Tri domovine i jedan (plesni) jezik

Intervju: Ervina Sulejmanova, prvakinja Baleta HNK-a u Zagrebu

  • Prvakinja zagrebačkog Baleta Ervina Sulejmanova je prije tri desetljeća došla u Hrvatsku koja joj je postala druga, odnosno treća domovina. Isprva je bila članica Baleta HNK-a Split, a od 1994. živi i pleše u Zagrebu. Balerina izvrsne klasične tehnike, sigurna i pouzdana, uvijek se isticala posebnom elegancijom, ljupkošću i šarmom. Na pozornici kao i u privatnom životu. Ponosna je što u životu nije dobila lošu kritiku.

    Kakav je bio Vaš put do Hrvatske?

    Ja sam ustvari krimska Tatarka, a rođena sam 23. rujna 1970, zapravo slučajno, u Amaliku, u Uzbekistanu jer je moj otac, za vrijeme Drugog svjetskog rata, s Krima u Ukrajini bio deportiran u Uzbekistan. Ondje je upoznao moju mamu i kasnije su se vratili u Ukrajinu. U Uzbekistanu se uzgaja pamuk pa djecu poslije trećeg razreda osnovne škole u listopadu šalju da beru pamuk. Prvo prolazi kombajn, a sve što je ostalo i što nije on pokupio, mora se pobrati rukama. To se radi oko tri mjeseca, do prvih mrazova. Kada je moj tata ondje radio i vidio u kakvim uvjetima rade djeca, rekao je da njegovo dijete to neće raditi. Mama je, pak, u novinama pročitala kako baletna škola svoje učenike ne šalje u berbu pamuka. Budući da je tata bio sportski tip i ja sam s tri godine išla na plivanje, a sa četiri godine prebacili su me na gimnastiku u sportskoj školi gdje je vladao jako strogi sportski režim s treninzima dva puta na dan. Mama me odvela u baletnu školu i trebala sam polagati audiciju od tri kruga. U prvome se procjenjuje izgled, drugi je medicinski, dok u trećem odabiru najbolje. Sjećam se kako je bila velika gužva, stajali smo u redu. I poslije prvog kruga, umjetnički direktor škole rekao je da ne moram ići dalje, da sam primljena. Eto kako mi je pomogla gimnastika.
    Ervina Sulejmanova (prva s desna) u baletnoj školi
    Baletnu akademiju završila sam 1988. u Taškentu. Na baletnom natjecanju mladih plesača u Ašhabadu, 1989., osvojila sam srebrnu medalju. Od 1988. do 1992. bila sam članica Baleta Boljšoj teatra u Taškentu. Tako da imam tri domovine: Krim, Uzbekistan i Hrvatsku! Znate da je Margareta Froman pred revolucijom emigrirala iz Rusije baš s Krima? Iz Jalte. A ja sam iz Taškenta došla u Split!

    Lev Šapošnikov (Mirko) i Ervina Sulejmanova (Jela) – HNK Split, Fran Lothka, Đavo u seluKakva je baletna akademija u Taškentu?

    Škola je bila udaljena sedamdeset kilometara od moje kuće i zato sam bila smještena u internat. Prve godine jako sam plakala. Bilo mi je teško bez roditelja. Sve moraš sam raditi, šivati i prati, a nisi naučen. No s vremenom se snađeš i sve naučiš. Trudila sam se da budem dobra učenica. Imala sam sreću što nam je zadnje dvije godine dolazila profesorica Nina Aleksandrova Fjodorova iz Akademije Vaganove, od koje sam puno naučila. U završnom razredu izvodili smo Coppeliju, a ja sam plesala naslovu ulogu!

    Po završetku škole, poslali su me u taškentski Boljšoj teatar gdje mi je bilo prekrasno raditi. Cijeli dan bila sam u kazalištu! Nekoliko mjeseci plesala sam u ansamblu i ubrzo postala solistica. Prva velika uloga bila mi je Labudica u Labuđem jezeru! Pripremala sam je skoro godinu dana i plesala je s devetnaest godina. Proglasili su me lirskom balerinom, no ja sam se doživljavala drugačije.

    Kako ste se odlučili za odlazak?

    U taškentskom Boljšoj teatru upoznala sam prvaka Baleta Botira Ohundadajeva i udala se za njega. On je prvi otišao u Beograd, kao pedagog, a ja sam još bila u Taškentu. Onda smo dobili ponudu Višnje Đorđević da dođemo u Split. Do tada nikada nisam vidjela more.
    Ervina Sulejmanova (Odile) i Anton Bogov (Princ) – HNK u Zagrebu, Petar Iljič Čajkovski, Labuđe jezero, foto: Ines Novković
    Kako je tekao Vaš rad u Hrvatskoj?

    Botir je bio pedagog i baletni majstor u Splitu, a ja prva balerina. Plesala sam u svim predstavama. Sjećam se, kada je Sonja Kastl došla postavljati Đavla u selu, plesala sam Jelu što mi je u početku bilo jako teško jer se folklor pleše u mekim papučama i na petama. Ali na kraju sam uživala u Jeli! Sonja Kastl sve mi je do detalja objasnila i to je bilo jako važno. Kada sam je poslije plesala u Zagrebu, bilo mi je lakše, jer mi je u Splitu dobro sjela i tijelo je sve zapamtilo. Tako da sam je bez problema plesala čak sam i uskočila u tu ulogu.
    Ervina Suleimanova (Giselle) - HNK u Zagrebu, Adolphe Adam, Giselle, foto: Saša Novković
    Tijekom rada u Splitu, gospođa Kastl preporučila me Vesni Butorac Blaće koja je u Rijeci postavljala Romea i Juliju. Uzela me, pa sam poslije Julije u Rijeci plesala i Qutiri te tako neko vrijeme radila i u Splitu i u Rijeci.

    Kada je Zagrebački balet gostovao u Splitu, Almira Osmanović je vidjela kako Botir drži vježbe pa nas je pozvala u angažman. Od 1992. do 1994. bila sam članica Baleta splitskog HNK-a, a od 1994. sam solistica Baleta HNK-a u Zagrebu. Godine 2008. dodijeljen mi je status prvakinje Baleta.

    Ervina Sulejmanova (Carmen) – Roland Petit, Carmen, foto: privatna arhiva umjetniceU Zagrebu je u to doba bilo puno dobrih balerina i ja sam se pojavila kao konkurencija. Nisam od počeka bila baš dobro prihvaćena no s vremenom to se promijenilo. Ne mislim napuštati Zagreb zbog sina Edigera koji je ovdje rođen i ima više mogućnosti.

    Plesali ste doista sve glavne uloge. Uz one koje ste spomenuli, tu su još Gamzati u Bajaderi, Giselle i Myrtha, Vila šećera i Snježna kraljica u Orašaru, Aurora i Carabosse u Trnoružici, Effie u Silfidi, Lisa u Vragolastoj djevojci, Prva učenica u Plesu kadeta, Zarema u Bahčisarajskoj fontani, Pepeljuga, da istaknemo samo one najveće u klasičnom repertoaru. Često ste s partnerom Andrejem Izmestjevim plesali Erino završno kolo, jednu od rijetkih Fromaničinih koreografija koje su se do danas sačuvale, što se može i danas vidjeti na OperaVision gdje je još uvijek dostupna kvalitetna snimka finala Ero the Joker. Za splitsku Quitri dobili ste Nagrada hrvatskog glumišta. Gostovali ste u inozemstvu, u Rijeci i Skoplju te diljem Hrvatske s Baletnom trupom Croatia. Jesu li se ispunile Vaše želje?

    Ervina Sulejmanova, foto: Stephan LupinoNemam nikakvih želja da nešto plešem jer sam sve glavne uloge otplesala, neke od njih i u nekoliko verzija. Plesala sam sve fahove od lirskog do karakternog, što u Rusiji sigurno ne bih mogla. Sve su mi uloge drage jer kad radim neku ulogu, onda u tom trenutku i u svakom trenutku samo o toj ulozi razmišljam. Labuđe jezero sam najranije počela i plesala ga najdulje. Od partnera izdvojila bih Antona Bogova koji mi je jako drag i bilo mi je ugodno s njim plesati. A naravno i s drugim partnerima.

    U posljednje vrijeme često Vas pozivaju na fotografiranje?

    Nekom zgodom Stephan Lupino pozvao me na jedno snimanje u Klovićevim dvorima, da uskočim, jer jedna djevojka nije mogla doći. Bilo mi je to fantastično iskustvo! Jako mi se svidjelo pa su me počeli pozivati i drugi fotografi. Bile su to vrhunske umjetničke fotografije. Nadam se da i drugi ljudi prepoznaju njihovu kvalitetu. Zapravo, vesele me i spremna sam za druge angažmane izvan baleta.

    © Mladen Mordej Vučković, PLESNA SCENA.hr, 19. ožujka 2021.
    Ervina Sulejmanova – HNK U Zagrebu, Petar Iljič Čajkovski, Trnoružica, foto: Biljana Gaurina