Osjetno stanjen program

35. Tjedan suvremenog plesa, Zagrebačko kazalište mladih i Zagrebački plesni centar, 6. – 12. lipnja 2018.

  • Shake it off, autori Bruno Isaković i Mia Zalukar, foto: © Krunoslav Marinac

    Ovogodišnji 35. Tjedan suvremenog plesa, održan od 6. do 12. lipnja, imao je kvantitativno osjetno stanjeniji program od onoga na što smo navikli. No i financije iz javnih budžeta su se smanjile. Umjetnička ravnateljica festivala Mirna Žagar i dalje se drži recepta na principu za svakoga ponešto, te je sastavila program koji pokušava dati uvid u raznolike pristupe današnjem suvremenom plesu, uz ponavljanje nekih autora koje smo već gledali, i obvezno uključivanje domaćih imena.

    Festival je tako otvorila hrvatska premijera Shake it off Brune Isakovića i Mie Zalukar, duga gradacija pokreta tréšnje od mikrorazine treptaja do kolektivnog transa. Desetero izvođača zahvatila je drhtavica čije se sve snažnije vibracije prelijevaju s jednog na drugoga, sve do gledatelja posjednutih uokolo scene. Ubrzo se, uslijed međusobnih kontakata izvođača, ovlaš insinuiraju različita stanja i neznatno prelijevaju iz jednoga u drugo, od hladnoće, preko groznice i velike boli, te radnji, od seksa do techno party plesa, i tako dalje, što sve već ljudi čine dok se drmaju, drhte i truckaju. Već prepoznatljivi po koreografskom inzistiranju na perpetuiranju specifičnih kretnji, ovaj je autorski duo ponovno imao sličnu propoziciju, ali predstava u cjelini ostavlja dojam skice, a najveći dio posla prepušten je izvođačima, koji su se okupali u vlastitome znoju. U tom je smislu uvelike dorađeniji i snažniji njihov prethodni rad, Odjednom odasvuda, duet samog Brune Isakovića i Mie Zalukar, selektiran u ovogodišnju Plesnu mrežu Hrvatske.

    365, autorica Petra Zanki, foto: © Krunoslav MarinacZahvaljujući Tjednu suvremenog plesa, domaća je publika nakon dugo vremena imala priliku pogledati rad hrvatske autorice Petre Zanki, koja je poslije međunarodnog hita Curator's Piece prije šest godina odselila u Seattle, gdje i danas djeluje. U međuvremenu je posve izokrenula svoj autorski interes, što se dalo naslutiti još 2013. kada smo ju posljednji put vidjeli s predstavom Ephemerals nastaloj u rezidenciji Zagrebačkog plesnog centra. Nakon prilično formalističke faze od prije desetak godina, kada je djelovala u suradnji s Brittom Wirthmueller, Zanki danas kreira vrlo intimne radove, ali i dalje vizualno minimalističke i multimedijalne. U 365, koju smo vidjeli na ovome festivalu, ne zazire se od teških emocija. Istovremeno intenzivna, snažna, ali i delikatna izvedba Lauren Linder, ispunjena je suzdržanim plutanjem, meškoljenjem, nedovršenim i nesigurnim gestama, a njezino tijelo povremeno služi kao projekcijsko platno kroz koje doslovno prolaze misli iz autoričine poezije. Predstava 365 tapka po mračnim mjestima boli i tjeskobe stapajući tijelo u grču s moćnim video slikama.
    Liquid Loft: Candys Camouflage, foto: © Krunoslav Marinac
    Austrijska skupina Liquid Loft već je treći put gostovala na festivalu, ovaj put s predstavom Candy's Camouflage. Na tragu prethodno viđenih radova, i ova precizno dizajnirana, tehnološki napredna produkcija fokusirana je na možda već izrabljena pitanja medijskog utjecaja na ženski identitet. U predstavi mračne i depresivne atmosfere, pratimo dvije hiperseksualizirane paralelne stvarnosti, jednu na sceni, a drugu na ekranu rastegnutom čitavim stražnjim zidom pozornice, koja se time preobražava u zakulisni prostor prekriven kablovima, reflektorima i kamerama. Izvođačice između blokova erotičnog izvijanja, pokušavaju manipulirati složenim sklopom rekvizita, uz neizbježne greške i neuspjehe, ali na ekranu vidimo samo njihov besprijekorno režiran nadrealistički film noir, što je propozicija koja se nakon nekog vremena istroši i u drugoj polovici izvedbe gubi pozornost gledatelja.
    R.OSA, autorica Claudia Marsicano, foto: © Krunoslav Marinac
    Medijski, ali i generalno nametnute ideje tjelesne normalnosti i prihvatljivosti vrlo učinkovito razbija talijanska autorica Silvia Gribaudi. U uvodnoj solo minijaturi A corpo libero, Gribaudi izvodi ležeran i duhovit dvoboj sa šarenom haljinicom koja neprestano izmiče poželjnom pristajanju, ne bi li ju posve odbacila i oslobodila se očekivane forme u koloraturnom vibriranju nadlaktica, bedara, trbuha i grudi. Uvertira je to u drugi cjelovečernji naslov R.OSA kojeg izvodi ne manje duhovita glumica Claudia Marsicano. Dramaturški koncipirana kao niz vježbi u stilu videa koje je od osamdesetih popularizirala Jane Fonda, a danas nastavljaju različite YouTube zvijezde, predstava, umjesto vježbi za postizanje nerealnog tjelesnog ideala, hrabro izlažući korpulentnost svjetlima reflektora, predlaže vježbe potpune tjelesne kreativnosti i slobode izražavanja, uključujući i publiku.
    CeC: Tristissimo, autori Carlo Massari i Chiara Taviani, foto: © Krunoslav Marinac
    Također Talijani, Carlo Massari i Chiara Taviani iz kompanije CeC, izveli su Tristissimo, suvremeni plesni odgovor na Wagnerovu operu Tristan i Izolda. Priča o nemogućoj ljubavi koja se realizira tek nakon smrti, mimo tjelesne i poznate realnosti, u ovoj je verziji prilično pomaknuta. Plave perike koje oba izvođača nose, s vremenom se pojavljuju u obliku neobičnih i suludih rekvizita, divovske pletenice i klupka, da bi se Tristan na kraju reinkarnirao u posve dlakavo stvorenje nalik Chewiju iz Ratova zvijezda. Neuobičajena koreografska rješenja u početnom duetu, daju mjesto neartikuliranim monolozima u drugome dijelu. Riječ je o predstavi u kojoj, čini se, u punini mogu uživati jedino dobri poznavatelji Wagnera, dok većina gledatelja ostaje zbunjena. U konačnici, svaki bi rad trebao funkcionirati sam za sebe, i bez referenci, u čemu Tristissimo nije posve uspio.
    Pixel, autori Adrien M i Claire B, foto: © Krunoslav Marinac
    Tjedan suvremenog plesa pred prepunim je gledalištem zatvorio je Pixel, čije smo autore Adriena M i Claire B također već imali prilike gledati na istome festivalu. Ovaj put u suradnji s Mouradom Merzoukijem, kreirali su rad koji kao i prethodni igra na kartu audiovizualne atraktivnosti potpomognute preciznom tehnologijom koja reagira na pokret. I zaista, na njihove fino razrađene igre cirkuske akrobatike tijela s projekcijama teško se može ostati ravnodušan. Međutim tome revijalnom nizanju spektakularnih scena nedostajalo je idejne koherencije i dubine.

    Uz navedene, na festivalskom programu nastupili su još i Žiga Krajnčan i Gašper Kunček iz Slovenije, britanski Candoco te hrvatski Trafik i Sonja Pregrad – o kojima je već bilo riječi na ovim mrežnim stranicama.

    © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 20. lipnja 2017.

Piše:

Jelena
Mihelčić

kritike i eseji

...zabilježili smo