Estetizirana vizija muškog identiteta

Tero Saarinen Company: Morphed, kor. Tero Saarinen

  • Tero Saarinen Company: Morphed, kor. Tero Saarinen

    Morphed
    Tera Saarinena predstava je kojoj je namjera pratiti transformaciju pojedinca od uniformnosti do otvorenosti prema sebi, a onda onostranome, onome onkraj sebe. U izvedbi je i produkciji proslavljene Tero Saarinen Company koja djeluje u Helsinkiju od 1996. pod motom Attentive, Aware, Alert, Alive (Pažljiv, svjestan, budan, živ). Saarinenov stil kretanja u ovoj predstavi susret je linija klasičnog baleta, brzine i razigranosti suvremenog plesa te buta koji plesu daje izrazitu ekspresionističku kvalitetu i povremeno kreira dojam okrenutosti dubokoj osobnoj emociji. Tijelu plesača daje pak veliku napetost, gotovo plastičnost oblika, detaljnost u rukama i prstima, specifičan zanesen izraz lica i poigravanje s izrazitim usporavanjem pokreta.

    Predstava je kreirana za sedam vrsnih muških plesača različite životne dobi. Sam Saarinen naglašava kako mu je bilo važno u trenutku vlastite zrelosti, prešavši pedesetu, osloviti pitanja transformacije muškarca i plesača: „… imao sam potrebu okupiti muške plesače različitih godina i raznih plesačkih ishodišta i osloviti teme kao što su promjena i senzualnost“. Svi plesači, neovisno o dobi, čvrsto su okupljeni unutar snažne, uzvitlane koreografije, prepoznatljivog autorskog pečata: kako je Morphed žanrovska suvremeno-plesa predstava produkcijski snažne skupine, rađena za velike pozornice, plesači su multiplikacija i razrada koreografove ideje i njegovog vlastitog stila plesa.
    Tero Saarinen Company: Morphed, kor. Tero Saarinen
    Zanimljivo je pak, da je izvedba, kako su plesači često u velikim gestama i skokovima gurnuti do granice prirodnih fizičkih mogućnosti – neuredna, pomalo razbacana. Kroz različita tijela i različite pristupe predloženome stilu, u solo dionicama naročito, izranjaju individualni potezi, osobnosti i stavovi. Tako je s jedne strane izvedbe lakoća, detaljnost, gipkost i senzualnost mladih plesača, a s druge svedenost, izravnosti i lagana samoironija onih zrelijih. Susret plesača različitih generacija na istoj sceni, okupljenih u istom, tjelesno iznimno zahtjevnom i emocionalnom ekspresijom nabijenom pokretu, jedna je od najzanimljivijih razina ove predstave.

    Koreo-dramaturgija je klasičnog luka, a počinje scenom u kojoj plesači u crnim sakoima s kapuljačama marširaju u raznim formacija podsjećajući na sve moguće muške uniforme – od svećenika, preko vojnika do urbanih profesionalaca. Formacije se razbijaju u plesni pokret otvorenih ruku, velikih prostornih poteza, prenaglašeno otvorenog prsnog koša. Potom u duete, trija i solo dionice građene kroz igre agresije i podrške, prijateljstva i borbe. Dinamiku i razbarušenost, neku opuštenost forme drži i stalna, a neujednačena akcija koja se događa na rubovima scene u nizovima konopaca koji ju uokviruju. Plesači se u njih zapliću i prolaze, ili naprosto bivaju među njima stvarajući dojam nekog drugog, izoliranog prostora i kreirajući vizualno dekorativan efekt. Nakon impresivne kulminacije u nizu velikih skokova kojima tijela lete scenom, a zanjihani konopi pomiču rubove prostora, plesači polako tonu svaki u svoju usporenu sferu, no pogleda uperenog prema gore, otvarajući se vertikali.
    Tero Saarinen Company: Morphed, kor. Tero Saarinen
    Značajan dio atmosfere i izražajnosti predstave čini glazba finskog skladatelja i dirigenta Essa Pekka Salonena, trenutno glavnog dirigenta Londonske filharmonije. Na tragu europskog modernizma, virtuozno razrađena, moćnog je i nemirnog zvuka. Pokret i glazba u Morphed vrlo su blizu. Plesači nošeni emocijom i energijom pokreta prolaze kroz zahtjevne ritmove i melodije, a ponekad jasno hvataju naglaske i pauze glazbe, sljubljujući se s njezinom strukturom.

    Koju vrstu problematike o suvremenoj muževnosti ili pitanja krize identiteta bilo plesača, bilo suvremenog muškarca Tero Saarinen oslovljava, nije pretjerano jasno. Njegovi su plesači snažni, rasplesani, moćni i otvoreno senzualni. U potrazi su za vlastitim mirom i introspekcijom no takva se tema doživljava kao univerzalno ljudska i u potpunosti je klasična. Dublje ili radikalnije razmatranje „krize muževnosti“ mimo transformacije od identifikacije s grupom do bivanja u sebi, zahtijevalo bi manje estetiziranu predstavu i neki žanrovski otklon.

    Morphed je nesumnjivo snažno napravljen koreografski rad, dorađeno scensko djelo, koja drži pozornost na klasičnoj scenu poput zagrebačkog HNK-a i pruža moćan doživljaj plesa publici koja ne zahtjeva kritičnije odmake u promišljanje koreografije, identiteta, muzikalnosti ili scenografije.

    © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 5. travnja 2017.

Piše:

Iva Nerina
Sibila

kritike i eseji

...zabilježili smo