Plesna scena.hr

Spin je (nažalost) in

Studio za suvremeni ples, Zagreb: Spin, kor. Matthew William Smith

• 
  
  Spin, najnovija predstava Studija za suvremeni ples, premijerno izvedena početkom veljače u Teatru &TD, poigrava se dvojakom interpretacijom te engleske riječi. Prvo je značenje nadahnulo koreografsku razradu pa se tako plesači vrte oko svoje osi, a te kratke, brze i grube vrtnje opetovano završavaju nespretnim i tupim padovima. Vrtuljak nikako da se zavrti i uvijek biva naprasno prekinut.
  
  Gostujući koreograf ovaj je put Novozelanđanin Matthew William Smith, a koreografiju izvode plesači Dina Ekštajn, Petra Hrašćanec Herceg, Ana Vnučec, Petar Banda i Zvonimir Kvesić. Oni se doslovno bacaju po tlu i jedni po drugima na polumračnoj sceni osvijetljenoj jedino snopovima reflektora kojima sami manipuliraju tako da je pogled na njihove siluete uvijek samo djelomičan i nikada ne možemo obuhvatiti cjelinu.
  
  Druga interpretacija naslova vezana je uz negativnu konotaciju tog pojma preuzetu iz svijeta masovnih medija, gdje se pod spinom podrazumijeva manipulacija informacijama kojoj je cilj obmanuti javnost u vlastitu korist, a za njim se, rekla bih, poseže kada se ne zna i ne može ništa drugo. Studio se i u dramaturškom konceptu kao i u najavi predstave poslužio spinom, pa je tako cijela predstava zapravo jedna mala obmana publike i javnosti. Dramaturg je Saša Božić.
  
  Predstava se koristi uobičajenim komunikacijskim sredstvima u kazališnoj produkciji, ali u nju inkorporirajući lažne elemente: najprije pompoznu i lažnu najavu predstave koja je navodno nastala u koprodukciji Teatra &TD s Plesnim centrom Oslo i Tanzquartierom iz Beča te je navodno premijerno izvedena u Beču uz ovacije, te neiskrenim i insceniranim razgovorom s publikom na samome kraju. Svijet medija koje svakodnevno konzumiramo neizbježno priziva zvučna kulisu s prepoznatljivim motivima informativnih emisija. Dobar spin nikada se ne spoznaje, pa tako niti publika nije svjesna situacije do samoga kraja, osim ako prethodno nije otkrila skriveni dio programske knjižice u kojoj se nalazi objašnjenje. Pojedinci iz publike s iskrenim namjerama doista i žele ostvariti komunikaciju s autorima tijekom razgovora, bivajući zapravo izigrani.
  
  Šteta je što nakon umjetnički progresivne, vrhunski izvedene i iznimno zanimljive predstave Nastup u koreografiji Matije Ferlina, Studio za suvremeni ples nije nastavio raditi tim smjerom za koji je i strukovno nagrađen. Šteta je što se u posljednje vrijeme odlučio za smjer u kojem se bavi sam sobom i svojim statusom, te što u povodu značajne pedesete obljetnice nije svoju stvaralačku i kreativnu energiju uložio u projekte koji su na razini ansambla s tolikom tradicijom, tradicijom pokretanja, pomicanja stvari na plesnoj sceni, na čijem je tragu bio i Nastup. Ovako se zabavlja obmanama kojima je valjda svrha poručiti: eto ljudi, ako niste znali, sve oko vas je spin, pa ako vam nije dosta, da vas i mi malo zaspinamo. Tako publika s predstave odlazi izigrana, a ne potaknuta na razmišljanje i s nekim novim iskustvom. To je tužno, jer nije da Studio ne zna i ne može ništa drugo pa da mora posegnuti za spinom koji nažalost jest in.
  
  © Jelena Mihelčić, PLESNASCENA.hr, 24. veljače 2011.

Piše:

Jelena
Mihelčić