Nezaštićena vrsta

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Peta Iljič Čajkovski, Labuđe jezero, kor. i red. Vladimir Malahov

  • Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Peta Iljič Čajkovski, Labuđe jezero, kor. i red. Vladimir Malahov

    Zagrebački Balet je upravo proživio iznimni privilegij: iskustvo rada sa svjetskim velikanom baleta kao što je Vladimir Malahov na temeljnom baletnom klasiku kao što je Labuđe jezero Petra Iljiča Čajkovskog. Plesači su imali čast sudjelovati, su-kreirati i su-inspirirati umjetnika koji je otplesao brojne inačice tog antologijskog djela baletne literature na najvećim scenama svijeta, a u Zagrebu se (hvala ravnatelju Baleta Leonardu Jakovini) prvi put koreografski, kako sam kaže, „napokon uhvatio ukoštac“ s glazbom i baletom koji obožava. Dodala bih i koji osjeća, razumije i kojim je u svojoj „stalnoj fascinaciji klasikom“ prožet te je svoju posvećenost i nadahnuće nesumnjivo prenio na plesače i suradnike. (Kažu s nježnošću i pažnjom koja liječi i koju se pamti.) Predstava teče nevjerojatno mirno, dramaturški jednostavno i promišljeno, bez grča, tehnički sigurno, geometrijski precizno, rastući iz čina u čin.

    Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Peta Iljič Čajkovski, Labuđe jezero, kor. i red. Vladimir MalahovŠto je specifično u čitanju, „rekonstrukciji starih materijala“ velikih starih majstora ruskog baleta, Petipaa, Ivanova i Gorskoga te konačno drukčije, osobno u koreografiji Malahova? Osjećamo ruski duh, ali bez provala narodnog temperamenta (i duše iz njedara), ili pak usredotočenosti na digresije virtuoznog spektakla. Nekako je sve potisnuto pod napetu kožu; napetost isijava i raste iz precizne plemenite poslušnosti služenja idealu ljepote koji nadilazi mogućnosti tjelesne transformacije. Malahov je uspio dohvatiti vertikalu, san o bolnoj, nedohvatljivoj ljepoti: života, baleta, bijelog labuda. Njegov princ Siegfried, zanesena, neiskusna mladost, od početka gleda gore osluškujući let labudova, vizualiziran svjetlosnim snopom i poznatom, toliko dirljivom glazbenom temom Čajkovskog. Tako da je Siefried (na premijeri ga je plesao nježni, mekani Andrea Schifano) od početka očaran, začaran slobodnim letom velikih bijelih ptica i dalje samo slijedi svoj tragični usud u pokušaju pomirbe zemaljskih dužnosti (oženiti se, preuzeti kraljevstvo) i slutnje vječne ljubavi u labudu kao simbolu svjetlosti. On se na zemaljskoj razini ne snalazi, čarolija himbe je vrlo moćna i on je lako prevaren, i na kraju, fizički, pobijeđen, a slijedi ga i ljudskom emocijom dotaknuta, i stoga fatalno obilježena, labud djevojka.

    Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Peta Iljič Čajkovski, Labuđe jezero, kor. i red. Vladimir MalahovMalahov je izveo preinake i u glazbenom i u koreografskom smislu (ostavljajući poznate koreografske citate, kao pas de quatre i pas de deux na autentičnim mjestima) ali ništa što bi se činilo jako radikalnim. Promjene između činova su brze (vrlo zanimljivo rješenje istoga okvira scenske bajke od kraljevskih, monumentalnih stupova koje se popunjava interijerom dvora za 1. i 3. čin ili pogledom na šumsko jezero za 2. i 4. čin) i cjelina je logična i koherentna, i bez praznina. Priča započinje dvorska luda (Takuya Sumitomo) energično, skokovito, nastojeći podići atmosferu unutar vedre, smirene, organizirane rođendanske dvorske gužve, koju vodi – pomalo odsutno šećući s knjigom, prinčev tutor (Andrej Izmestjev). On, kao i prekrasna kraljica (Mihaela Devald Roksandić), i kao mladi sjetni princ, i njegov prijatelj Benno (Simon Yoshida), nose plemenitu profinjenost, i sve je nekako kao u redu a opet u nekom blagom suspensu. U odličnom, precizno tehnički izvedenom pas de trois s veseljem smo, uz već znane plesače Asuku Maruo i Simona Yoshidu, uočili mladu Anamariju Marković koja se uključila strasno i srčano i koja nesumnjivo potvrđuje iznimnu plesačku i tehniku i karizmu.

    I kao što je luda pokrenula dvorsku scenu unutar koje princ dobiva na dar samostrel (pogodan za lov na labudove), drugi čin otvara čarobnjak Rotbart (začudni i uvijek novi Guilherme Gameiro Alves), animalno, opasno, nestvarno biće tame specifičnog načina kretanja (čini mi se vrlo zahtjevna koreografska sekvenca u polučučnju s neobičnim skokovima), gospodar začaranog jata i jezera na koje slijeću labud-djevojke. U prostor njegove čarolije, slijedeći let labudova, nesmotreno ulazi uljez – mladi princ, a susret Princa i začarane Odette (Miruna Miciu) na mjesečini, koji završava zakletvom na vječnu ljubav opasno ugrožava Rotbartovu moć. Što je okidač za 3. čin, prijevaru s crnim labudom, i konačni, tragični obračun u 4. činu.
    Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Peta Iljič Čajkovski, Labuđe jezero, kor. i red. Vladimir Malahov
    Karakterne plesove u 3. činu koji su često eksplozija slavenskog temperamenta (koja zna i zasjeniti sola princeza), Malahov ne pušta izvan okvira baletne, dvorske profinjenosti sa stiliziranim elementima folklora. Ti plesovi su ornamentalni okvir za sjajne nastupe baletnih princeza zagrebačkog Baleta: Catarina Meneses (Ruska), Iva Vitić Gameiro (Poljska), Rieka Suzuki (Naplitanska), Tammy Higgins (Španjolska) i Lucija Radić (Mađarska); svaka je imala osebujan nacionalni i ženstveni nerv u profinjenoj ljupkosti isticanja svojih kvaliteta (i kvaliteti pokreta unutar baletne tehnike na špici), ostvarujući filigranski plesačko glumački nastup. Završni, 4. čin je posve originalan, iznimno snažan u dinamičnoj geometriji bijelih i crnih labudova i zaustavljenim slikama kroz koje proživljavamo završni tijek priče: kajanje, oprost, borbu i smrt. Unutar skladno uspostavljene hijerarhije briljirale su dva labuda Natalie Horsnell i Ive Vitić Gomeiro.

    Mlada Miruna Miciu je hrabro odgovorila na izazov neopisivo zahtjevne dvostruke uloge Odette/Odilije, bijelog i crnog labuda, u skladnom partnerstvu sa Schifanom. Vrlo je nježna i krhka, lijepih ruku i mekanog vrata, dobre tehnike, i sve je to pred umjetničkim rastom. A zagrebački Balet trenutno nema velike zvijezde, i nema veliki ansambl kako bi se očekivao od središnje nacionalne kuće, i sve je manje hrvatskih labudova (da spadaju pod Državni zavod za zaštitu prirode zasigurno bi bili proglašeni ugroženom odnosno zaštićenom vrstom). Ali ima uistinu sjajne plesače koji se daju bez ostatka, plijene emocijom, radom i angažmanom te uspijevaju održati visoku razinu repertoara; i koliko god ova najmlađa grana kao neka pastorka hrvatskog glumišta ima nezasluženo velikih i neriješenih problema o kojima treba neprestano pričati i konačno ih krenuti rješavati s najviših instanci, u petak, 17. ožujka smo svjedočili harmoničnoj ljepoti klasičnog baleta u poetskom, suptilnom rukopisu Vladimira Malahova.
    Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Peta Iljič Čajkovski, Labuđe jezero, kor. i red. Vladimir Malahov
    P.S. Prilično me iznerviralo stalno zapitkivanje prijatelja i poznanika (i onih koji nikada ne idu na balete) na temu tzv. predsjedničinog gafa. Rijetki su me pitali nešto o baletu. (Kao što i novine uvijek nevjerojatno neproporcionalno i nelogično, više poprate domjenak nego samu premijeru.) Kao osoba koja je sjedila u sredini partera svjedočila sam stampedu fotografa koji su namirisali skandal i koji nikad ne bi došli u tolikom broju fotografirati npr. jednog Malahova, ili prekrasne, ozarene plesače. Zar baš nikome od novinara i zlonamjernih interpretatora (druge nisam čula) nije palo na pamet da upravo oni upravo sada bezobzirno kradu autorima i plesačima ovaj mali trenutak priznanja pričajući o nečemu što je važno jedino kao javna gesta priznanja i zahvale umjetnicima za doživljenu večer, sa najviše razine. Nešto što može barem pobuditi nadu u podršku i očuvanje hrvatskog baleta.

    © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 21. ožujka 2017.
    Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Peta Iljič Čajkovski, Labuđe jezero, kor. i red. Vladimir Malahov
    Petar Iljič Čajkovski
    Labuđe jezero
    koreograf i redatelj Vladimir Malakhov
    dirigent Dian Tchobanov
    premijera
    scenograf i kostimograf Jordi Roig, suradnik scenografa Enrique Conde, oblikovatelj svjetla Deni Šesnić, asistentica koreografa Emi Hariyama, baletni majstori Iraida Lukašova, Mihaela Devald Roksandić, Milka Bartolović, Suzana Bačić, Leonard Jakovina, Ilir Kerni, inspicijenti Snježana Marasović, Adnan Osmanović, glazbena voditeljica Ljudmila Šumarova, korepetitorica Liliana Zaveršnik

    izvode:

    Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Peta Iljič Čajkovski, Labuđe jezero, kor. i red. Vladimir MalahovOdetta/Odilia: Miruna Miciu, Natalia Horsnell, Catarina Meneses
    Princ Siegfried: Andrea Schifano, Guilherme Gameiro Alves, Tomislav Petranović
    Rotbart: Guilherme Gameiro Alves, George Stanciu
    Dvorska Luda: Takuya Sumitomo
    Pas de trois: Asuka Maruo, Anamarija Marković / Simon Yoshida
    Kraljica majka: Mihaela Devald Roksandić / Milka Bartolović
    Prinčev tutor / majstor ceremonije: Andrej Izmestjev
    Valcer: Sabrina Feichter, Marta Kanazir, Mutsumi Matsuhisa, Lucija Radić, Cristiana Rotolo, Rebecca Smith, Maja Šehić, Atina Tanović, George Baldovin, Gianmarco Beoni, Eugen Dobrescu, Tomaž Golub, Adam Harris,  Duilio Ingraffia, Ovidiu Muscalu, Balint Rauscher
    Poloneza: Simon Yoshida, George Baldovin, Gianmarco Beoni,  Eugen Dobrescu, Tomaž Golub, Adam Harris,  Duilio Ingraffia, Ovidiu Muscalu, Balint Rauscher
    Tri velika labuda: Iva Vitić Gameiro, Rieka Suzuki, Tammy Higgins
    četiri mala labuda: Catarina Meneses, Asuka Maruo, Anamarija Marković, Valentina Štrok, Dora Kovač
    Labudovi / II i IV čin: Dora Blaić, Darija Brdovnik Bukvić, Sabrina Feichter, Marta Kanazir, Dora Kovač, Mutsumi Matsuhisa, Ozana Mirković, Dunja Novković, Lucija Radić, Lada Rora, Cristiana Rotolo, Rebecca Smith, Emilija Sorić, Maja Šehić, Atina Tanović, Helena Troha, Tihana Trupeljak Bujanić
    Labudovi / III čin: Anamarija Marković, Mutsumi Matsuhisa, Valentina Štrok, Atina Tanović
    Dva labuda / IV čin: Natalia Horsnell, Iva Vitić Gameiro, Miruna Miciu
    Šest crnih labudova / IV čin: Tammy Higgins, Anamarija Marković, Asuka Maruo, Catarina Meneses, Rieka Suzuki, Valentina Štrok, Dora Kovač
    Ruska princeza: Catarina Meneses, Asuka Maruo
    Poljska princeza: Iva Vitić Gameiro
    Napolitanska princeza: Rieka Suzuki
    Španjolska princeza: Tammy Higgins
    Mađarska princeza: Lucija Radić, Rebecca Smith
    Ruski ples: Catarina Meneses / Tomaž Golub, Duilio Ingraffia, Asuka Maruo
    Poljski ples: Iva Vitić Gameiro, Daria Brdovnik Bukvić, Ozana Mirković, Maja Šehić, Simon Yoshida, Gianmarco Beoni, Ovidiu Muscalu, Dan Rus
    Napolitanski ples: Rieka Suzuki / Kornel Palinko
    Španjolski ples: Tammy Higgins, George Baldovin, Eugen Dobrescu, Adam Harris, Balint Rauscher
    Mađarski ples: Lucija Radić, Rebecca Smith, Tatjana Andročec, Ilinca Barbu Moga, Sanda Miš, Barbara Novković Novak, Tihana Trupeljak Bujanić, Dunja Zoričić, Andrej Barbanov, Siniša Bosnar, Ioan Dumitru Moga, Filip Filipović, Alan Gotal, Domagoj Vrbljanin
    Dvorske dame: Danijela Batur, Tatjana Hrvačić Gašparac, Bojana Suntešić, Danijela Zobunđija
    Statisti: Karlo Keglević, Patrik Mede, Denis Rubinić, Sven Sorić, Hrvoje Vidović, Matija Vojvodić

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji