Plesna scena.hr

Uspješna teatralizacija breakdancea

Scena Gorica, Velika Gorica: M Butterfly, kor. Vladimir Atomic Smud

• Breakdance su u vrijeme njegove najveće popularizacije, osamdesetih godina 20. stoljeća, zvali plesom klinaca s ceste. Praktički nastavši na ulici, među marginaliziranom urbanom afričko-američkom mladeži, kao i druge slične plesne tehnike poput poppinga i lockinga, taj je plesni pokret postao dio hip hop kulture. U Hrvatskoj je začetak hip hop scene, kao i u drugim zemljama izvan Sjedinjenih Država, bio pod utjecajem popularnih holivudskih filmova poput Flashdancea te ga se uglavnom moglo vidjeti u okviru plesnih nadmetanja (tzv. battleova) ili pak televizijskih emisija. Iako je bilo pokušaja ulaska breaka u kazališno okruženje, to je uglavnom, koliko mi je poznato, bilo u kombinacijama sa suvremenim plesom, kao što je to radio koreograf Rajko Pavlić. Domaća je publika također, zahvaljujući Tjednu suvremenog plesa, mogla upoznati Roberta Hyltona, u svijetu možda najpoznatijeg koreografa koji hip hop plesne tehnike spaja s tehnikama suvremenog plesa.
  
  Znakovito je kako je baš na Sceni Gorica 21. studenog premijerno izvedena predstava M Butterfly koju je koreografirao jedan od najaktivnijih članova hrvatske breakdance scene, Vladimir Atomic Smud. Naime, baš je u Velikoj Gorici osnovan klub Megablast, koji je iznjedrio prve hrvatske b-boyse među kojima je i sam Smud.
  
  Riječ je o promišljenoj predstavi jednako zanimljivoj mlađoj i starijoj publici, koja uspijeva komunicirati jezikom breakdancea. Na suvremen način interpretiravši i približivši staru temu popularne Puccinijeve opere, Smud ilustrira sukob američke i japanske kulture gdje su američki mladići vješti breakeri, dok M Butterfly pokretom, šminkom i kostimom proizlazi iz takozvane harajuku subkulture, široko prisutne među mladima u Japanu koji se prerušavaju u omiljene igrane, animirane i strip-likove. Isto je suprotstavljanje napravljeno je i na razini kostima i na razini scenografije (Tomislav Jurković) kojom dominira zastava izlazećeg sunca, stara japanska vojna zastava, prekrivajući plesni podij.
  
  Jedna od temeljnih karakteristika breakdancea, njegova izrazita maskulinost, upotrijebljena kao izraz vojničkog drila, dok su karikirane i minimalističke kretnje Cio-Cio-San svojevrstan antipod, nadahnut japanskim tinejdžerima fasciniranima fikcijom. Iako bi se predstavi mogle zamjeriti ponegdje neopravdano duge sekvence, zasjenjuju ih sjajni izvođači, posebno Elvis Hodžić, Filip Užarević, Vladimir Atomic Smud i izvrsna Karolina Šuša. Breakdance u ovako novom okruženju može samo privući mlađu publiku prema plesnom kazalištu, a ukazuje i na neke nove potencijale koje hrvatskih breakera.
  
  © Jelena Mihelčić, KULISA.eu, 25. studenoga 2009.

Piše:

Jelena
Mihelčić