Jezik je vrlo važan u migracijskim procesima – zato je on neizostavni dio predstave. „Walter Benjamin govori da je izvanredno stanje svako stanje u kojemu nemamo kontrolu, a takva stanja više nisu izuzetak. Nesigurna stanja proizvode se s namjerom stvaranja ekonomskih dobitaka. Zanimalo me kako to mogu postići u izvedbenom obliku.“ ...pročitajte cijeli tekst...
U talijanskom gradu Bassano del Grappa sudionici projekta upoznali su pojedine imigrante s Lampeduse. Talijani imigrantima, priznaje Sciarroni, nisu skloni. „U Italiji je izuzetno teška situacija. Ljudi se žale da vlada misli jedino na imigrante i na njihove probleme, a da zapostavlja svoje građane. Naravno da to nije istina.“ ...pročitajte cijeli tekst...
Svoja iskustva stečena tijekom dvogodišnjeg projekta Su-Feh Lee iznijela je u obliku umjetničkog predavanja pod nazivom Stvari koje nosim. Dok pleše Su-Feh Lee sluša svoje tijelo, osluškuje animalnu stranu svoga bića, objekte koji je okružuju, prostor i publiku. Ne želi nametati svoju volju, nego supostojati sa svima i svime u sebi i oko sebe ...pročitajte cijeli tekst...
Ethnoscape je predstava u kojoj Cécile Proust želi dati glas imigrantima. „Imigranti su za mene junaci. Oni bi trebali biti svima nama primjer jer mijenjaju sudbinu svojom voljom. Nemam namjeru govoriti o masi jer problem imigracije nije masovan, nego osoban. Zanimaju me određeni pojedinci i njihove priče jer je svaka od njih jedinstvena.“ ...pročitajte cijeli tekst...
Uz 60. obljetnicu Škole suvremenog plesa Ane Maletić (2)
Piše: Maja Đurinović
Ana Maletić otvorila je svoju prvu Školu umjetničke tjelesne kulture u Zagrebu u jesen 1932. Već iz naziva je jasno da je to područje koje nastoji pomiriti i objediniti različite interese. Ukratko, Aninim riječima: „Tjelesna kultura je u prvom redu pedagoško sredstvo: ona hoće da odgoji generacije, ona želi da ih osposobi za bolji i intenzivniji život.“ ...pročitajte cijeli tekst...
Uz 60. obljetnicu Škole suvremenog plesa Ane Maletić (1)
Piše: Maja Đurinović
Koliko je dopisa i sjajno sročenih obrazloženja utemeljenih na međunarodnim iskustvima Ana sročila i poslala na instance političke i kulturne moći! Uzalud. Škola nikako da zaživi onako kako ju je ona zamislila, u kontekstu akademske zajednice, nego je zadržana na razini zanata, srednje stručne spreme, nešto malo više od fizičkih radnika ...pročitajte cijeli tekst...
Pitanje demokratizacije plesa na primjeru postmodernih koreografa Judson Dance Theatrea
Judson Dance Theater (JDT) nije se bavio demokratizacijom; bio je platforma za stvaranje umjetnosti čije su karakteristike djelovanja uvelike uvjetovane izvanjskim okolnostima. Njegova dominantna funkcija uvijek je bila primarno umjetničkog karaktera – preispitivanje medija plesne umjetnosti. Pojam demokratizacije je svojevrsni nusproizvod JDT-a ...pročitajte cijeli tekst...
Jezik je vrlo važan u migracijskim procesima – zato je on neizostavni dio predstave. „Walter Benjamin govori da je izvanredno stanje svako stanje u kojemu nemamo kontrolu, a takva stanja više nisu izuzetak. Nesigurna stanja proizvode se s namjerom stvaranja ekonomskih dobitaka. Zanimalo me kako to mogu postići u izvedbenom obliku.“ ...pročitajte cijeli tekst...
U talijanskom gradu Bassano del Grappa sudionici projekta upoznali su pojedine imigrante s Lampeduse. Talijani imigrantima, priznaje Sciarroni, nisu skloni. „U Italiji je izuzetno teška situacija. Ljudi se žale da vlada misli jedino na imigrante i na njihove probleme, a da zapostavlja svoje građane. Naravno da to nije istina.“ 
Svoja iskustva stečena tijekom dvogodišnjeg projekta Su-Feh Lee iznijela je u obliku umjetničkog predavanja pod nazivom Stvari koje nosim. Dok pleše Su-Feh Lee sluša svoje tijelo, osluškuje animalnu stranu svoga bića, objekte koji je okružuju, prostor i publiku. Ne želi nametati svoju volju, nego supostojati sa svima i svime u sebi i oko sebe 
Ethnoscape je predstava u kojoj Cécile Proust želi dati glas imigrantima. „Imigranti su za mene junaci. Oni bi trebali biti svima nama primjer jer mijenjaju sudbinu svojom voljom. Nemam namjeru govoriti o masi jer problem imigracije nije masovan, nego osoban. Zanimaju me određeni pojedinci i njihove priče jer je svaka od njih jedinstvena.“ ...pročitajte cijeli tekst...
Ana Maletić otvorila je svoju prvu Školu umjetničke tjelesne kulture u Zagrebu u jesen 1932. Već iz naziva je jasno da je to područje koje nastoji pomiriti i objediniti različite interese. Ukratko, Aninim riječima: „Tjelesna kultura je u prvom redu pedagoško sredstvo: ona hoće da odgoji generacije, ona želi da ih osposobi za bolji i intenzivniji život.“ ...pročitajte cijeli tekst...
Koliko je dopisa i sjajno sročenih obrazloženja utemeljenih na međunarodnim iskustvima Ana sročila i poslala na instance političke i kulturne moći! Uzalud. Škola nikako da zaživi onako kako ju je ona zamislila, u kontekstu akademske zajednice, nego je zadržana na razini zanata, srednje stručne spreme, nešto malo više od fizičkih radnika 
Judson Dance Theater (JDT) nije se bavio demokratizacijom; bio je platforma za stvaranje umjetnosti čije su karakteristike djelovanja uvelike uvjetovane izvanjskim okolnostima. Njegova dominantna funkcija uvijek je bila primarno umjetničkog karaktera – preispitivanje medija plesne umjetnosti. Pojam demokratizacije je svojevrsni nusproizvod JDT-a ...pročitajte cijeli tekst...