Refleksija o vezi ljudi i stvari

Mismo Nismo, prezentacija rezidencijalnog projekta NOise Cirkus u Splitu

  • Mismo Nismo: NOise CirkusSplitski kolektiv ROOM 100 ugostio je u HALI 100 slovenski suvremeni cirkuski trio Mismo Nismo. Na sedmodnevnom rezidencijalnom boravku u Splitu koji je organiziran kroz provedbu projekta CircusNextPLaTFoRM financiranog sredstvima Kreativne Europe Mismo Nismo radili su na svojoj prvoj profesionalnoj cirkuskoj produkciji NOise Cirkus te održali prezentaciju predstave u nastajanju. Tjedan dana prije Splitske prezentacije rad na predstavi prezentiran je i u Zagrebu. Trio koji čine cirkuski umjetnici Tjaž Juvan i Oton Korošec te izvedbena umjetnica Eva Ziblerkoja bavi se fizičkim teatrom. Njihov izvedbeni eksperiment propituje jezik suvremenog cirkusa i pokušava dati svoju verziju odgovora ili ponuditi moguću metodu pronalaska novog izričaja suvremenog cirkusa. Stanje u suvremenom cirkusu istražuju preslikavanjem metodologije i idejnog polazišta noise glazbe na stvaranje cirkuske izvedbe.

    Scenografiju čini razbacani otpad pronađen u skvotiranoj ljubljanskoj tvornici Rog te improvizirana kabina u kojoj nastaje glazba (i najčešće sav zvuk na sceni) kao integralan dio izvedbe i u kojoj se najčešće nalazi Tjaž Juvan. Predmeti razbacani po pozornici postaju i rekviziti, kostimi, dijelovi mitoloških, ili produžetci ljudskih tijela. Gledatelje skupina dočekuje u pripremama za izvedbu te započinje Evinom pretvorbom u svojevrsno izmišljeno mitološko biće navlačenjem starih konzervi na stopala koja tako postaju kopita. Spretnim šetanjem i pronalaskom ostalih rekvizita na sceni potrebnih za lik, maske za lice i štita, plijeni gledateljevu pažnju dok gradi zoomorfni lik, koji postaje sve zanimljiviji upravo zato što se stvara pred publikom.

    Za to vrijeme Oton Korošec raspoređuje tanjuriće po svom tijelu te Eva u kopitima prelazi preko njega. Motivi obrtanja moći protežu se kroz cijelu izvedbu. Kasnije pratimo Tjaža i Evu u dječjoj igri puštanja audio-kazeta niz skije u kojoj se bave trenucima gubitka i zadobivanja moći dok Oton glazbom postiže povišeno stanje napetosti i avanture. Kroz žongliranje i manipulaciju starim nogama lutki iz izloga stvaraju scenu s konjem na kojem se Eva predstavlja publici kao ponosna vladarica postapokaliptičnog svijeta kojim je netom zavladala. Nakon što bude zbačena s konja, bjesomučno se trudi uspeti natrag, ali ubrzo biva zatrpana drvljem i otpadom.

    Posthumanistička vizija svijeta Tjaža, Eve i Otona razvija se iz kritike potrošačkog društva, ali to je i refleksija o vezi ljudi i materijalnih stvari, o sjećanju i emociji koju vezujemo uz predmete te primjer kulture recikliranja.

    Nakon predstave publika i izvođači imali su priliku razgovarati o izvedbi, ponuditi izvođačima povratnu informaciju i utjecati na razvoj sljedećih izvedbi. Kroz organizaciju rezidencijalnih boravaka ROOM 100 omogućuje suvremenim cirkuskim izvođačima i publici u Splitu, gdje se cirkuska scena tek treba formirati, upoznavanje s kolegama te formu edukacije kroz gledanje predstava i rasprave.

    © Marina Barun, PLESNA SCENA.hr, 16. svibnja 2018.

kritike i eseji