Plesna scena.hr

Što znamo o Beuysu, a ne znamo o sebi

8. Queer Zagreb festival (4. – 14. svibnja 2010.): Crotch, autor Keith Hennessy

• Na raznolikom i vrlo zanimljivom kazališnom programu ovogodišnjega Queer Zagreb festivala nastupio je i nagrađivani američki performer, plesač i koreograf Keith Hennessy, inače rođeni Kanađanin, koji živi i djeluje u San Franciscu. Na tamošnjoj je sceni poznat kao aktivist i pionir u uvođenju queera i AIDS tema u plesne predstave. U Zagrebu se predstavio s dva rada, Crotch i A Brief History… Osvrnut ću se na prvi, s obzirom da oba nisam uspjela pogledati. Predstava je to nadahnuta djelom avangardnog i u svoje vrijeme kontroverznog njemačkog umjetnika, pionira performance arta, Josepha Beuysa.
  
  Crotch (prepone) započinje već u predvorju, gdje Hennessy okupljenoj publici poslužuje čokoladu, jednu od nekoliko namirnica kojom se Beuys koristio u svojim umjetničkim djelima. Tada se, još uvijek u predvorju, penje na uzvišeno mjesto, recitira pjesmu i upućuje publiku što im je činiti kada uđu u drugu prostoriju gdje će se odviti ostatak predstave. Dočekuje nas scena ispunjena različitim predmetima koji evociraju radove nekonvencionalnog Beuysa, poput limuna u utičnicama (Capri Battery) ili kocke svinjske masti na stolici (Fat Chair) i mnogi drugi predmeti koje bi zasigurno prepoznao neki bolji poznavatelj Beuysova opusa.
  
  Dok publika obilazi i razgledava predmete i foto-dokumentira cijeli proces (Hennessy još u predvorju gledateljima pruža fotoaparat ohrabrujući ih da se njime služe za vrijeme izvedbe), on ritualno bičuje plišanog zeca obješenog o konop (prepoznatljiva Beuysova životinja iz Kako objasniti sliku mrtvome zecu). I kasnije, nakon što publika po dobivenoj uputi sjedne u gledalište te nastavlja na konvencionalniji način pratiti predstavu, prisutan je pojam socijalne skulpture, svih ljudi kao umjetničkih stvaratelja/sudionika. Osim spomenute degustacije čokolade ili fotografiranja, publika je doslovno uključena u izvedbu i kao scenski pomagač, podižući i spuštajući platno na kojemu izvođač piše, odgovarajući na izvođačeva pitanja, ili sama bivajući dijelom performansa uz koji će se izvođač povezati koncem.
  
  Možda najkomičniji dio predstave jest onaj u kojemu Hennessy pokušava iznijeti povijest umjetnosti, filozofije i plesa u sedam minuta koristeći štopericu. Slijedi zanimljivo predavanje u kojemu se u sedam minuta nastoje objasniti i spojiti Platon, Wagner i Cunningham. Urnebesna je to, ali i poučna parodija povijesti ljudske kreativnosti i znanja.
  
  Crotch je dakle predstava prepuna raznolikih referenci na Beuysa, a koja opet na neki način ismijava cijeli koncept referencijalnosti pa i Bouysa samoga koji je sebi svojevremeno dodijelio ulogu modernog iscjelitelja koji nastoji zaliječiti duhovnu krizu suvremenog života. Crotch je predstava dvije krajnosti, koja iza komedije otkriva umjetnikovu bol, usamljenost i patnju. Hennessy u jednom dijelu predstave kreira veliki drveni križ i nosi ga na glavi (Beuys: Eurasia). Na kraju ponovno poziva publiku na scenu, uključivši ih u spomenuti performans povezivanja koncem (poprilično bolan samo za gledanje), dok sjedi na stolici prepona prekrivenih mašću, uz depresivnu glazbenu podlogu Nirvanine Something in the way. Nakon što asistentica odreže konce, Hennessy odlazi, ostavljajući publiku i njezin aplauz same sa sobom uz podnaslov: „Sve reference na Josepha Beuysa u svijetu ne mogu izliječiti bol, zbunjenost, žaljenje, okrutnost, izdaju ili traume.“
  
  © Jelena Mihelčić, KULISA.eu, 17. svibnja 2010.

Piše:

Jelena
Mihelčić