Plesna scena.hr

Izgubljeni u slici

24. Eurokaz, festival novog kazališta, Zagreb, 2. – 27. lipnja 2010: Is You Me, produkcija PAR B.L.EUX / Benoît LACHAMBRE, autori Benoît Lachambre, Louise Lecavalier, Laurent Goldring, Hahn Rowe

• Is You Me druga je suradnja kanadskih plesnih umjetnika Benoîta Lachambrea, utjecajnog koreografa i izvođača i plesačke dive Louise Leacavalier. Njihov prvi zajednički rad, solo za Lecavalier „I“ Is Memory imali smo priliku vidjeti na TSP-u prije nekoliko godina, a Is You Me estetski se i tematski naslanja na prvi, no u suradnji s vizualnim umjetnikom Laurentom Goldringom i skladateljem Hahnom Roweom otvara potpuno druge multimedijalne prostore.
  
  Važno je napomenuti da su i Goldring i Rowe umjetnici impresivnih biografija; Goldring je fotograf i vizualni umjetnik koji je surađivao s mnogim istaknutim plesnim umjetnicima, a Hahn je s Lachambreom surađivao na višestruko nagrađivanoj Foregeries, Love and other Metters, duetu Lachambrea i Meg Stuart. Tako ovom produkcijom Eurokaz dovodi u Zagreb najaktualniju elitu svjetske plesne scene.
  
  Is You Me duet je u izvedbi Louise Leacavalier i Benoîta Lachambrea, preplavljen neprekidnim vizualnim intervencijama koje Laurent Goldring uživo crta putem kompjutera i projicira, povremeno uvodeći i video snimke. Izvođači su odjeveni u tenisice i trenirke s kapuljačama koje prekrivaju lice, koje će tijekom predstave biti aktivni sudionici neprekidnih transformacija izvođača. Odjeća će pomoći da se tijelo izvrne, izokrene, nestane, rastegne u čudovište ili pretvori u životinju. Isto tako, odjeća je ta koja skriva lice i kožu, iza koje izvođači skrivaju svoje ja.
  
  Pokret kojim vode predstavu sukladan je Lachambreovom istraživanju autentičnog pokreta, koji odbacuje formu i oslanja se na čistu energiju i ritam. Taj je pokret grčevit, istrzan, nedovršen, minimalan, brz. Također je potpuno usamljen, nervozan, prisilan. Izvođači su razdvojeni jedan od drugoga, zakritih lica i tijela, a središnja tema je komunikacija s likovnim sadržajem koji prati, dovršava, komentira, prekriva i razotkriva izvođače.
  
  Čin crtanja postaje koreografskom gestom u pravom smislu riječi, prateći oblik plesačkih figura i ritam njihova kretanja, predlažući razne oblike u koje se izvođači uključuju i postaju dio slike. Video projekcijama mijenja se cijeli scenski prostor i kontekst pokreta. Zanimljivo je kako izvođači u tom specifičnom titravom energičnom kretanju kojim se užitak ili ljepota tjelesnog pokreta potpuno pobijaju, postaju dio slike, postaju dio animiranog prostora protiv kojeg u konačnici i gube bitku.
  
  Rijetki su trenuci predstave u kojima izvođači otvore svoju ljudskost, kao kad Lecavalier otkriva lice ili kad u kratkom trenutku tišine čujemo njezino disanje. Krhkost i izgubljenost ljudskosti ovdje se komunicira kroz njegovu zastrtost i sukobom s vizualno nakrcanom, zgusnutom okolinom. Zadnja scena, u kojoj plesačica golih leđa klizi po bijeloj sceni dok cijeli prostor polako prekriva crnilo, prilično je pesimistično finale cijele teme.
  
  Glazba Hahna Rowea razina je predstave koja je najsamostalnija i koja donosi emocionalne i dramaturške promjene kroz razne zvučne prostore i tekst, elektroničku glazbu i dijelove izvedene na violini izvođene uživo.
  
  Is You Me vrhunski je plesni proizvod u kojima su svi elementi krajnje precizni, dovršeni i zaokruženi. A kako se nositi sa propozicijom krajnjeg gubitka ja koju autori razrađuju, pitanje je koje ostaje visjeti nakon predstave, a na koje ne otvaraju nikakvu mogućnost odgovora.
  
  © Iva Nerina Sibila, KULISA.eu, 21. lipnja 2010.

Piše:

Iva Nerina
Sibila