Dance

    U rujnu 2015. godine, obilježena je tristota godišnjica smrti kralja Louisa XIV. Tim povodom BBC je snimio dokumentarni film o nastajanju baleta Kralj pleše Birmingham Royal Balleta. Balet je nadahnut životom kralja Louisa XIV a kroz film nas vodi David Bintley, koreograf i direktor Birmingham Royal Balleta. Film nosi naziv The King Who Invented Ballet: Louis XIV and the Noble Art of Dance. Gledajući ga, stvarno bi se moglo pomisliti da je kralj Louis XIV izumio balet ali naravno, sagledavajući relevantne povijesne činjenice vezane uz ples i balet tog doba, znamo da ta tvrdnja nije istinita. Kralj Louis XIV nije izumio balet, ali je postavivši temelje na kojima i danas živi, osigurao opstanak i razvoj te umjetničke grane. Naime, balletti su postojali i prije samog Louisa XIV. Taj se naziv prvi puta spominje u ranom šesnaestom stoljeću kao naziv za društvene plesove koji su se izvodili na dvorskim svečanostima. Jennifer Homans u knjizi Apollo´s Angels točnije precizira: „Kada je francuski kralj Henry II oženio Florentine Catherine de Medici 1533, francuska i talijanska kultura su postale bliske saveznice, i to je taj trenutak kada počinje povijest baleta.“

    Kralj Louis XIV kao AppoloKralj je počeo plesati vrlo rano, njegovo redovno obrazovanje je nalagalo svakodnevno učenje dvorske manire, mačevanja i plesanja. Prvi puta je nastupio s trinaest godina, nakon toga nastupa u još četrdesettak manjih predstava da bi nakon osamnaest godina nastupio u Ballet de Flore. Nijedan kralj prije a ni poslije nije bio toliko strastveno odan plesu. Bio je elegantno građen, lijepih tjelesnih proporcija i prekrasne duge plave kose. Njegov učitelj je znao reći da ima „božansku pojavu i držanje, znak od Boga“. Veliku ulogu u tome imao je predan rad i svakodnevan trening pod nadzorom učitelja plesa i balet majstora Pierra Beauchampa, koji ga je podučavao i trenirao svaki dan više od dvadeset godina. Svoju najveću ulogu, po kojoj je i dobio naziv Kralj Sunce odigrao je u baletu La Ballet de la nuit.

    Balet se odigravao po noći; opisivao je razdor, noćne more i tamu, što je bila metafora za trenutnu političku situaciju u Francuskoj. Ali, u ranim jutarnjim satima, Louis se pojavio kao Sunce. Obučen u zlato, rubine i bisere, sa svjetlucavim sjajnim dijamantnim zrakama koje su blještale sa njegove glave, zglobova, koljena i lakata, bogato okićen nojevim perjem koje je stršilo iz njegove glave, Louis je uništio Noć! To je bio teatarski ali i politički obrat. Da bi pojačao dojam, Louis je ponovio predstavu osam puta u istom mjesecu. Tako balet postaje dominantna umjetnička forma tog doba. Čitavo plemstvo želi sudjelovati u predstavama ili ih gledati ne bi li tako bili bliže milosti kralja. Bogate baletne predstave često su se izvodile u čast stranih izaslanika kako bi ih impresionirale i pronosile glas o bogatstvu i snazi Francuske. Balet je imao i veliki utjecaj na širenje Francuske kulture van granica, po cijeloj Europi.
    The King Who Invented Ballet: Louis XIV and the Noble Art of Dance, red. Paul Wu
    U duhu toga, kralj je zatražio od Beauchampa da nađe način kako zapisati ples, i tu počinje razvoj plesne notacije. To je bio korak od iznimne važnosti, jer su tako balet majstori mogli slati svoje plesove preko granice Francuske i doprijeti do internacionalne klijentele. Glavna ideja je bila notacija koraka a ne nužno cijelih baleta. Beauchamp je uspio osmisliti način zapisa ali ga nikada nije uspio publicirati. To je pošlo za rukom Raoul Auger Feuilletu, po kojem je notacija i dobila ime. Feuilletova notacija je postala jako utjecajna po cijeloj Europi, doživjela je više izdanja u Francuskoj i prevedena na engleski i njemački jezik, a koristili su je balet-majstori diljem Europe i tokom 18. stoljeća. Na taj je način zapisano više od tristo plesova, među kojima se nalazi jedna Beauchampova koreografija te par njih od Pecoura, a sačuvani su do današnjih dana.

    U vrijeme kralja Louisa XIV balete još plešu članovi kraljevske obitelji, plemstvo i dvorjani a ponekad im se pridružuju profesionalni plesači građanskog porijekla. Plemstvo je plesalo plemenitim la belle dance i karakternim demi-character stilom, dok su groteskne i komične uloge te uloge koje su zahtijevale akrobacije, plesali profesionalni plesači, žongleri i akrobati. Kako Louis XIV stari i prestaje plesati te se povlači u publiku, njegove i plemićke uloge preuzimaju profesionalni plesači, dok ostale uloge i dalje plešu dvorjani amateri. Kako se baleti sele iz dvorskih dvorana, palača i parkova na proscenijske pozornice u same palače i javna kazališta, plemstvo potpuno prestaje plesati van dvorova i palača, jer nije primjereno plemstvu javno nastupati pred običnim građanstvom. Tako sve uloge postupno preuzimaju profesionalni plesači. Istovremeno s profesionalizacijom baleta, razvija se i baletna plesna tehnika.
    The King Who Invented Ballet: Louis XIV and the Noble Art of Dance, red. Paul Wu
    Profesionalni plesači unaprijeđuju tehniku plesanja koja sada zahtjeva visoku razinu treniranja i umijeća. Uvode se teški i komplicirani koraci kao što su pirouette, cabrioli i enterchati a svaki plesač je nastojao unaprijediti tehniku i dodati neki novi element koji amateri više nisu bili u stanju izvoditi. Beauchamp kodificira baletnu tehniku – precizno opisuje i identificira pet pozicija nogu, na kojima se danas temelje svi baletni koraci i koje su temelj baleta općenito. Ti su opisi publicirani u knjizi Le Maitre a dance Pierrea Rameaua, gdje se točno opisuje izgled i izvođenje pet pozicija nogu. „Baletni koraci“ Feuillet naglašava „moraju biti izvođeni unutar tih pozicija“.

    Iako je prestao plesati, kraljev interes za balet ne prestaje, nego dapače, brine se da se balet održi i dalje. Shodno tome, osniva Academie Royal de Musique et de Dance, koja je kasnije poznata i kao Pariška opera, a pri kojoj djeluje i škola za plesače. Louis XIV je nastojao zadržati plesače da plešu na sceni Pariške opere tako da su ukoliko bi plesali na drugoj sceni automatski bi gubili povlastice. Scena Pariške opere bila je „dvor izvan dvora“. U predstavi Les Fetes de l´ Amour et de Bacchus, koja nastaje u zajedničkoj produkciji Pariške Opere i Akademije, još uvijek zajedno plešu dvorjani amateri i prva generacija školovanih profesionalnih plesača. Uskoro se plesači amateri povlače i scenu prepuštaju profesionalnim plesačima. Balet Pariške opere glasi za najstariji baletni ansambl na svijetu.
    The King Who Invented Ballet: Louis XIV and the Noble Art of Dance, red. Paul Wu
    S preseljenjem baletnih predstava s dvora na kazališnu scenu, mijenja se publika, tehnika plesa, koreografija i scenska tehnika. Publika više nije isključivo plemstvo koje po etiketi i zaslugama sjedi oko kralja i gleda balet. U javna kazališta dolazi i građanstvo te se tako balet još više popularizira. S promjenom kuta gledanja predstave, mijenja se i način koreografiranja. Publici više nisu zanimljive koreografije koje ispisuju lijepe tlorise i geometrijske slike jer se to iz gledališta u kazalištu više ne vidi. Ples postaje vertikalan, tehnička izvedba plesa postaje bitna a otvorenost nogu temelj baleta. Kazališna scena nudi puno više tehničkih mogućnosti u stvaranju scenografije i tu se rađa potpuno novi moment u produkciji baletnih predstava. Kompleksna mašinerija koja je podizala platforme s plesačima i scenografijom ili platforme koje su propadale u scenu, pridonosila je maštovitom prikazu baletne predstave.

    Svojim djelovanjem Louis XIV mijenja i položaj plesačica u baletu. Kao mladi plesač prekinuo je tradiciju da sve ženske uloge plešu muški plesači, pa je tako on sam plesao s raznim plemkinjama, a kasnije, osnivanjem plesne škole i Pariške opere, još jednom reformirao ulogu žene u plesu. Plesna škola je iznjedrila prve profesionalne plesačice baleta – prve prave balerine – Mademoiselle de Lafontaine i Mmes Fanon, Lepeintre i Roland. Za njima slijede Marie-Thérèse de Subligny i Françoise Prévost, koje su bile prve primabalerine Pariške Opere. Françoise Prévost je ostala poznata po tome što je stvorila kasnije velike zvijezde Marie Camargo i Marie Sallé. Njih dvije su bile međusobno najveće rivalke ali su također bile i reformatorice tehnike plesa i ženskih kostima. Sve su te žene ostavile duboki trag u razvoju baleta a njihovi portreti se i danas mogu vidjeti na zidu Pariške opere. Ipak, muški plesači i dalje vode glavnu ulogu u baletima a ta se dominacija nastavlja i dijelom 18. stoljeća. Rađaju se velike zvijezde baleta, Louis Pécour – najbolji danseur noble tog vremena i Jean Balon, čije je ime postalo sinonim za lakoću skokova i elevaciju. Kasnije baletom dominira Louis Dupré koga su nazivali „bogom plesa“ a koji je bio poznat po svom stilu i plemenitom držanju. Kad on postaje balet-majstor u plesnoj školi, stvara nove zvijezde, Gaétana Vestrisa i Jeana Noverrea, koji će kasnije svaki na svoj način utjecati na razvoj baleta.
    The King Who Invented Ballet: Louis XIV and the Noble Art of Dance, red. Paul Wu
    Uz sve činjenice o razvoju baleta za vrijeme Louisa XIV shvatljiv je naslov filma: Kralj koji je izumio balet. Građani Francuske Louisa XIV i danas smatraju očinskom figurom nacije. Zaključila bih da, iako Kralj Sunce nije baš izumio balet, može ga se nazvati ocem baleta kakvog danas poznajemo.

    © Emilija Sorić, PLESNA SCENA.hr, 9. studenoga 2016.