Neka nova energija

Studio za suvremeni ples, Sale, kor. Ksenija Zec

  • Studio za suvremeni ples, Sale, kor. Ksenija ZecMnogo je vremena prošlo od posljednje velike produkcije Studija za suvremeni ples, ansambla koji se diči priličnim vremenom postojanja na hrvatskoj plesnoj sceni. Podsjetimo da su ga osnovale Vera i Ana Maletić 1962. (istodobno kada i Milana Broš Komorni ansambl slobodnog plesa) kao nastavak Škole za ritmiku i ples, koja je u to vrijeme iznjedrila prve generacije plesača, i kao mjesto daljnjeg ozbiljnog propitkivanja suvremene plesne umjetnosti. I u tom smislu Studio je nesumnjivo bio nositelj plesnog modernizma, odnosno dulje je vrijeme označavao ono što bi bio mainstream suvremenog plesa. Naravno da je svaka promjena umjetničkog vodstva (Tihana Škrinjarić, Zaga Živković, a od 1997. Bosiljka Vujović Mažuran) donosila i programske promjene.

    Studio za suvremeni ples, Sale, kor. Ksenija ZecU međuvremenu je, matematički gledajući, prošlo 47 godina, ali u ova teška i za umjetnost prilično nepopularna vremena valjda treba biti fleksibilniji, i prihvatiti činjenicu da već par godina Studio nije imao produkciju koju bi držao dostojnom obljetničke proslave. Tko čeka, dočeka. Suradnja sa Ksenijom Zec rezultirala je sjajnom predstavom pomlađenog, velikog, nadahnuto zaigranog ansambla. Sale je vedra i iznimno duhovita predstava koja vam potvrđuje da niste iznimka u paranoji od velikih trgovačkih centara i izloga što vrište kričavim naljepnicama i vabe na prave prilike zvane rasprodaja, i da je zajedničko viđenje smiješne strane stvarnosti (stvarnosti koja se inače s punim pravom može doživjeti i apokaliptično zastrašujuće) ne samo doživljajni užitak nego i neki oblik grupne terapije!

    Studio za suvremeni ples, Sale, kor. Ksenija ZecKoreografkinja u suradnji s dramaturgom Sašom Božićem i autorom glazbe Damirom Šimunovićem, ali i svim izvođačima (ravnopravnim u smislu plesačkog i glumačkog angažmana, pokreta i teksta) stvara brzo i atraktivno tkanje u kojemu se isprepliću misli i asocijacije, akcije i reakcije, te imitacija kao stalni pokušaj sljedbe nekoga ili nečega. Iako svatko gradi svoj scenski lik u samoironičnom pomaku spram stvarnih osobina, u osobnim istupima i onda u raznoraznim, nepredvidivim kombinacijama susreta, para ili grupe (pa je tako i kostim Zdravke Ivandije riješen individualno), scensko je događanje jedinstveno u doživljaju. A pokret, potaknut na ovaj osoban, iskustveni način, izbjegava obrasce tehnika i stilova, odnosno poigrava se i s njima. Scena Igora Pauške je čista i jednostavna, tek sa nizom stolaca s obje strane, nekom vrstom čekaonice na red, i oblikuje se svjetlom.

    Pomlađena i gostima popunjena plesačka ekipa predstavila je Studio koji obećava: Petra Hraščanec Herceg plijeni novom, žestokom plesačkom energijom, a uz nju je silno zanimljiva i drukčija Ana Vnučec. Na scenu se, nakon pauze, vratila Irene Dumbović. Ona, kao i suptilna Dina Ekštajn, ovdje zbunjena i nesigurna u traženju "onih ženstvenih hlača koje će joj pasati uz zelenu majicu", i Ana Mrak – nekako uvijek prisutna kad se spomene nešto što je mrak ili kad se zamrači, čine jako plesačko jezgro, uz koje funkcioniraju iskusne Ivana Miletić-Piškor i odlično riješena karakterom zlovoljne uštogljene plavuše u godinama Bosiljka Vujović-Mažuran.

    Studio za suvremeni ples, Sale, kor. Ksenija ZecŠto se tiče muškog dijela ekipe, Branko Banković dobio je odlično i živopisno pojačanje u glumcima: Jerku Marčiću (glumcu iznimnog šarma i gipkosti voluminozna tijela) i Silviju Vovku. Njihov početni trio možda je mala posveta Martine Pisani i predstavi Sans koju smo ljetos gledali u Svetvinčentu. Tada je Ksenija Zec oduševljeno rekla kako je to ono što nju zanima u plesnom kazalištu, odnosno u scenskom bavljenju pokretom. Ja bih rekla da su autorice na bliskoj valnoj dužini, no u svakom slučaju Zec je zahvatila u materijal osobno i originalno, temeljito i točno, i u konačnici, s ništa slabijim rezultatom.

    Jedini problem predstave jest taj što se vodi pod plesnim kazalištem odnosno produkcijom plesnog ansambla, pa je svaki daljnji termin izvođenja upitan. A od takvih činjenica se već i mnogo prije četrdeset i pete gubi osjećaj za humor…

    © Maja Đurinović, KULISA.eu, 16. veljače 2009.

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji