Filmski postupak

Gostovanje: Zavod Mirabelka, Ljubljana, Close-Ups, kor. Madalena Reiter

  • Zavod Mirabelka, Ljubljana: Close-Ups, kor. Madalena Reiter, foto: Darja Štravs Tisu

    Šesnaestog rujna u Zagrebačkom plesnom centru gostovala je plesna umjetnice Magdalena Reiter, podrijetlom Poljakinja koja živi i radi u Sloveniji i koja je u sklopu svog gostovanja u Zagrebačkom plesnom centru, ondje održala i radionice za plesače. Sam naziv njene solo izvedbe, Close-Ups, odnosno krupni planovi sa sobom povlači ideju istraživanja, odnosno filmski postupak ponude detaljnog pregleda određenog dijela tijela. Prenesen iz medija filma u plesno-kazališni, više nije riječ o uskom i mirnom uokvirivanju, odabiru i izolaciji osobe ili objekta bez uključivanja okolne, šire scene. Plesačko tijelo sada, okruženo praznim prostorom, bez dodatnih referenci, izolira samo sebe. Radi se aktivni krupni plan njegovih aspekata: načina na koji se može kretati, kretnji koje se iz toga iskazuju i slijede, i kompozicija koje time proizvodi.
    Zavod Mirabelka, Ljubljana: Close-Ups, kor. Madalena Reiter, foto: Darja Štravs Tisu
    Generalno, nepisano pravilo krupnog plana je da se objekt/subjekt ne stavlja točno u sredinu već da se unutar okvira smješta prema pravilu zlatnog reza. Istu stvar koreografski čini i Magdalena Reiter kroz svoju solo izvedbu gdje njene pozicije u prostoru scene nikada nisu centralne ni simetrične, njezino tijelo počinje i završava na različitim pozicijama koje su otprilike za trećinu udaljene od krajeva pozornice. Kao što je povijesno najučestalije korištenje krupnog plana na subjektovoj glavi i ramenima, zbog gustoće dramskih informacija koja se iz mimike lica može iščitati, izvedba Close-Ups to prenosi na logiku plesnog tijela. Počevši s fizički izoliranim kretnjama ramena, njihovim ponavljanjem podizanja gore-dolje ili naprijed-nazad, kretnje se šire po drugim zglobovima plesačkog tijela, i time se fokus premješta na druga izolirana mjesta na tijelu – kukove, koljena, laktove, zglobove ruku, šake i stopala. U pojedinim trenucima uključuje se i lice, neutralna promjena smjera pogleda ili jedva primjetan osmjeh kao da lagano vežu izolirane kretnje tijela u jedno tijelo. Posljednji od ponavljane izolacije pokreta su snažne i brze kretanje uvijanja i izvijanja kralježnice plesačice.

    Zavod Mirabelka, Ljubljana: Close-Ups, kor. Madalena Reiter, foto: Darja Štravs TisuTakav redoslijed strukture korištenja takozvanih krupnih planova u plesu nalikuje filmskoj lean-out tehnici gdje se u dramske svrhe započinje s detaljima i vrlo bliskim krupnim planovima koji se udaljavaju i obuhvaćaju sve više dijelova promatranog… Kada se uspostavila ideja da je cijelo tijelo uključeno kao istraživačko mjesto za promatranje razvio se i fluidniji pokret koji je istovremeno djelovao živčano i smireno, odrješito ali bez prave forme kojoj teži. Tijelo koje je dotad sve vrijeme u primjetnoj vertikali, u svojim izvijanjima praćeno naletima zvukova valova, vjetra i drugih prirodnih kretnji, u trenucima kada vertikalu krene napuštati, počinje biti okruženo s više elektroničkim, umjetnim ozvučenjem. Odlaženja u horizontalne kompozicije, iako manje mehaničke prirode i dojma u samoj kretnji, praćene su s mehaničkom glazbom u suprotnosti s dotadašnjim kretnjama u vertikali koje su bile gotovo strojne logike i praćene organskim zvukom valova i vjetra.

    Pokreti koji proizlaze iz zglobova i kralježnice postaju sve mekši i sve više djeluju kao organsko kretanje tijela a ne slijed istraživanja (ne)logičnih funkcija tijela. Pokreti se sastavljaju i rastavljaju u kompozicije praćeni instrumentalom Summertimea dok plesačko tijelo sve kompleksnije tvori izdizanja u trenutne vertikale. Suptilnim korištenjem reflektora, sjene tijela u sve češćim vertikalama ponovno su praćene zvukovima naleta valova i hukanja vjetra. Završnim smirivanjem tijela i bacanjem sjene njegove vertikale na horizont scene, tijelo postaje total izbliza te djeluje kao da uistinu ispunjava cijeli veliki prazni prostor scene.

    © Maja Ležaić, PLESNA SCENA.hr, 2. listopada 2017.
    Zavod Mirabelka, Ljubljana: Close-Ups, kor. Madalena Reiter, foto: www.zagrebackiplesnicentar.hr
    Close-Ups
    koreografija i izvedba: Magdalena Reiter
    premijera 2. ožujka 2017.
    glazba Mitja Vrhovnik Smrekar, dramaturgija Andreja Kopač, dizajn prostora Ajda Tomazin, kostimografkinja Zarja Predin, asistentica koreografkinje Lada Petrovski Ternovšek, fotografkinja Darja Štravs Tisu, video Matjaž Mrak
    produkcija: Mirabelka, Zavod za kulturne dejavnosti
    koprodukcija: by Plesni Teater Ljubljana

Piše:

Maja
Ležaić

kritike i eseji

...zabilježili smo