Minimalistička igra imitacije i sinhronizacije

Koreospektar, Zagrebački plesni centar: Tras, Zagreb, Together We Sound, autorice Koraljka Begović i Nastasja Štefanić

  • Tras, Zagreb: TogetherWeSound, autorice Koraljka Begović i Nastasja Štefanić

    Istraživačko-umjetnički projekt Nastasje Štefanić i Koraljke Begović, u obliku plesne predstave naslova Together We Sound, premijerno je izveden u Zagrebačkom plesnom centru unutar programa za afirmaciju mladih plesnih umjetnika, Koreospektar. Dvije plesačice, Koraljka Begović i Nastasja Štefanić, su uz zvukovnu potporu i dizajn Bojana Gagića, pripremile minimalističku igru imitacije i sinkronizacije kroz ozvučenje vlastitih tijela, odnosno kretnji. Na bijelom podu scene, sporadični mali crni tehnički aparati, mikrofoni, odnosno senzori uklopljeni su u kod izvedbe koji se ne zanemaruje kao kazališna tehnikalija. Učinjeno je to od samog početka kada su obje izvođačice izašle na scenu u crnom, vrlo savjesno se postavile s obzirom na senzore na sceni te uključile nešto nalik na mikrofone pričvršćene po svojim tijelima. Iako je većinu prve polovine izvedbe bilo gotovo nemoguće razaznati i spojiti zvuk koji je ispunjavao prostoriju s pokretom i radnjama tijela plesačica, publika je bila svjesna da je glazba, odnosno neka vrsta zvukovne partiture, proizvedena na licu mjesta, tijekom izvedbe. Mogle su se čuti čak i distorzirane zvukovne reakcije na kašalj publike, kao i na kretnje tijela, odjeće, pa i vibracije poda koje su kao složeni instrument koristile plesačice.
    Tras, Zagreb: TogetherWeSound, autorice Koraljka Begović i Nastasja Štefanić
    Ono što je proces ozvučivanja tijela i svrsishodno stvaranje zvuka s tijelom uokvirilo u kompaktnu cjelinu koja kroz svoje segmente nije djelovala samo kao prezentacija umjetničkog istraživanja, bila je koreografija i dramaturgija načina na koji su plesačice jedna na drugu igrale. Uloga pokreta Koraljke Begović bila je osjetno tematiziranje pokreta Nastasje Štefanić s vremenskim i stilskim odmakom. Njezine kretnje su ponekad uistinu djelovale kao jednopotezna vizualna ali naravno i akustična jeka koju smo s malim vremenskim odmakom mogli vidjeti ali i čuti. U meditativnom prostoru u kojem je elektronički ugodna buka bila zvučno izazvana i ritmizirana pokretima plesačica, kao da se poetski tematizirala i sama fizikalnost zvuka. Činjenica da je sporiji od svijetla dotaknuta je kombiniranom upotrebom svijetla, odnosno zamračenja. Njegovo postojanje u obliku valova koji se odbijaju unutar fizičkog prostora, na trenutke kao da je odgovaralo načinu na koji su plesačice s vremenskim odmakom, slabije činile istovjetne kretnje. Njegova uska povezanost s doživljavanjem ritma i osjećanjem vibracija bila je osjetna u svakom koncertnom trenutku gomilanja i harmonizacije pokreta tijela i buke te posljedičnom bijegu u tišinu i fizičko smirenje tijela plesačica. Naravno da svaki vidljiv pokret ne djeluje ozvučeno u slojevima senzorima percipiranog i proizvedenog zvuka no upravo je u tome bila posebnost gledanja rada tijela plesačica u kojem je vidljivost i estetika pokreta koji percipiramo postala gotovo redundantna.

    Trenutna pozicija suvremenog plesa je i dalje čvrsto i odlučno odmicanje i čišćenje nepca od klasicističke ideje da je ples nešto što se događa uz glazbu, ritam, zvuk… Ono što Together We Sound, čini obrtanje je te ideje, stavljajući pokret i tijelo u inicijalnu, aktivnu, pokretačku stvaralačku silu i nudeći specifičnu vrstu zadovoljstva i iskustva postavljajući ga kao pravi glazbeni instrument a ne tjelesni prijevod glazbe.

    © Maja Ležaić, PLESNA SCENA.hr, 7. veljače 2018.

    Together We Sound
    autorice i izvođačice: Koraljka Begović i Nastasja Štefanić
    tehnička potpora, zvuk Bojan Gagić i Miodrag Gladović, oblikovanje svjetla Bojan Gagić, kostimi Koraljka Begović i Nastasja Štefanić, produkcijska potpora Karolina Rugle
    produkcija: Tras

Piše:

Maja
Ležaić

kritike i eseji

najavljujemo...