Europeizacija Balkana

7. Šibenski plesni festival, 24. – 29. srpnja 2017.: Predavanje i okrugli stol na temu Suvremeni ples i pozicija plesnog umjetnika u regiji, 28. srpnja 2017.

  • The Cube Untold, kor. Igor Kirov

    Šibenik je već sedmu godinu upisan na festivalsku plesnu kartu Hrvatske. U šest dana, točnije od 24. do 29. srpnja, izvode se predstave i produkcije na četiri atraktivne lokacije: pozornici Tvrđave svetog Mihovila, Tvrđave Barone, Trgu Republike Hrvatske (ispred katedrale svetog Jakova) i u Hrvatskom narodnom kazalištu. Organizator je Plesni teatar Sjene, a umjetnička direktorica je Zorana Mihelčić. Grad duge festivalske tradicije tako postaje ljetno mjesto okupljanja profesionalnih plesnih umjetnika i brojnih amatera iz Hrvatske i susjednih zemalja. Iako šarolikog i nedefiniranog sadržaja, otvorene i prometne lokacije okupljaju brojnu publiku. Baletni ansambl Hrvatskog narodnog kazališta iz Splita trebao je otvoriti festival predstavom Igora Kirova Na putu, no zbog kiše i otvorene scene, predstava je izvedena 2. kolovoza.
    After Sonnets, kor. Aleksandar Ilić
    Gost festivala bio je i Institut za umetničku igru iz Beograda s Balkan dance project, međunarodnim plesnim projektom u kome sudjeluju mladi plesni umjetnici, koreografi i plesači iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Makedonije te Bosne i Hercegovine. Osnovali su ga Igor Kirov i Mojca Majcen, a nešto kasnije im se pridružio i Aleksandar Ilić, solist baleta Narodnog pozorišta u Beogradu, koreograf i profesor Instituta za umetničku igru. Misija projekta, kako ističu osnivači, jest da se kroz individualne priče istražuje zajedničko iskustvo balkanske regije. Izveden je Balkan dance project Vol. 2 koji čine dva vrlo dinamična i tehnički sjajno prezentirana plesna rada: The Cube Untold Igora Kirova i After Sonnets Aleksandra Ilića.

    Pretposljednjeg dana festivala u multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Juraj Šižgorić održan je okrugli stol na temu Suvremeni ples i položaj plesača u regiji na kome su kao predavači sudjelovali Vera Obradović Ljubinković iz Beograda i autorica ovog teksta, Sanja Petrovski iz Zadra. Sudionici i gosti su bili Aleksandar Ilić i Igor Kirov, a moderatorica Zorana Mihelčić, direktorica šibenskog Festivala. Predavanje koje je održala Vera Obradović Ljubinković odnosilo se na početke i razvoj suvremenog plesa u Hrvatskoj fokusiran na pionirke suvremenog plesa, žene jakih osobnosti kao što su Mia Čorak Slavenska, Ana Maletić, Milana Broš i Nada Kokotović, te komparaciju njihovog životnog puta s putem plesnih umjetnica iz Srbije Mage Magazinović i Smiljane Mandukić. U izlaganju je naglašeno koliko su baš žene u plesnoj umjetnosti bile ispred svog vremena pokušavajući europeizirati patrijarhalnu sredinu u kojoj se nalaze boreći se za legitimnost plesne umjetnosti i emancipaciju društva u cjelini.

    After Sonnets, kor. Aleksandar IlićKako su sve one i ozbiljno promišljale ples, njihova povezanost ili međusobni dodiri, rezultirali su ekspanzijom plesne umjetnosti na svim razinama: edukativnoj, izvedbenoj, umjetničkoj i teoretskoj. Vera Maletić i Maga Magazinović kao predstavnice starije generacije, pronalazile su nadahnuće u bogatoj folklornoj baštini, a njihova djela su često nastala u uskoj povezanosti s domaćim skladateljima. Povezuje ih također promicanje suvremenog odgojnog plesa prema učenju Rudolfa Labana i pristupu glazbi kroz pokret Emilea Jaquesa Dalcrozea. Maga Magazinović već 1910. u Beogradu otvara školu u kojoj se usvaja estetika starogrčke umjetnosti reflektirana na pokret i ples, a to je također prva škola u kojoj nema klasičnog baleta kao nastavnog predmeta. Nakon njihovog prvog plesnog koncerta, godinu dana kasnije, u novinama nije izašao ni jedan osvrt ni kritika jer nije bilo nikoga tko bi iole poznavao plesnu umjetnost.

    Ana Maletić bila je jedna od najboljih učenica Mage Magazinović u Školi za ritmiku i plastiku. Nakon završetka škole dobiva dozvolu za otvaranje vlastite škole u Beogradu, no nakon udaje seli se u Zagreb gdje 1932. otvara svoju školu. Vera Obradović Ljubinković naglašava paralelu koja postoji u radu između Ane Maletić i Smiljane Mandukić: obje se zamjeraju kritičarima (plesni izraz Smiljane Mandukić novinari nazvali „dekadentni balet“), a na određenim mjestima ne smiju ni nastupati. Obje snimaju emisije za radio, Ana o plesu, Smiljana o gimnastici, pedesetih pišu i tekstove, obje otvaraju škole koje promiču učenje Labana i Dalcrozea: Smiljana Mandukić otvara godine 1931. Školu moderne igre, zatim Gradsku baletsku školu 1949. u Beogradu, a Ana Maletić prvo 1932. te zatim 1954. Školu za ritmiku i ples u Zagrebu.

    Tijekom europske turneje, i gostovanja u Zagrebu i Beogradu, znameniti plesač i koreograf José Limón posjećuje školu Ane Maletić i izrazito pozitivno govori o školi, kao i u Beogradu pri posjetu ansamblu Smiljane Mandukić koji djeluje pri KUD-u Abrašević. Obje umjetnice kao pedagoginje i koreografkinje nastupaju na istim državnim plesnim događanjima. Godine 1960. Smiljana Mandukić formira prvu profesionalnu plesnu skupinu za moderni ples pri Ateljeu 212, dok Ana i Vera Maletić šezdesetih godina osnivaju Studio za suvremeni ples. Predavačica je spomenula i rad Milane Broš (i njezinog KASP-a) te Nadu Kokotović koja je žanr koreodrame uvela pod krov kazališnih institucija djelujući na prostoru cijele Jugoslavije. Predavanje je doista bio podsjetnik na snažne žene koje su stvarajući povijest plesa regije civilizirale i europeizirale Balkan.

    The Cube Untold, kor. Igor KirovU tom kontekstu ja sam nastavila sa izlaganjem o povezanosti i različitosti klasičnog baleta i modernog i suvremenog plesa ne samo kroz tjelesni princip i odnos prema gravitaciji, nego i o edukaciji plesača i publike kao pripremi za prihvaćanje tih plesnih estetika. Spomenula sam i veliki napredak hrvatske plesne scene ne samo u izvedbenom obliku, već i onom akademskom koji je rezultirao otvaranjem Studija plesa pri ADU u Zagrebu. Stvaraju se nove generacije teoretičara i kritičara, već petnaest godina izlazi eminentni časopis za plesnu umjetnost Kretanja, a pojavljuju se i različite publikacije koji suvremeni ples podižu na višu razinu. Također sam istaknula ulogu festivala Tjedan suvremenog plesa koji preko trideset godina odgaja i publiku i plesače u Hrvatskoj i šire. U razgovor se uključio Igor Kirov ravnatelj baleta splitskog HNK-a, koji je napomenuo da je velik problem s produkcijom predstava suvremenog plesa jer (ne samo) splitska publika teško ili uopće ne prihvaća suvremeni plesni izraz, dok je moderni balet doista omiljen. Aleksandar Ilić, sudionik okruglog stola i profesor na Institutu za umetničku igru u Beogradu govorio je o (ne)vidljivosti suvremenog plesa i o razlici poimanja suvremene plesne umjetnosti u Hrvatskoj i Srbiji s tendencijom boljeg protoka informacija i povezivanja Instituta za umetničku igru u Beogradu s plesnom scenom u Hrvatskoj i studijem plesa u Zagrebu. Na kraju, svi sudionici okruglog stola složili su se oko složenosti položaja plesnih umjetnika u regiji, bez obzira bili oni vezani uz institucije ili pripadali, kao velik dio plesača i koreografa, nezavisnoj kulturnoj sceni.

    © Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 12. rujna 2017.

Piše:

Sanja
Petrovski

kritike i eseji

...zabilježili smo