OOUR-ovska krafna za Jamesa Blunta

OOUR, Zagreb: OK, koncept i koreografija Sandra Banić Naumovski, Selma Banich, Nino Bokan i Pravdan Devlahović

  • Nastavljajući teme koje već nekoliko godina sustavno razrađuju, autorice izvedbenog kolektiva OOUR-a Selma Banich i Sandra Banić Naumovski svojem su opusu dodale i predstavu minimalističinog naslova OK. U formi i estetici OK se nastavlja na dosadašnje kontroverzne Stvarajući Eve, Salon i Chew no svakako odlazi i korak dalje. Pitanja u žarištu interesa ove skupine jesu autentičnost izvedbe, demistifikacija koreografskog materijala, odgovornost gledatelja, medijska kontaminacija… a kroz sve to aktivacija kritičkih potencijala izvedbe.
    OOUR, Zagreb: OK, koncept i koreografija Sandra Banić Naumovski, Selma Banich, Nino Bokan i Pravdan Devlahović
    Pomak koji je ovdje najočitiji zamjena je vlastitih izvođačkih tijela tijelima muških izvođača. Tako umjesto očekivane Selme i Sandre u, prema najavi "briljantnoj izvedbi" gledamo Ninu Bokana i Pravdana Devlahovića. Tako je posljednje uporište autentičnosti razrušeno i ono što ostaje zaista je samo izvedba. Iako zafrkantska i pomalo ironična, upravo ta najava može poslužiti kao jedan od ključeva predstave. Naime, briljantna izvedba Nine i Pravdana može se čitati kao predstava u njihovoj izvedbi, ali i izvedba njih samih. Tako se cijela predstava, koja je kao i prethodne, vrlo šture i ogoljene forme, vrti oko manje-više doslovnih citata tjelesnih situacija koje su izmještene iz konteksta, prenesene na krivo tijelo, praćeno pogrešnom glazbom. Iscrpljivanjem materijala, suhom, taksativnom iako duhovitom i intrigantnom izvedbom, u predstavi se zaista dogodi potpuna vrtoglavica krivih slojeva i konteksta, u kojima više niti jedna situacija nije ona koja jest, niti je tijelo to koje zapravo vidimo.

    OOUR, Zagreb: OK, koncept i koreografija Sandra Banić Naumovski, Selma Banich, Nino Bokan i Pravdan DevlahovićTo je postignuto, s jedne strane, udvostručenom kostimografijom koju čine traperice, bijele majice i identične jakne, koja briše individualnost izvođača. S druge strane tu su koreografski postupci: prvenstveno duge repeticije ophodavanja scene s minimalnim pomacima u ritmu, položaju tijela i načinu nošenja jakne, kojima tijelo izvođača postaje bezizražajni stroj (muški model na cat-walku?) /mnoštvo/ podloga za bilo kakve upise.

    Kako je autoricama i u njihovim dosadašnjim radovima jedan od središnjih izvorišta medijska kultura, tako se i ovdje izvedbeni materijal konstruira iz citata (manje i više očitih) modnih kampanja Calvina Kleina, videa Jamesa Blunta, ozračja sofisticirane pornografije Helmuta Newtona, te na kraju koreografirane verzije virtualnih smajlića u koje se izvođači pretvaraju maskama.

    OOUR, Zagreb: OK, koncept i koreografija Sandra Banić Naumovski, Selma Banich, Nino Bokan i Pravdan DevlahovićTako je jedan od dominantnih upisa u OK erotizirana muška pojavnost, često s homoseksulanim konotacijama (izvođači zavode mekim gestama i zanosnim pogledima, nalaze se u eksplicitnim seksualnim pozicijama, zajednički proždirući već poznatu oourovsku krafnu). Ipak, jasno je da istraživanje seksualnosti ovdje nije tema, nego sloj kojim se autori poigravaju ne bi li dobili začudan i provokativan odmak, kao i duhovit komentar reprezentacije ne samo seksualnosti, nego medijske konstrukcije tijela, pokreta i izvedbe.

    Možda najdojmljivija scena predstave ona je u kojoj Devlahović citira videospot za hit pjesmu You're Beautiful u kojoj se James Blunt ritualno sprema za suicid, polako skidajući odjeću i vadeći iz džepova njihov sadržaj. No, Devlahović naravno ne skače u ledeno more, nego serijom neobičnih pokreta (jogijevskim uvlačenjem trbuha, izvijanjem kralješnice na podu, drhtanjem prstiju) izobličuje svoje tijelo. I potom, gotovo filmskom rewind tehnikom, vraća se u prvotni položaj, istovjetan početnoj sceni spota.
    OOUR, Zagreb: OK, koncept i koreografija Sandra Banić Naumovski, Selma Banich, Nino Bokan i Pravdan Devlahović
    Iako u popratnom materijalu autorice i autori navode: "I own me, and therfore, I can engenieer me. I am me, and I am OKAY.", iz OK se čita upravo suprotno – niti tijela kakva ga vidimo više nema, društveni konstrukti su toliki da ni temeljna biološka datost više nije pouzdana. Ostaje nam ili da izvodimo sami sebe ili da se smjestimo u titrave smajliće.

    © Iva Nerina Sibila, KULISA.eu, 24. prosinca 2008.

Piše:

Iva Nerina
Sibila

kritike i eseji