Crni balet na tragu Borisa Viana

Teatar &TD (u koprodukciji s MBZ): Natalija Manojlović i Goran Tudor, Vodoinstalater, kor. Natalija Manojlović

  • Teatar &TD (u koprodukciji s MBZ): Natalija Manojlović i Goran Tudor, Vodoinstalater, kor. Natalija ManojlovićKomorni balet Vodoinstalater koreografkinje i dramaturginje Natalije Manojlović i skladatelja Gorana Tudora nastao je na poziv Kulture promjene Studentskog centra. Razlog svojevrsnom "producentskom teroru" kako ga je nazvala Nataša Rajković, voditeljica Kulture promjene, kojim spaja autore koji prije toga nisu radili zajedno, leži u namjeri da se publici Studentskog centra ponude i glazbenoscenske predstave te da se spoje autori različitih područja i generacija. Projekt je nastao u koprodukciji s Muzičkim biennalom Zagreb.

    Proza Borisa Viana korištena kao ishodište za predstavu pružila je autorima obilje motiva, koje je Natalija Manojlović oblikovala u dramaturški predložak. Četiri izvođača igraju gotovo arhetipske likove nasilnika i kurve koji djevojku i mladića vode u zajedničku propast. Rat kao pozadina kroz koji svi likovi prolaze, most na kome se dešavaju samoubojstva, barovi u kojima se okupljaju kurve i vojnici, kotlovnica u kojoj mladić živi i gdje se na kraju dešavaju ubojstva, prizorišta su drame koja se dešava u tijelima izvođača i u glazbi, a iza koje ostaje dim, cipele, tijela u kutijama i usamljenik na mostu.

    Teatar &TD (u koprodukciji s MBZ): Natalija Manojlović i Goran Tudor, Vodoinstalater, kor. Natalija ManojlovićPredstava se odvija u žanru čistog tjelesnog teatra, u kojemu jasno profilirani likovi energičnom tjelesnošću, izrađenom gestom i glumom, igraju vlastitu tragediju. Tako je Major Nine Bokana groteskna figura nasilnika, fatalna Garamuche Judite Franković oličenje samog zla, student-apsolvent Željka Krivačića gubitnik s mosta, a lirska Noemi Ivane Pavlović kao da od početka nema šanse.

    Natalija Manojlović, dosad poznata po radovima za skupinu op.sa.co (Oprosti sam' malo i Korozija d.o.o.) i brojnim suradnjama s redateljima kao što su,Anica Tomić i Jelena Kovačić, Robert Valtl, Mario Kovač te Teatar Ulysses, ovdje se pokazala kao autorica koja uspješno vlada koreografskim, redateljskim i dramaturškim aspektima teatra pokreta. Pokret i gesta, dinamika i prostornost izlaze iz psiholoških karakteristika likova i u potpunosti su u funkciji radnje i atmosfere. Dinamično, duhovito i izuzetno spretno razrađena koreografija, gotovo filmski vodi priču i prenosi Vianovsku atmosferu apsurda, bizarnosti i nasilja. Glazba koju uživo izvodi klavir, kontrabas, saksofon, flauta i violina rađena je kao integralni dio predstave (što je sa stanovišta hrvatske suvremeno-plesne produkcije gotovo presedan) što cijeloj predstavi daje dodatnu snagu, atmosferu i autentičnost. Vodoinstalater je uokviren jednostavnom i funkcionalnom scenografijom (Vojin Hraste) te izražajnim i atmosferičnim svjetlom (Renata Carola Gatica, Miljenko Bengez i Damir Kruhak).

    Tako je "producentski teror" rezultirao odličnim crnim baletom, jer, riječima autorice "Ne bi mogao biti bijeli jer su i partitura i libreto crni, a humor ovisi o bojama zastave pod kojom se igra."

    © Iva Nerina Sibila, KULISA.eu, 24. travnja 2009.

Piše:

Iva Nerina
Sibila

kritike i eseji