Respektabilan temelj kazališne zbirke

Izložba Balet i strast; Donacija Jelka Yureshe, Muzej za umjetnost i obrt, 5. prosinca 2017. – 18. veljače 2018.

  • Izložba Balet i strast; Donacija Jelka Yureshe, Muzej za umjetnost i obrt, 5. prosinca 2017. – 18. veljače 2018.

    Nakon što je, 5. prosinca 2017., ministrica kulture Republike Hrvatske Nina Obuljen Koržinek svečano otvorila izložbu Balet i strast donacije Jelka Yureshe Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, ime tog, dosad malo poznatog Zagrepčanina sjat će, ne samo s pročelja Muzeja tijekom trajanja izložbe, do 18. veljače, nego trajno. Zahvaljujući donaciji zbirke, koja se sastoji od baletnih kostima i pripadajućih dodataka, ukrasa i nakita, plakata, fotografija i slika, te baletne literature, sveukupno 467 kataloških jedinica, gesta Jelka Yureshe potaknula je i ministricu i ravnatelja Muzeja Miroslava Gašparovića da je usporede s donacijama hrvatskom narodu Josipa Jurja Strossmayera i Ante Topića Mimare.

    Izložba Balet i strast; Donacija Jelka Yureshe, Muzej za umjetnost i obrt, 5. prosinca 2017. – 18. veljače 2018.Jer, Muzej za umjetnost i obrt sada ima nešto što nema ni Victoria and Albert Museum u Londonu, iako je Jelko Yuresha pojedine dijelove svoje zbirke donirao tome muzeju te ustanovama poput New York Public Library, Švicarskoga plesnog arhiva, Dance Library of Israel u Tel Avivu, The Newberry Library u Chicagu i Royal Opera House u Londonu. Ne samo po količini i značenju građe koja obuhvaća baletnu umjetnost cijele druge polovine 20. stoljeća, uz pojedine izloške i iz 19. stoljeća, nego i po raritetima kao što su, primjerice, četiri skice Olivera Messela za Trnoružicu, kostimografa koji je, 1946., načinio raskošnu produkciju toga djela za britanski Kraljevski balet s kojom počinje njegova novija povijest. Kostime su, osim Messela i Yureshe, izrađivali i čuveni kostimografi poput Normana McDowella, Richarda Berkeleya Sutcliffea i Andréa Levasseura.

    Izložba prikazuje život i karijere Željka Jureše i njegove supruge, znamenite britanske balerine Belinde Wright, od početaka do njihova susreta 1959., nakon što je Jureša napustio Splitski balet i Baletnu školu Ane Roje i Oskara Harmoša u Kaštel Kambelovcu; od početka dugogodišnje zajedničke suradnje kao partnerâ i vodećih solista London's Festival Balleta i Royal Balleta, do brojnih svjetskih turneja kao slobodnih umjetnika u svojstvu veleposlanika baleta britanske vlade i British Concila. Okosnica izložbe pedesetak je kostima koji pripovijedaju nekoliko usporednih priča, životnih i kronoloških, upoznaju s poviješću London's Festival Balleta i Royal Balleta, svjedoče o bliskoj suradnji dua Yuresha-Wright s Antonom Dolinom i drugim baletnim velikanima. Teško je ne zadiviti se ljepotom tih kostima. Jedna je dvorana sasvim posebna. Na istome mjestu nalaze se kostimi i predmeti koji su pripadali najvećim imenima baletne povijesti: zlatni naprstak Marie Taglioni, kutijica za šminku i raskošna lepeza od nojeva perja Ane Pavlove, tajice Rudolfa Nurejeva, pačke Maje Plisecke, kostimi Margot Fonteyn, Mārisa Liepe, Mihaila Barišnjikova, Johna Gilpina, Alicije Markove i Vladimira Malakhova.

    Izložba Balet i strast; Donacija Jelka Yureshe, Muzej za umjetnost i obrt, 5. prosinca 2017. – 18. veljače 2018.Željko Jureša počeo je u mladosti skupljati predmete bez naročitog plana, vođen i zadivljen umjetnošću i ljepotom. Skupljao je za vlastiti užitak, ali svjestan povijesne važnosti svakog pojedinog predmeta. S godinama, razvio je svijest o veličini i značenju svoje zbirke koja je nadrasla osobnu kolekcionarsku strast. Zato mu je, poslije suprugine smrti, 2007., životnim ciljem postalo pitanje ostavštine te zbirke. Malo-pomalo, pojedine je dijelove donirao već spomenutim ustanovama širom svijeta, a glavni dio namijenio je rodnom Zagrebu. Iako je instinktivno uviđao dalekosežnost svoje aktivnosti, ipak nije mogao zamisliti što njegova zbirka i donacija mogu značiti u ukupnosti hrvatske kulture.

    Već su najava donacije i potpisivanje ugovora, u svibnju 2017., potaknuli pitanje osnutka Hrvatskoj nedostajućeg kazališnog muzeja. Isto pitanje u katalogu izložbe razmatra ravnatelj Miroslav Gašparović, ukazujući na potrebu muzealizacije baletne, kazališne i glazbene umjetnosti. Relativno mala zemlja koja je svijetu dala toliko opernih, baletnih i glazbenih umjetnika svjetskoga glasa, nema odgovarajući muzej. Pojedini muzeji imaju kazališnu zbirku ili pojedinačne predmete. Galerija Klovićevi dvori posjeduje portret Mije Čorak Slavenske, uljanu sliku Maksimilijana Vanke. Ne tako davno Muzej grada Zagreba dobio je donaciju Jill Lhotke partreta njezina supruga Nenada Lhotke, uljanu sliku Bojana Stranića. Isti muzej čuva čuvene kostime Milke Trnine. Netom otvorena izložba Nedostupna baština Hrvatskog povijesnog muzeja iznijela je na svjetlo dana još jedan Trninin kostim. Netom održana izložba uz 75. rođendan primadone Ruže Pospiš-Baldani, u varaždinskom Hrvatskome narodnom kazalištu, pokazala je nekoliko njezinih kostima i drugu građu, što budi nadu da će se oni sačuvati i da se neće, poput kostima Ljiljane Molnar-Talajić iz Norme, povlačiti po televizijskim skečevima.
    Izložba Balet i strast; Donacija Jelka Yureshe, Muzej za umjetnost i obrt, 5. prosinca 2017. – 18. veljače 2018.
    I Muzej za umjetnost i obrt ima nešto scenografskih i kostimografskih skica, ali s donacijom Jelka Yureshe situacija se stubokom mijenja. Hrvatska kultura sada ima respektabilan temelj ozbiljne kazališne zbirke. Potrebno joj je naći mjesto kako bi se izbjegao naslov izložbe Hrvatskog povijesnog muzeja jer se velika većina tih stvari nalazi u depoima. I potrebno je u tome biti pragmatičan i učinkovit, težiti prema jednostavnim rješenjima. Neka su različiti predmeti fundus različitih muzeja, ali neka budu na jednome mjestu i neka budu dostupni javnosti. A mjesta se može naći, samo treba volje. Na taj će se način i kazališta potaknuti da vide što povijesno važnoga (još) imaju u svojim spremištima i što mogu mirne duše prepustiti na čuvanje nekome drugom.

    Kao što je sve sačuvao Jelko Yuresha, rekavši: „Umjetnost jest i bit će jedina mjera naše civilizacije.“

    © Davor Schopf, PLESNA SCENA.hr, 19. prosinca 2017.

kritike i eseji