Sportsko-plesna burleska

Plesni centar Tala, Zagreb: Supersomething, kor. Larisa Lipovac, Roberta Milevoj, Andrea Gotovina, Damir Klemenić

  • Plesni centar Tala, Zagreb: Supersomething, kor. Larisa Lipovac, Roberta Milevoj, Andrea Gotovina, Damir KlemenićIzgleda da je predstava Supersomething Plesnog centra Tala imala turbulentan i neizvjestan put u život. Najavljivana i pripremana kao koprodukcija s rumunjskim koreografom Cosminom Manolescuom, nakon razilaska s njime odgađana je do samoga kraja godine. Na koncu, Tala se ipak oslonila na vlastite snage, potpomognuta Giuseppeom Chicom i privela projekt kraju. Supersomething je razvijen oko nekoliko tema: jedna je odnos sporta i plesa, drugi je (prema programskom letku) „pitanje povijesne kodificiranosti plesa putem raspoložive dokumentacije, kolektivnog sjećanja i amnezije…“, a treći odnos koreografije i burleske.

    Prvi dio predstave postavljen je kao plesno-teniski meč, s povijesno-plesnim referencama. Tako reket, umjesto rekvizit sportske igre, postaje suigrač plesne improvizacije, a pravila teniskog meča postaju ustrojstvo plesa. Igra se odvija na podu iscrtanom kao teniski teren i praćen je nevoljkim komentarima sutkinje (Roberta Milevoj). Ipak, centralni motiv u tom je dijelu predstave pozivanje na neka poznata imena plesne umjetnosti. Tako plesačice improviziraju na temu Isadore Duncan (Andrea Gotovina), Nijinskoga (Larisa Lipovac), Travoltinog disco plesa, Yvonne Rainer te Milane Broš. Sve je podcrtano u predstavama često korištenom majicologijom – skidanjem bijelih potkošulja na kojima su otisnuta imena onih na koje se referira.

    U poznatom scenskom rukopisu Tale, sve je izvedeno izuzetno duhovito i energično, mada je pitanje u kojoj su mjeri improvizacije i završni koreografski materijal temeljeni na dubinskom istraživanju plesno-povijesnih izvora, a koliko na uobičajenim stereotipima o autorima. Isto tako, spoj improvizacija s reketima prilično opterećuje koreografsko-izvođački dijalog s povijesnim referencama.
    Plesni centar Tala, Zagreb: Supersomething, kor. Larisa Lipovac, Roberta Milevoj, Andrea Gotovina, Damir Klemenić
    S Yvonne Rainer predstava odustaje od daljnjeg istraživanja povijesti plesa te daljnji materijal crpi iz sporta i seli se prema urnebesno-apsurdno-komičnom. U tome se u velikoj mjeri oslanja na ulazak Damira Klemenića, koji diže cjelinu do maksimalno komičnog te funkcionira poput ceremonijal-meštra izvedbe i vodi daljnju dramaturgiju predstave. Klemenić se poigrava s gestama sudaca i trenera, vodi djevojke kroz meč imaginarnog sporta s pilates loptom, pretvara natjecateljice u dame u frizerskom salonu s teniskim lopticama u čarapama koje glume visoke potpetice, i poslužuje šampanjac. I na kraju, doslovno ih bombardira lopticama dok one, prikovane uz zid, ne dođu do izlaza iz dvorane.

    Kao i u ranijim radovima, i u Supersomething Plesni centar Tala njeguje komunikativnost, duhovitost i energiju kroz predstave koje publika zaista voli. No u ovoj predstavi ravnoteža koreografskog i komičnog prevagnula je na štetu koreografskog, a i sam razvoj predstave kao da juri kroz gegove, ostavljajući svoje teme nedovoljno razrađenima. Iako će sigurno imati vrlo pozitivan odjek, Supersomething, čini mi se, nije u samom vrhu Talinog opusa.

    © Iva Nerina Sibila, KULISA.eu, 24. prosinca 2008.

Piše:

Iva Nerina
Sibila

kritike i eseji